Suva planina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Suva planina
Specijalni rezervat prirode
Koordinate Istočna Srbija 43°10′57″N22°10′16″E
Visina 1.810 m
Najviši vrh Trem
Lokacija
Država  Srbija
Geologija
Starost Preko 26,4 milenijuma.[1]
Karta
Suva planina Specijalni rezervat prirode na mapi Srbije
Suva planina Specijalni rezervat prirode
Suva planina
Specijalni rezervat prirode
Severoistočne padine Suve planine

Suva planina je planina u jugoistočnoj Srbiji duga 45 km, a široka 15 km, koja u geološkom i geografskom smislu pripada karpatsko-balkanskoj grupi planina na samoj granici sa starijom Srpsko-makedonskom masom. Prostire se pravcem severozapad—jugoistok u visinskim zonama od 250 m do 1.810 m i počinje istočno od Niške Banje, a završava se jugozapadno od Babušnice u Lužničkoj kotlini kroz koju protiče reka Lužnica.

Sa severozapadne i severne strane Suva planina se graniči rekom Nišavom (oko koje se formiraju Belopalanačka Ostrvička i Niška kotlina), sa istočne strane Koritničkom a sa jugoistočne i južne strane Lužničkom rekom. Prema zapadu planina se postepeno spušta u Zaplanjsku kotlinu, a prema tokovima Nišave i Lužničke reke i okolnim duboko spuštenim kotlinama (Niškoj, Zaplanjskoj, Babušničkoj, Koritničkoj, Belopalanačkoj i Ostrovičkoj), najčešće strmo, ponegde okomito. Kako su kotline, površi i okolne planine znatno niže od Suve planine, ona je jasno izdvojena i istaknuta od drugih geografskih celina i vidljiva sa svih strana i sa velike daljine.[2][3]

Obronci Suve planine pripadaju opštinama: Niška Banja, Gadžin Han, Bela Palanka, Babušnica i Vlasotince.

Suva planina je masiv sa izuzetnim pojavnim oblicima kraškog reljefa, riznica sedimenata različite starosti bogatih fosilnom florom, jedinstvena fitocenoza i šumski ekosistem, u okviru kojeg je zastupljeno 1.261 biljnih vrsta, od kojih 3 pripadaju prečicama, 4 rastavićima, 18 papratnicama, 6 golosemenicama i 1.232 skrivenosemenicama,[n 1] i evidentirano 128 endemičnih vrsta flore, 58 vrsta lišajeva, 139 vrsta ptica itd.[5] Zato je prema nacionalnom zakonodavstvu, proglašena za područje sa statusom rezervata prirode i objektom geonasleđa Srbije.[6]

Od ukupno 31.860 ha površine zaštićenog područja Specijalnog rezervata prirode „Suva planina“, 18.176 ha je prvog (4,5%), drugog (8,5%) i trećeg stepena zaštite (87%).[7]

Geološke karakteristike[uredi | uredi kod]

Trem (1810 m) najviši vrh Suve planine, liči na visoravan, u potpunosti sastavljenu od vrtača i uvala koje su na dnu travnate.
Gornju polovinu Suve planine čine skoro isključivo krečnjaci titonvalendiske starosti, pretežno obešumljeni i prekriveni pašnjacima koji se strmo ili blago spuštaju sve do pošumljenih delova i okolnih kotlina koji je okružuju.

Jezgro Suve planine grade silur-devonske i karbonske stene otkrivene uglavnom u Prvokutinskoj i Sićevačkoj klisuri, u izvorištima i vrelima Jelašničke klisure, na prostoru Crvene Reke i ispod Kunovice. Njihovi predstavnici su liditi, nagoreli gvožđeviti škriljci, krečnjaci, argilošisti, silifikovani filiti, kvarciti i peščari. Iznad njih leže moćne naslage permskih peščara, karakterističnih po svojoj crvenoj boji. Ove pokrivaju donjojurski (lijaski) konglomeratični peščari i laporci raspoređeni na stranama Koritnika i kod Ljuberađe, a zatim srednjojurski fliš u zaplanjskolužničkom delu.[8][9][10]

Gornju polovinu planine čine skoro isključivo krečnjaci titon-valendinske starosti.[11] Nešto manje zastupljeni su i drugi odeljci donje (otriv i barem) i gornje (senon) krede; prvi na obodu prema Koritničkoj, a drugi ka Ostrovičkoj kotlini. Kod sela Prisjana, Grnčara, Toponice, Sićeva i Svete Petke javljaju se još i magmatiti, tj. bazalt, mikrogranit i dacit.[12]

Od tercijarnih vulkanita zastupljeni su daciti i andeziti, kao i alkalne gabroidne stene. Amfibolski andeziti i njihovi tufovi se nalaze u miocenskim sedimentima, a aglomerati dacita u miopliocenskim, sto odreduje i njihovu starost. Ostali vulkaniti probijaju starije sedimente, ali im se pretpostavlja miocenska starost.

Laporoviti i silifikovani krečnjaci na jednom delu Suve planine javljaju se sporadično i na malim površinama. Krečnjaci su višestruko ubirani, navlačeni razlamani, tako da su ispresecani brojnim rasednim i drugim pukotinama koje polaze od površine, a završavaju se na dnu krečnjačke mase. Pojave uglja ukazuju da su za vreme trajanja neogenog jezera planine bile pod šumskim biocenozama. Na kratko trajanje šumskih zajednica u ovoj oblasti svedoči mala debljina lignita (uglja) na severnim padinama Suve planine.[12]

Tektonski procesi na Suvoj planini su se inače vršili za vreme kaledonske, hercinske i po posledicama veoma značajne alpiske orogene faze, što je dovelo do stvaranja okolnih kotlina (Zaplanjske, Jelašničke, Ostrovičke, Koritničke, Babušničke i Niške). Osim toga, na niškobanjskom, ostrovičkom i belopalanačkom rasedu izbile su i poznate terme Niške Banje, Ostrovičke, Banjica i druge.[12]

U seizmološkom pogledu teritorija Suve planine u celini spada u red trusnih oblasti na području Srbije.[13] Svi obodni delovi kao i sam planinski masiv na seizmološkoj karti hazarda regiona Suve planine (RSZ 2010) za povratni period od 500 godina nalaze se u zoni VIIIº MSK skale.[14][15]

Geološka građa po periodama[uredi | uredi kod]

Opšti prikaz geološke građe Suve planine[16]
Perioda Litostratigrafski sastav i strukturne karakteristike
Jura
  • Srednjoj juri pripadaju tanki heterogeni karbonatni i klastični sedimenti, transgresivni preko permskih crvenih pesčara iii preko sedimenata donjeg trijasa.
  • Gornjosilurske tvorevine su pouzdano konstatovane na malom prostoru u jezgru antiklinale Suve planine, gde su predstavljene krečnjacima sa ortocerasima i krinoidima.
  • Gornjojurske tvorevine počinju neritskim dolomitično-krečnjačkim sedimentima, oksforsdkog i kimeričkog kata, koji prelaze u sprudne i subsprudne krečnjake titona.
    Titon (kao gornjojurska epoha) je, medutim, zastupljen i flisom koji se deponuje i kroz početak donje krede. U flisu se razlikuju 3 dela: klastični flis, klastični flis sa olistostromima i karbonatno-klasticni flis. Ove tvorevine sadrze faunu amonita i aptihusa kao i veoma krupne krečnjačke olistolite jurske starosti, uglavnom sprudnog karaktera.
Devon
  • Devon je zastupljen sa sva tri svoja odeljka. Faunisticki je potvrden donji devon, dok su srednji i gornji, koji su zastupljeni flisem, potvrdeni nalaskom flore. Na severozapadnom delu Suve planine razvijeni su škriljci i pešcari sa sočivima krečnjaka sa konodontskom faunom koja odgovara gornjem devonu i donjem karbonu.
Karbon
  • Karbonske sedimente čine konglomerati, peščari i glinci, diskordantni preko devona, koji naviše konkordantno prelaze u permske peščare. Verovatno je karbonske starosti mala masa plagiogranita u jezgru antiklinale Suve planine ta koja je probila gabroamfibolite i silurske sedimente.
Perm
  • Permske tvorevine su predstavljene crvenim peščarima, koji su iii diskordantni preko staropaleozojskih stena iii konkordantni sa karbonskim sedimentima.
Mezozoik
  • Tvorevine mezozoika izgrađuju najveći deo terena Suve planine
Trijas
  • Trijas je zastupljen svojim donjim delom, a transgresivan je preko permskih crvenih peščara. Sajskim slojevirna verovatno pripadaju gruboklasticni sedimenti, a kampilskim odgovaraju krečnjaci, dolomiti i arkozni peščari sa lamelibranhijatskom faunom.
Kreda
  • Sedimenti donje krede su najrasprostranjenije mezozojske tvorevine. Konkordantni su sa slojevima gornje jure. Predstavljeni su karbonatnim i klastičnim sedimentima neritske facije, a u juznom delu terena flisom, koji naviše prelazi u donjokrednu postflisnu jedinicu. Na ostalom delu terena tokom valendijskog i otrivskog kata deponuju se plitkovodni krečnjaci, a mestimično i klastični sedimenti otriva. U baremu i delom u aptu usled oplicavanja taloze se sprudni krečnjaci urgonske facije, koje tokom apta smenjuju plitkovodni klastično-karbonatni sedimenti. Na jugozapadnim padinama Suve planine, medutim, apt je predstavljen klastičnim sedimentima bogatim faunom, kojima nije poznata ni podina ni povlata.
Neogen
  • Neogeni slatkovodni sedimenti deponovani su u basenima koji su uglavnom predisponirani longitudinalnim dislokacijama.
Miocen
  • Miocen je predstavljen sa sva tri svoja dela: donji u Jelašnickom, srednji u Zapalnjskom, a nerasčlanjeni srednji i gornji u Jelačničkom basenu.
Pliocen
  • Sedimenti pliocena su zastupljeni svojim donjim delom (u Zaplanjskom basenu) iii nerasčlanjenim pliocenom (Babušnički, Belopalanački i Pirotski basen).

Geomorfološke karakteristike[uredi | uredi kod]

„Potkapina“[17]]] Geomorfološka proučavanja Suve planine započela su u 19. veku (1836,[18] 1840,[19] 1870 [20]).
Prve podatke o pećinama i podzemnoj hidrografiji Suve planine dao je Jovan Cvijić (1895), koji je detaljno opisao podzemne tokove istočne Srbije i na stranama Suve planine (1986) konstatovao brojne kraške izvore, i neke od njih detaljno opisao.[1]

Suvu planinu je Jovan Cvijić (1912) podelio na tri dela: potkovičasti greben, obluk Crvene reke i površ Valožja.

Površ Valožja

Posebnu pažnju Jovan Cvijić je posvetio kraškoj površi Valožja koja se od potkovičastog grebena nastavlja ka jugoistoku. Kraška površ Valožja nalazi se na nadmorskoj visini od 1.400 m do 1.500 m, zauzima oko 16 km². i predstavlja najvišu i najveću zaravan koja pripada srednjem Ponišavlju. Izgrađena je od donje krednih krečnjaka. U građi površi Valožja najviše su zastupljeni slojeviti krečnjaci. Stepen karstifikacije je izuzetno veliki i može se porediti samo sa Velebitom. Zato je za površ Valožja Cvijić govorio ...„ona ima mrežastu karsnu plastiku: splet od valoga, "padina" i vrtača, između kojih su gola krečnjačka brda i ritovi...velike sličnosti sa uvalama dinarskog karsta. To su manje duguljaste i uske uvale, po pravilu ravnog dna koje je pokriveno »terra ross-om« i drugim deluvijumom i izbušene mnogim aluvijalnim vrtačama. Strane valoga su strme, sa kamenitim zidovima a njihova supodina je u vidu izlomljene cik-cak linije, koja se ponegde u obliku oštrih rtova pruža u valogu, a ponegde od njih povlači. Njene krečnjačke strane su često pokrivene škrapama...“[21]

Na Suvoj planini je Nikolić R. (1912) zapazio izvesne oblike koji podsećaju na glacijalne, pa je na osnovu toga pretpostavljao da je ova planina...„u glacijalna doba bila zaglečerena.[8]

Najtipičniji oblici površinske kraške morfologije Suve planine su vrtače. One su razvijene, uglavnom, na zaravnjenim delovima krečnjaka, dok su na padinama znatno ređe ili potpuno nedostaju. Najbrojnije su na kraškim površima Suve planine. U pojedinim delovima terena vrtače su vrlo česte (preko 100 na 1 km²), te se takve površine krečnjaka nazivaju „boginjavi kras“. Vrtače boginjavog krasa su haotično rasute po čitavoj površini, ali je zapaženo da se neke od njih javljaju u nizovima, duž raseda ili po dnu suvih dolina, tako da se van boginjavog krasa na Suvoj planini uočavaju i pojedinačne, vrtače.[22]

Bogata morfološka ornamentika, daje veoma atraktivan izgled Suvoj Planini, dopunjena je specifičnim oblicima kraške erozije: prozorcima, potkapinama, šupljinama i kavernama u stenama. Veličinom, lepotom i bizarnošću svoga položaja posebno se ističu prozorci Kupina i Sveti Ilija i nekoliko potkapina u Jelašničkoj klisuri.

Litološka i reljefna struktura Suva planina omogućila je da viši delovi planine upijaju skoro svu količinu atmosferskog taloga tako da su oni praktično bezvodni. Stoga joj ime Suva planina u potpunosti odgovara, jer na prostoru od preko 50 km2 postoje svega dva slaba izvora i to u sektoru Rakoša. Međutim u podnožju, Suve Planine vrela su daleko brojnija, ali neujednačene izdašnosti.[23]

Prirodne odlike[uredi | uredi kod]

Severozapadni deo Suve planine je lanac vrhova od Trema do vrha Mosora
Severoistocna strana Suve planine

Suva planina se u vidu potkovice prostire počev od sela Ljuberađa (opština Babušnica) ka severozapadu u dva smera: severnim krakom do Crvene Reke i severozapadnim krakom do Niške Banje. Na severozapadu planine nalazi se visoravan Rakoša, nadmorske visine od 1.250 m do 1.450 m, koja zauzima središnji deo Suve planine. Na Rakošu, na nadmorskoj visini od 1.300 m, ispod vrha Tresten (1.470 m) nalazi se najveći i najznačajniji izvor na ovoj planini.

Nakon Rakoša, Suva planina se račva na dva dela:

  • Severni krak koji se prostire do sela Crvena Reka na teritoriji opštine Bela Palanka. Vrhovi ovog kraka su visine oko 1.450 m.
  • Zapadni krak koji se prostire do Niške Banje i predstavlja najviši deo Suve planine.[24][25]

Na severoistočnoj strani Suve planine nalazi se ponor dubok oko 1.000 m. Ovaj deo Suve planine je uglavnom kamenit, a šume se nalaze samo u nižim delovima.

Predeo od vrha Golemo stražište do vrha Trem takođe liči na visoravan, ali je u potpunosti sastavljen od vrtača i uvala koje su na svom dnu travnate. Odavde pa na zapad, nižu se značajni vrhovi: Golemo stražište (1713 m), Đjordina čuka (1.735 m), Trem (1.810 m, najviši vrh na planini) Litica (1.683 m), Sokolov kamen (1.523 m), Kolov kamen (1.361 m), Mosor (985 m), Crni kamen (870 m) i Širina iznad Niške Banje (808 m).

Veći vrhovi u južnom delu planine jesu Glogov vrh (1.206 m), Golemi vrh (1.535 m), Litica (1.683 m) i Divna Gorica (1.389 m).

Severozapadni deo planine čini lanac od vrha Trema do vrha Mosora dok južni deo planine čini visoravan sa puno nižih vrhova na nadmorskoj visini od 1.000 m do 1.600 m. Ova visoravan je pretežno obešumljena, prekrivena pašnjacima, a na pošumljenim delovima obrasla je mešovitom šumom (vidi tabelu, dole).

Planinski deo terena se karakteriše jako razuđenim reljefom sa velikim visinskim razlikama, što je uslovljeno geološkom građom. Niži i morfoloski blaži reljef imaju Zaplanjska i Koritničko-babušnička potolina, koje ograničavaju Suvu planinu sa jugozapadne i severoistočne strane, pružajući se paralelno sa planinskim grebenom. Nadmorske visine ovih potolina se pretežno kreću izmedu 400 i 500 m, dok su najniže tačke vezane za aluvijalne doline Nišave (204 m) i Južne Morave (222 m).

Klima[uredi | uredi kod]

Glavne karakteristike klime Suve planine su topla leta i hladne zime sa snežnim padavina koje se na najvišim vrhovima zadržavaju do sredine proleća.
Vrhovi Suve planine su često u oblacima

Smatra se da je u toku neogena klima Suve planine bila toplija i vlažnija od današnje, i da su u to doba postojali povoljni uslovi za razvoj fluvijalnog i kraškog procesa. U pleistocenu klima se značajno izmenila i nastupilo je značajno zahlađenje, sa hladnijom, verovatno suvom klimom, što je uticalo na brojne promene u formiranju reljefa Suve planine. Pod uticajem niskih temperatura intenzivirano je mrazno razaranje stena, naizmenično zamrzavanje i kravljenje tla na padinama Suve planine što je uslovilo razvoj soliflukacije i drugih pojava vezanih za dejstvo mraza i snega.[26] Tokom pleistocena naizmenično su se smenjivali, glacijalni stadijum sa toplijim interglacijalnim. Ove klimatske promene imale su veliki uticaj na intenzitet razvoja pojedinih procesa, pre svega fluvijalnog i kraškog.

Posle pleistocena dolazi do otopljavanja. Egzogeni procesi se odvijaju u uslovima znatno toplije i vlažnije klime u odnosu na klimu u glacijalnim stadijumima pleistocena, te fluvijalni proces preuzima glavnu ulogu u oblikovanju reljefa, koji se na Suvoj planini zadržao do danas.

Današnji klimatski uslovi su pogodni za razvoj kraškog procesa koji se, sa izvesnim zastojima u glacijalnim stadijumima pleistocena, odvija od neogena do danas. Stoga su na Suvoj planini zastupljeni svi karakteristični površinski i podzemni oblici kraškog reljefa.[27]

Suvа planina danas je pod uticajem umereno-kontinentalne klime. Glavne karakteristike ove klime su topla leta i hladne zime sa dovoljnim i relativno pravilnim rasporednom padavina tokom godine. Na planini duvaju i vetrovi, od kojih su najvažnija dva: dolnjak i gornjak. Dolnjak je vetar severozapadnog pravca, a gornjak istočnog, sa jako hladnim i razornim dejstvom, naročito u zimskim mesecima kada spušta temperaturu značajno ispod nule.[28]

Vode i vodno zemljište[uredi | uredi kod]

Vodopad „Ripaljka“, u Jelašničkoj klisuri jedan je od retkih vodotokova na Suvoj planini

Suva planina je siromašna vodom, zbog propustljivosti krečnjaka, kroz čije pukotine padavine poniru do vododržljivih slojeva. Prostrano Valožje, na visini od oko 1400 m, daje sliku kraške zaravni sa bezbrojnim uvalama i vrtačama, a uz to je i bezvodno.

Izvori i rečni tokovi su ograničeni na podnožje planine, dok na samom krečnjaku postoji samo jedan izdašniji izvor, u podnožju Rakoša, na 1260 m, što je jedan od najviših izvora na krečnjaku u istočnoj Srbiji.

Na prelasku krečnjaka u vododržljive stene (mahom crveni peščari) voda izbija na par mesta u obliku manje - više snažnih vrela, koja su raspoređena duž oboda Suve planine. Među velikim brojem malih postoji i nekoliko velikih izvora, sa značajnijom izdašnošću, koji su kaptirani i koriste se za vodosnabdevanje. Izvorišta Mokra, Divljana i Studena deo su Nišavskog regionalnog podsistema u sklopu budućeg regionalnog Donje - južnomoravskog sistema vodosnabdevanja. Voda je standardno visokog i pouzdanog kvaliteta i snabdeva naselja: Bežište, Donju Koritnicu, Divljanu, Mokru, Gornju i Donju Studenu. Izvorište „Vrelo“ nalazi se u naselju Gornji Dušnik, i deo je „zaplanjskog” vodovodnog sistema.

Hidrografska mreža Suve planine koja je jako razgranata posredno iIi neposredno pripada slivu Južne Morave. Glavni vodeni tok je Nišava, koja drenira najveći deo terena, zajedno sa svojom pritokom Kutinskorn rekom. Manji deo površinskih tokova gravitira ka Lužnici a neznatnim delorn neposredno u Južnu Moravu.

Najznačajniji vodotoci Suve planine su leve pritoke Nišave: Crvena reka, Ostrovička reka, Kunovička reka i Jelašnička reka. Izvori zapadnog najobešumljenijeg dela planine se slivaju u Kutinsku reku, koja teče kroz Zaplanje i uliva se u Nišavu. Potočići na južnom delu planine se ulivaju u pritoke Vlasine, Lužnice i Puste reke, a oni sa istočne strane planine u Koritničku reku.

Termalni izvori i banje[uredi | uredi kod]

Najizdašniji termalni izvori u regionu Suve planine, nalaze se na prostoru Niške Banje
Ulazni otvor pećinske terme „Suva banja“ iz koga izbija vadozna, meteorska voda Niške Banje sa sliva Suve planine

U regionu Suve planine postoji više termalnih izvora od kojih su najizdašniji termalni izvori Niške Banje, Ostrovičke terme i Banjice.[29] U području Suve planine, na kome se nalaze i ova vrela,ima još desetak manjih vrela ali je vrelo Niške Banje jedino radioaktivno termalno vrelo. Sadržaj radioaktivnog radona, je relativno mali i kreće se oko 4.10-9 Curie/lit. Ispitivanja su pokazala da je koncentracija radona u vodama ostalih vrela Suve planine neznatna čak i manja od normalnih. To znači da na ostalim vrelima ne postoji mogućnost značajnija akumulacija radionukleida.[30][31]

Od navedenih najpoznatiji su, još iz vremena starih Rimljana, termalni izvori lekovite vode Niške Banje; („Glavno vrelo“, „Suva Banja“, „Školska česma“, „Banjica“ i „Pasjača“), koji pripadaju grupi zemnoalkalnih homeotermi (36-38 °C), blago mineralizovanih, sa kapacitetom izvorišta od 56 litara u sekundi.

Vrela se javljaju u rasednoj zoni Nišavskog raseda na tercijarnoj terasi Nišavske doline. Prema naslagama bigra koji je istaložila voda „Glavnog vrela“, njegova starost se ceni na preko 26 milenijuma.[32][33]

Na osnovu geoloških i hidrogeoloških istraživanja,[34][35] pretpostavlja se da je termalna voda Niške Banje vadozna, meteorska voda sa sliva Suve planine koja ponire u veće dubine gde se zagreva, pa ponovo izbija na površinu koristeći Nišavski rased.

Sabirnu oblast voda Niške Banje predstavlja pojas koji se pruža između Studeničkog i Zaplanjskog raseda pravcem severozapad-jugoistok na dužini od oko 50 km i površina oko 150 km2. Najveći deo sabirne oblasti čine lijaski peščari, koji su pokriveni intenzivno skarscenim krečnjacima Suve planine i Koritnika.[36]

U dubinu, ova voda prodire do kontakta crvenih peščara i škriljaca koji je ispred Nišavskog raseda na dubini od oko 1.500 m, na kojoj se voda, uz lagano kretanje, može da zagreje do preko 50 °C. Sabirna oblast u južnom delu nalazi se na 2.000 m iznad ovog kontakta, te je voda na rasedu pod dovoljnim hidrostatičkim pritiskom da se popne do površine.

Prilikom penjanja, voda se rashlađuje usled priliva hladnije vode iz viših horizonata peščara i hladne kraške vode.[33]

Kod sela Ostrovice (istočno od Niške Banje) javlja se razbijeno izvorište termomineralne sumporovite vode koje je vezano za ravnodolski rased. Na glavnom vrelu temperatura vode iznosi 23°C a na dva bočna 19°C, dok se izdašnost kreće od 4 do 15 litara u sekundi.

Jedan izvor termalne, veoma slabo mineralizovane vode nalazi se kod sela Mokre, južno od Bele Palanke. Ovaj izvor pri minimalnoj izdašnosti daje 150 1 u sekundi, dok temperatura vode iznosi 19,5°C.

Mineralne sirovine[uredi | uredi kod]

Bogatstvo u krečnjaku motivisalo je stanovnike mnogih sela na Suvoj planini da se bave proizvodnjom kreča u primitivnim krečanama.
Ostaci potkopa princa Andreja u Jelašnici
Metali

Pojave bakarnih ruda na prostoru Suve planine su isključivo povezane sa crvenim permskim peščarima. Javljaju se u vidu impregnacija, žca, žilica i gnezdastih nagomilanja. Najčešći vizuelno uočeni metalični minerali su malahit i azurit, dok su mikroskopski utvrđeni halkozin, kovelin, halkopirit i bornit. Ova orudnjenja su uglavnom poznata od ranije i mnoga od njih su bila istraživana u ataru sela Kosmovca, Vete, Gornje i Donje Studene, Bancareva i Kunovice. Kvalitet i kvantitet poznatih orudnjenja dozvoljavaju da se govori samo o pojavama bakra, jer ekonomski značajna lezista nisu konstatovana.

Uočene pojave orudnjenja gvožda na padinama Suve planine nema ekonomski značaj.

Nemetali

Mineralno i rudno i bogatstvo Suve planine, osim bogatstva u krečnjaku je relativno skromno. Krečnjaci čine osnovnu masu Suve planine, a celokupno područje predstavlja jedinstvenu krašku oblast, koja zahvata najveće krečnjačke površine u krečnjačkim predelima istočne Srbije. Krečnjak, zahvata velike, neprekidne površine, a pokazuju se najviše kao masivni i tankoslojni krečnjak sa visokim (>90%) sadržajem CaCO3. Bogatstvo u krečnjaku motivisalo je stanovnike mnogih sela da se bave proizvodnjom kreča kao zanatskom delatnošću. Za dobijanje potrebne energije pri krečarenju, kao energent koristi se isključivo drvna masa sa ovog područja.[37]

Pored krečnjaka, na Suvoj planini značajno je prisustvo i drugih stena pogodnih mehaničkih osobina, koje predstavljaju značajnu sirovinsku bazu za proizvodnju građevinskog i ukrasnog kamena.[37]

Na Suvoj planini otkrivene su rezerve nemetala kalcita u predelu sela Jagličja, Ćelija, Čagrovca​​, a utvrđena je i pojava fosilnog kalcita kod sela Mokre. Značajne količine bigra otkrivene su u području Velikog Krčimir, a tufova u području Gornjeg Dušnika. Od metaličnih mineralnih sirovina istražena je pojava bakra u okolini sela Vete i Kosmovca.[37]

Ugljevi

Pojave uglja ukazuju da je za vreme trajanja neogenog jezera Suva planina bila pod šumskim biocenozama. Na kratko trajanje šumskih zajednica na ovoj planini svedoči mala debljina lignita. Pojave uglja su otkrivene na severnim padinama Suve planine, u dolini Crvene reke i kod Novog Sela.

Južno od sela Vete, na sevemim padinarna Suve planine, otkrivene su male pojave kamenog uglja u karbonskim peskovitim i glinovitim škriljeima. Tanki proslojevi uglja su jako ubrani i polomljeni, usled čega je ugalj vrlo trošan i grafitičan. Toplotna energija prelazi 7.000 Ccal, ali ova pojava s obzirom na količinu uglja nema nikakvog ekonomskog značaja. Na terenu Suve planine eksploatisan je sarno ugalj jelašničkog basena, koji Iezi u donjo-miocenskim Iaporeima, Iaporovitim peščarima, peskovitim krečnjacima i gIinarna sa proslojcima bituminoznih skriljaea i tufita. U njima je razvijeno više ugljenih sIojeva različite debljine (1-5 m), koji pripadaju mrkim ugljevima niskog stepena karbonizaeije sa prosecno 24,5% vlage i 14% pepela. Toplotni efekat iznosi 3.700-4.200 Ccal. Rudnik nije vise u eksploataciji, mada rezerve nisu iscrpljene.

U plioecenskim laporovito-peskovitim sedimentima na više mesta zapažene su manje pojave lignita, obično loseg kvaliteta i bez ekonomskog značaja. Tako u zaplanjskom basenu (kod Malog Bonjinca i Zavidinca) ima ugljenih slojeva debljine 15-20 cm, a u belopalanačkom basenu (kod Novog Sela i Špaja) debljine do 60 cm. Beznacajnih pojava lignita ima na severoistočnom obodu babušnickog basena, u ataru sela Kaluđereva.

Na području Suve planine trenutno nema aktivnih rudnika. Jedini rudnik koji je postojao na Suvoj planini bio je rudnik uglja koji je u selu Jelašnica, radio od 1885. do 1963, i sredinom pedesetih godina 20. veka proizvodio od 80.000 do 90.000 tona kvalitetnog mrkog uglja godišnje, zatvoren je za eksploataciju zbog nepovoljnog položaja rudnika sa jamskim kopom na tržištu.[37]

Demografija[uredi | uredi kod]

Na području Suve planine prema popisu iz 2002. živelo je 4.304 stanovnika, što je u odnosu na popis iz 1948. (16.961 stanovnika), pad broja stanovnika za 74,63% čiji uzroci najvećim delom leže u spontanom raseljavanju stanovništva.[38] U istom periodu (1948 do 2002) smanjen je i broj domaćinstava za 31,81% (od 2.895 na 1.974), a prosečna veličina domaćinstva (sa 5,85 na 2,18 člana po domaćinstvu).[39]

Prosečna gustina naseljenosti 2002. iznosila je 14 st/km2, što je daleko ispod republičkog proseka (98 st/km2).

Sva naselja su ruralnog tipa, pri čemu 62,5% spada u kategoriju veoma malih naselja (do 200 stanovnika) koja obuhvataju 36,69% ​​ukupnog stanovništva. Ostalih 37,5% naselja, u kojima živi 63,31% stanovništva, spadaju u kategoriju malih naselja (od 200 do 500 stanovnika).[40]

Prema nadmorskoj visini Na Suvoj planini izdvajaju se tri tipa naselja: brdski koji je najzastupljeniji (400 do 700 m), niskoplaninski (700 do 1.000 m) i dolinski tip (200 do 400 m).

Stanovništvo Suve planine je nacionalno homogeno, sa dominacijom srpske etničke zajednice koja učestvuje sa 96,07% u strukturi stanovništva. Sledi romska sa 2,83%, dok ostale etničke zajednice (Hrvati, Crnogorci, Jugosloveni, Bugari, Makedonci, Rusi) učestvuju sa 1,1%.[41]

Autohtono stanovništvo čini 86,83%, dok doseljeno stanovništvo čini 13,17% od ukupnog stanovništva. U strukturi autohtonog stanovništva (2002) dominira stanovništvo koje od rođenja stanuje u istom mestu (71,12%), a doseljeni sa teritorije iste opštine čine 15,71% od ukupnog broja stanovnika. U strukturi doseljenog stanovništva dominira stanovništvo doseljeno iz drugih opština Centralne Srbije (10,85%). Učešće stanovništva doseljenog iz pokrajina je neznatno (0,35%) i doseljenog stanovništva iz bivših republika SFRJ (1,67%).[40]

Starosna struktura stanovništva je jako nepovoljna sa tendencijom stalnog smanjenjenja broj stanovnika mlađih od 19 godina, (10,53% stanovništva). Stanovnici od 60 i više godina čine 53,08%. Prosečna starost iznosi 53,3 godina, i prema stadijumu demografske starosti teritorije, Suvu planinu karakteriše najdublja demografska starost.[42]

Istorijat[uredi | uredi kod]

Prve podatke o Suvoj planini publikovao je A. Boue (1836, 1840, 1870.), u kojima je opisao crvene peščare i krečnjake Suve planine, za koje je smatrao da su trijaske starosti. Belavu je prvo označio kao kredu, pa kao trijas.[43][44][45]

A. Viquesnel (1842) na svojoj „Carte d'une partie de la Servie et de l'Albanie“ obuhvatio je tercijar Zaplanja, čiji je zapadni obod označio kao gnajseve, a istočni, odnosno Suvu planinu, kao kredu.[46]

F. Hochstetter (1872) prikazuje Zaplanje i Suvu planinu kao trijas i juru, i izdvojio je crvene peščare Kutine i golt pored Nisave.[47]

F. Toula (1875, 1889.) je u dva maha proputovao Suvu planinu i ostavio prikaze pojedinih lokalnosti, na kojim je prvi paleontološki dokumentovao kredu, dok je Belavu je smatrao najpre jurskom, zatim krednom.[48][49]

Od domaćih istraživaca J. Žujović (1884, 1893), prvi je u „Osnovama za geologiju Srbije“ i „Geologija Srbije“ pisao o Zaplanju, Suvoj planini. On je kristalaste škriljce raščlanio u dve grupe: starije - azojske i mlade - paleozojske starosti. Opisao je crvene peščare Zaplanja i "tercijarne slojeve" i izdvojio azojske i paleozojske stene, crvene peščare, trijas, juru i kredu, slatkovodni tercijar sa ugljem, kvartarne terase i bigar.[50][51]

Iz perioda pre prvog svetskog rata priloge o geologiji Suve planine ostavili su D. Antula (1900, 1908, 1910),[52][53][54] u svojim napisima o bakarnim rudama u crvenim peščarima Studene i uglju Jelasnice. Dok je, P. Pavlovic (1903) objavio podatke o tercijarnoj fauni iz melanopsidnih laporaca Jelasnice,[55] a P. Ilić (1904) o pojavama uglja na Suvoj planini.[56]

Specifičnosti Specijalnog rezervata prirode „Suva planina“[uredi | uredi kod]

Specijalni rezervat prirode „Suva planina“ u administrativnom smislu, obuhvata delove teritorija opština Gadžin Han i Bela Palanka i gradske opštine Niška Banja, sa 24 naseljena mesta, u kojima je 2002. živelo 4.750 stanovnika, i to:

Ukupna površina područja Specijalnog rezervata prirode „Suva planina“ iznosi 31.860 ha — 16.433 ha (51,58%) na teritoriji opštine Bela Palanka, 13.155 ha (41,29%) na teritoriji opštine Gadžin Han i 2.272 ha (7,13%) na području gradske opštine Niška Banja.

Kao Specijalni rezervat prirode u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode Srbije, područje Suve planine predstavlja EMERALD područje [n 2] (sa UPZ statusom zaštite [n 3]),[57] kao i međunarodno značajno područje za zaštitu ptica (IBA), biljaka (IPA) i leptira (PBA).

Osnovne specifičnosti Specijalnog rezervata prirode (SRP) Suva planina
Specifičnosti
Obeležja specifičnosti rezervata
Izvornost
Područje rezervata se na osnovu izvornosti ocenjuje kao veoma dobro očuvano, bez značajnih i vidljivih negativnih intervencija čoveka
Reprezentativnost
Područje rezervata se po reprezentativnosti valorizuje najvišom ocenom, zbog velikih površina pod pašnjacima i šumskim kompleksima i pojedinih predstavnika flore, faune i vegetacije.
Retkost
Biodiverzitet rezervata je dobro očuvan i veoma izražen, dok se geodiverzitet prirodnog dobra Suve planine smatra retkim u geološkoj građi Srbije.
Raznovrsnost
Raznovrsnost Suve planine se najviše ogleda u specifičnim obeležjima predela i živom svetu, sa neočekivano velikim brojem različitih vrsta flore i faune, na mozaično raspoređenim staništima.
Celovitost
Kao celovitost na Suvoj planini se posebno izdvajaju karstne površi Valožja i planinski greben Trema kao geomorfološki dobro individualisan prostor.
Lepota
Lepota predela i pejzažnih obeležja Suve planine je vrlo visoka. Lepota (estetika) se posebno ogleda u kontrastu kontura strmih šumovitih padina sa zaravnjenom plastikom na površi, fascinantnom sezonskom dinamikom i živopisnošću boja i mozaičnom smenom raznovrsnih ruralno-pastirskih ambijentalnih sekvenci. Suva planina takođe predstavlja pejzažnu dominantu na području koje razdvaja Ponišavlje i Južno Pomoravlje i predstavlja pravi vidikovac Južne Srbije, jer se sa nje pruža fantastičan pogled na Kopaonik, Staru planinu, Rtanj, Babičku Goru, Jastrebac, Vidojevicu, Pasjaču...
Očuvanost
Ni jedan elemenat životne sredine Suve planine nije značajnije ugrožen ili degradiran, a izgled predela nije narušen direktnim uticajima privrednih aktivnosti čoveka.

Flora i fauna[uredi | uredi kod]

Vegetacija pukotina, stena, siparišta i točila

Razuđenost terena, ekstremna kolebanja klimatskih činioca, od podnožja do vrha Suve planine, i ekološki diverzitet staništa uslovili su razvoj veoma raznovrsnog biljnog pokrivača na ovoj planini, koji se, u najširem smislu, može raščlaniti na tri vegetacijska tipa:[58][59][60]

  • šumska vegetacija (šume sladuna i cera, bukove i četinarske šume),
  • travnjačka vegetacija (livadska i pašnjačka) vegetacija
  • vegetacija pukotina stena, siparišta i točila.

Istraživanjima je utvrđeno da na Suvoj planini postoji 1.261 biljnih vrsta, pri čemu treba imati u vidu da ovaj broj nije konačan, jer se tokom svake istraživačke godine na Suvoj planini otkriju neke nove biljne vrste za koje se ranije nije znalo da tu postoje.

Suvu planinu i njegove ekosisteme naseljava raznovrsna fauna koja je sve više ugrožena uništavanjem biljnog pokrivača kao njihovog prirodnog staništa. To je i glavni razlog što uništavanje biljnog pokrivača utiče na celokupno smanjenje faune ovog područja. Od sisara najznačajniji i najbrojniji su: srna, divlja svinja, zec, lisica, jazavac itd. Fauna ptica na Suvoj planini je bogata raznovrsnim vrstama, koje pored malog broja orlova i sokolova, najčešće čine šumska sova, buljina, tetreb, jarebica kamenjarka, prepelica, fazan itd.

Flora Suve planine[uredi | uredi kod]

Specifičnost šumskog pojasa Suve planine je da su one refugijum znatnog dela tercijarne flore koja je postojala pre ledenog doba na Zemljinoj kugli, u kojoj su bili zastupljeni predstavnici sadašnje tropske, suptropske, mediteranske i atlantske flore. Tercijarna vegetacija Suve planine je po mnogim specifičnostima bila slična sadašnjoj tropskoj. Kontinentalizacija klime tokom kraja tercijara (uzrokovana povlačenjem mora) se nastavila i tokom kvartara i osiromašila je vegetaciju Suve planine posebno tokom ledenog doba.

Zahvaljujući povoljnim klimatskim uslovima i specifičnostima klisura i zaklonjenih krečnjačkih terena Suve planine, nekoliko tercijarnih vrsta (koje su znatno smanjile svoj areal ili potpuno nestale u Evropi) sačuvale su se na prostoru Suve planine kao relikti. Od takvih vrsta za Suvu planinu su karakteristične Goodiera repens, Corallorhiza trifida i Cipripedium calceolus (gospina papučica) koja je u Srbiji pouzdano utvrđena samo u smrčevim šumama Suve planine.

Bogatstvo flore sačuvane na Suvoj planini i njenom podnožju ukazuje ne samo na autohtonost, već i na poreklo i istorijski razvoj ove vegetacije. Vegetacija je na određenim staništima očuvala sve osobine tercijarnih šuma, tako da se može govoriti o određenom stepenu reliktnosti određenih šumskih zajednica na Suvoj planini.

Dominantni tipovi staništa su mešovite širokolisne listopadne i četinarske šume i termofilni delimično kultivisani ili nekultivisani (bogati vrstama) pašnjaci na krečnjacima. Prirodnu vegetaciju Suve planine čini dvadeset pet biljnih asocijacija zajedno sa 128 opisanih endemičnih biljaka i ukupnim brojem od 1.261 biljnih vrsta.

Pregled biljnih asocijacija Suve planine sa statusom šumske biomase [61]
Biljne asocijacije Naziv šumske biomase
Hidrofilne šume
• Šuma jove i lužnjaka • Šuma crne jove • Šuma vrbe i topole

• Fitocenoza barske ive • Šuma lužnjak i belog jasena.

Kserofilne šume
Šuma sladuna i cera • Šuma grabića sa javorom • Šuma crnog bora
Mezofilne šume
• Šuma kitnjaka i graba • Šuma bukve, sa mahovinom
• Šuma bukve, kaspijskog javora i mečje leske
Šuma jele • Subalpijska bukova šuma sa smrčom
Smrčeva šuma • Krivulj.

Na području Suve planine evidentirana su stara stabla i stabla - zapisi, koja su predložena za zaštitu kao spomenici prirode:

Na Suvoj planini je utvrđeno 128 endemita (ili 10,15% od ukupne flore ), od kojih većina pripada stenoendemitima a tri lokalnim (Aquilegia pancicii, Seseli serbicum i Rosa serbica), što je veoma važan pokazatelj biodiverzitološkog značaja ovog područja[62]

„...Fitogeografskom analizom endemične flore Suve planine utvrđeno je da su endemiti raspoređeni u okviru evroazijskog, evroazijskog planinskog, mediteransko-submediteranskog, paleotropskog i srednjoevropskog areal-tipa, kao i u okviru mediteransko-pontskog i srednjoevropsko-mediteransko-pontskog prelaznog arealtipa...spektar endemičnih biljnih vrsta veoma jasno ukazuje da se florogeneza Suve planine odvijala pod veoma specifičnim uslovima, koji se karakterišu spletom srednjoevropskih, mediteransko-submediteranskih i planinskih uticaja, što je posledica visinske i morfološke razuđenosti terena i burne geološke istorije čitavog područja“.[63][64]

Među reliktnim vrstama tercijarne reliktne flore Evrope na Suvoj planini se pominju dve vrste roda Ramonda (Ramonda serbica i Ramonda nathaliae) koje su ostatak suptropske flore Evrope i Mediterana verovatno afričkog porekla. Ramonda serbica je najsrodnija sa balkanskom vrstom Ramonda nathaliae od koje se pretpostavlja se, još tokom tercijara poliploidijom odvojila u samostalnu vrstu. Brojnost populacije roda Ramonda na Suvoj planini, na 5 m2, varira od 10-350 individua u zavisnosti od konfiguracije stena i vegetacije.[65]

Navedene reliktna vrste Suve planine zakonom su zaštićena u Srbiji kao prirodna retkost.

Ugroženost biljnih vrsta Suve planine[uredi | uredi kod]

U toku svake istraživačke godine na području Suve planine otkrivane su biljne vrste do tada nepoznate za ovu planinu, a neke od njih su bile noviteti za floru Srbije (Cuscuta planiflora, Cotoneaster melanocarpa, Linum extraaxillare, Petasites kablikianus, Cystopteris montana i Campanula kladniana).
Osim toga, floru Suve planine izgrađuje veliki broj endemičnih biljnih vrsta (125), od kojih su neke stenoendemiti ili lokalni endemiti (Aquilegia pancicii i Rosa serbica).[4]

Od ukupno 1.261 biljne vrste, koliko je do sada evidentirano u flori Suve planine, 267 (21%) se može svrstati u neku od kategorija ugroženosti u flori Republike Srbije. Nakon brojnih studija o ugroženosti biljnih vrsta sprovedenoj na prostoru Suve planine, s kraja 20. veka, utvrđeno je da su na ovom prostoru;[4]

  • tri vrste, koje su ranije naseljavale Suvu planinu, pripadaju kategoriji vrsta za koje se osnovano sumnja da su iščezle sa teritorije Srbije,
  • dvadeset vrsta pripada kategoriji kritično ugroženih vrsta (CR),
  • trideset vrsta pripada kategoriji ugroženih vrsta (EN),
  • osamdeset vrsta kategoriji ranjivih (VU)
  • stodvadesetpet kategoriji vrsta niskog rizika ugroženosti,
  • za devet vrsta nema dovoljno podataka o njihovoj rasprostranjenosti.

Na osnovu rezultata populacione analize najugroženijih biljnih vrsta Suve planine, najveći broj je rasprostranjen na severozapadnom grebenu planine (šire područje Trema i Sokolovog Kamena).[4][66] Visok stepen prisustva ugroženih biljnih vrsta u flori Suve planine, u kojoj je svaka peta vrsta na neki način ugrožena i da joj pre ili kasnije preti opasnost od iščezavanja sa područja Republike Srbije, govori koliki je biodiverzitološki značaj Suve planine.[4]

Fauna Suve planine[uredi | uredi kod]

Brojna staništa i ekosisteme Suve planine naseljava izuzetno raznovrsna fauna;[6]

Zahvaljujući istraživanjima Gradojevića (1930 do 1931), Jakšića (2003 do 2004) i Stojanovića i Radića (2007) do sada je na Suvoj planini utvrđeno 86 vrsta dnevnih leptira, od kojih su nacionalno značajne populacije sledećih ciljnih vrsta: Zerynthia polyxena, Parnassius mnemosyne.[68][69][70][71]

Srbija je posle Češke jedna od najbolje istraženih teritorija u Evropi za diverzitet osa potfamilije Aphidinae.[72] Šira teritorija grada Niša, uključujući: Suvu planinu Jelašničku i Sićevačku klisuru se intenzivno istražuje poslednjih decenija 21. veka,i na tom prostoru su pronađene dve vrlo retke vrste Paralipsis enervis Foerster i Aclitus obscuripennis Foerster.[73][74]

Reke podnožja Suve planine bogate su autohtonim vrstama riba (potočna pastrmka, potočna mrena, krkuša, klen, šaran, babuška, kaugler, deverika, bodorka...).

Procentualno u odnosu na Srbiju, na Suvoj planini je registrovano 43% vrsta vodozemaca i 63% vrsta gmizavaca. Naročito je veliko bogatstvo Reptilia, gde je od 22 vrste gmizavaca registrovanih u Srbiji, 13 vrsta registrovano na Suvoj planini.

Zmije su na Suvoj planini zastupljene sledećim svojim predstavnicima: smukom (Coluber longissimus), dosta brojnim poskokom (Vipera ammodytes), šarkom (Vipera berus) i u vodama potoka i reka u slivu Suve planine belouškom (Natrix natrix).[75]

Na Suvoj planini je utvrđeno 139 vrsta ptica, od kojih su najznačajnije:

U I režimu zaštite: bela kanja (Neophron percnopterus),[n 4] suri orao (Aquila chrysaetos), sivi soko (Falco peregrinus), orao zmijar (Circaetus gallicus), riđi mišar (Buteo buteo), kratkoprsti kobac (Accipiter brevipes), jastreb (Accipiter gentiles).

U II režimu zaštite: ušata ševa (Eremophila alpestris), планински попић (Prunella collaris), drozd kamenjar (Monticola saxatilis), bonelijev zviždak (Phylloscopus bonelli), mala muharica (Ficedula parva), puzgavac (Tichodroma muraria), žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus).

Zato je Suva planina, kao područje značajnog stanište ptica, uvršteno u međunarodni spisak IBA područja, kao prostor pogodan za posmatranje i proučavanje ptica i ima nacionalni kod »SER 028«.

Fauna sisara, na osnovu broja zastupljenih vrsta (26 vrsta), njihovog prostornog rasporeda i uloge u funkcionisanju ekosistema, predstavlja značajan segment prirodnih vrednosti Srbije. U Fauni sisara Suve planine posebno se ističu snezna voluharica (Chionomys nivalis), veliki sivi puh (Myohus glis), divlja macka (Felix silvestris), a od posebnog značaja su i Microtus subterraneus, Spalax leucodon, Apodemus sylvaticus, Dryomys nitedula.

Privreda, turizam i kulturno nasleđe[uredi | uredi kod]

Suvа planinа pripada strukturnom tipu »tri« ruralnih područja Srbije, sa najvišom stopom ruralnog siromaštva i ukupne nezaposlenosti; sa privrednim granama usmerenim ka korišćenju prirodnih resursa, i poljoprivredom koja je narušena nepovoljnim geografskim i strukturnim karakteristikama (što je osnovno obeležje svih brdsko-planinskih, izolovanih i perifernih područja i regiona Srbije), ali i sa urbanim razvojem u okolnim rubnim delovima Suve planine u urbanim centrima i opštinama koje takođe pripadaju grupi dominantno ruralnog tipa.[76][77][78]

Glavne privredne delatnosti na Suvoj planini su eksploatacija šuma, stočarstvo tradicionalna poljoprivreda (ratarstvo) [[Datoteka:|px|
Glavne privredne delatnosti na Suvoj planini su eksploatacija šuma, stočarstvo tradicionalna poljoprivreda (ratarstvo)
]]
Glavne privredne delatnosti na Suvoj planini su eksploatacija šuma, stočarstvo tradicionalna poljoprivreda (ratarstvo)

Privredne delatnosti [40][uredi | uredi kod]

Glavne privredne delatnosti su eksploatacija šuma i tradicionalna poljoprivreda (ratarstvo, stočarstvo, pčelarstvo i sakupljanje lekovitog bilja i šumskih plodova). Poljoprivredno zemljište na području Suve planine zauzima površinu od ukupno 152,20 km2 (47,77%) u čijoj strukturi dominiraju livadsko-pašnjački travnati sistemi (sa 22,35 do 50% površina) što je na ovom području opredelilo poljoprivrednu proizvodnju ka stočarstvu (prevashodno ovčarstvu i govedarstvu).

Ekspolatacija krečnjak na obroncima Suve planine
Ribnjak za uzgoj pastrmke na obroncima Suve planine u s. Gornji Dušnik

Vinogradarstvo, kao grana poljoprivrede, neguje se u nižim, obodnim delovima Suve planine, jedino na teritoriji opštine Bela Palanka. Površine pod vinogradima nalaze se u istočnom delu Suve planine, najviše u atarima sela Vrgudinac, Novog sela i sela Mokre.

Meštani sela Mali Krčimir, jedni se na ovom delu planine, pored poljoprivrede masovnije bave i pečenjem kreča u poljskim krečanama, dok je u ostalim selima zaplanja ona u izumiranju. U 2014. godini najviše krečnih peći registrovano je u Malom Krčimiru, deset, po dve su ostale u Sopotincima i Gornjem Dušniku, dok su u Ćelijama, Miljkovcu i Donjem Dušniku preživele tek po jedna.[79]

Od nedavno meštani sela Gornji Dušnik bave se ribarstvom u prvom ustanovljenom ribnjaku za uzgoj pastrmke.

Tercijalni sektor privrede je slabo razvijen (trgovina, ugostiteljstvo, turizam i saobraćaj).[80]

Kao posebna grana poljoprivrede koja u poslednje vreme sve više dobija na značaju na području Suve planine, a u skladu sa režimima zaštite životne sredine i zdravlja je sakupljanje šumskih plodova i lekovitog bilja.

Najtraktivnije lekovito bilje i šumski plodovi za sakupljanje na Suvoj planini
Vrste Lekovito bilje i šumski proizvodi
Lekovito bilje
Kamilica (Matricaria Chamomile)Kantarion (Hipericum perfolatum)
Majčina dušica (Thimus serrpillum)Hajdučka trava (Achilea milefulium)
Šumski plodovi
Glog (Crategus monogina jucde)Zova (Sambucus nigra)
Kleka (Juniperus communis)Divlja ruža (Rosa canina)
Gljive
VrganjLisičarka - koje se javljaju u šumama

S obzirom na očuvanu životnu sredinu, Suva planina je pogodna za poljoprivrednu proizvodnju bez upotrebe mineralnih đubriva, pesticida i ostalih agrohemijskih mera i pogodna za proizvodnju zdrave hrane (po standardima Evropske Unije), komplementarni razvoj turizma i turističku ponudu.

Područje Suve planine zahvata delove tri lovišta kojim gazduje Lovački savez Srbije: lovište „Suva planina“, lovište „Nišava“ i lovište „Zaplanje“ .

Saobraćaj[uredi | uredi kod]

Glavne saobraćajnice koje povezuje širi prostor Suve planine čine železnička pruga i put I reda Niš-Dimitrovrad, koje se pružaju dolinom Nišave. Sa ove saobracajnice, području Suve planine može se pristupiti iz:

Pravca opštine Bela Palanka lokalnim putnim pravacima II reda Bela Palanka-Babušnica, i Niš-Bonjinci i Bonjinci-Babušnica.

Pravca severnih i severozapadnih naselja u podnožju Suve planine, Ploča i Sićevačke klisure lokalnim putnim pravacima II reda, Čukljenik—Donja Studena—Gornja Studena—Jelašnica, dolinom Jelašničke reke kroz Jelašničku klisuru, koji se u Jelašnici račva u dva pravca, do Proseka severnim krakom i Ostrovice severoistočnim krakom (trasom starog rimskog puta Via militaris).

Pravca opštine Niška Banja lokalnim putnim pravacima II reda, Niška Banja-Jelašnica-Gornja Studena-Donja Studena-Čukljenik i pravcem Niška Banja-Gadžin Han ili Zaplanje, kroz klisuru Kutinske reke, gde vodi zaplanjsko—lužnički put ili državni pute II reda br. 241, Donji Dušnik—Gornji Dušnik kao i pravac, državni put II reda br. 242, Ravna Dubrava—Veliki Krčimir—Mali Krčimir (Semče)

Pored ovih komunikacija postoji i veći broj puteva lokalnog značaja, od kojih su mnogi teže prohodni za motorna vozila. Veći deo Suve planine je teško prohodan.

Turizam [40][uredi | uredi kod]

Turistička i rekreativna ponuda Suve planine je nedovoljno razvijena i afirmisana. Na ovo umnogome utiče stanje puteva koje je na pojedinim deonicama veoma loše što bitno umanjuje pristupačnost i kvalitet dolaska do turistički najatraktivnijih izletišta ili potencijalnih smeštajnih kapaciteta za seoski turizam, mali broj visokokvalitetnih turističkih objekata i loše organizovana i povezana turistička ponuda, kako među opštinama suvoplaninske oblasti, tako i sa drugim opštinama u Regionu.

Trenutna turistička ponuda Suve planine primarno se oslanja na;

Đački turizam[uredi | uredi kod]

U selu Divljana, (udaljeno desetak kilometara od Bele Palanke) nalazi se dečje odmaralište Divljana-„Škola u prirodi“ u kojoj osnovne škole iz Niškog i Pirotskog okruga izvode nastavu u prirodi. Divljana je na nadmorskoj visini od 510 m, okruženo brdima i sa svih strana zaštićeno od vetrova, sa 40 km2 guste šume hrasta, bukve i bora.

Pored škole u prirodi postoji i mini hotel "Gaj", koji je u vlasništvu Crvenog krsta Srbije. Pored odmarališta nalazi se i Manastir Svetog Dimitrija, jedna od svetinja čije se osnivanje vezuje za 4. vek i početke hrišćanstva na ovim prostorima. Dva kilometra od odmarališta, prema Beloj Palanci nalazi se Divljansko jezero idealno za kupanje u vrelim letnjim mesecima.

Pored đaka, lokalno stanovništvo uglavnom Divljanu koristi kao izletište, odredi izviđača iz Srbije za kampovanje u borovoj šumi, a vernici i turisti posećuju manastir.

Sportsko rekreativno izletnički turizam[uredi | uredi kod]

Hotel „Trem“ u Donjem Dušniku, jedini hotel na Suvoj planini
Stara vodenica u Gornjem Dušniku, jedna je od turističkih atrakcija na Suvoj planini

U Donjem Dušniku postoji hotel „Trem“ (jedini hotel na ovom području koji je trenutno van funkcije), sa 90 ležaja, restoranom, terasom sa 200 mesta i uređenim terenom za male sportove.

Jedno od najpoznatijih izletišta na Suvoj planini je lokalitet Bojanine Vode, koji se nalazi severozapadno od vrha Sokolov kamen na nadmorskoј visini 860 m. Bojanine vode predstavljaju geografski kompleks na Suvoj planini, površine 17 km2. Granice kompleksa čine: na jugu i zapadu greben Suve planine, na istoku granica opština Niška Banja i Bela Palanka i na severu selo Gornja Studena. Nadmorska visina geografskog kompleksa kreće se od 500 do 1.552 m (Sokolov kamen). Prvi planinarski dom na ovom izletištu sagrađen je 1958. (nažalost izgoreo je u požaru) i osmatračnica (1963) a nešto kasnije i planinarski dom „Studenac“ (sa 55 kreveta). Voda sa izvora po kome je i lokalitet dobio naziv, po organoleptičkim svojstvima je druga u Evropi, odmah posle Bečke (što je potvrđeno naučnim istraživanjima).[81]

Pored Bojaninih Voda nalazi se uređena skijaška staza „Sokolov kamen“ sa žičarom, na kojoj se održavaju takmičenja u skijanju i okuplja veliki broj ljubitelja ski sportova. Skijaška staza je: dužine 900 m sa nadmorskom visinom polaska od 809 m, visinskom razlikom od 363 m, prosečnim nagibom 43%, dužinom ski lifta od 772 m i satnim kapacitetom od 900 skijaša. U blizini ove staze je i ski lift za decu i početnike.[81]

Za alpiniste na Suvoj planini je interesantan prevoj (presedlina) Devojački grob (1.311 m) između Trema i Sokolovog kamena. Najatraktivniji vrhovi su Pasarelo (1.523 m) sa koga se pruža nestvarno lep pogled na ceo kraj i izlazak i zalazak sunca, i teško pristupačan Mosor.

Iznad Niške Banje se nalazi brdo Koritnjak, geografski početak Suve planine. Sa livade na vrhu Koritnjaka održavaju se takmičenja u paraglajdingu, i na njoj je održano jedno od svetskih prvenstava u paraglajdingu što govori o kvalitetu ovog lokaliteta za ovu vrstu sporta. Blizu nje je i napušteno selo Koritnjak, izvor lekovite vode, kao i česma koju je podigao kralj Aleksandar 1930.

U poslednjoj nedelji februara održava se tradicionalni „Zimski uspon na Trem“. U okviru ove manifestacije više stotina planinara po snežnom vremenu u toku jednog dana pokušavaju da prepešače više od 20 km i savladaju visinsku razliku od preko 1.000 m. Poslednjih godina brojka planinara kreće se oko 800, a rekordna je bila 2008, sa preko 1.000 registrovanih učesnika.[82]

Kulturno istorijski spomenici[uredi | uredi kod]

Istorijski spomenik u Donjem Dušniku

Od kulturnih dobara, na području Suve planine nalazi se:[83][84]

Verski objekti[uredi | uredi kod]

Manastir Uspenije Presvete Bogorodice u Veti

Od verskih objekata na području Suve planine nalaze se:

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • O specifičnostima Suve planine pisali su i velikani naše nauke Josif Pančić i Jovan Cvijić nazivajući je...„jednim od najgorostasnijih oblika u našim zemljama“.[86][87]
  • Jovan Cvijić je svojevremeno Suvu planinu nazvao „Alpi juga Srbije“ zbog njenih okomitih stena koje se pružaju na severnoj strani planine, i sa te strane, Suva planina deluje kao da je isečena od glavnog grebena.[88]
  • Suva planina se prvo zvala „Kunovica“, po vrlo rasprostranjenom drvu „kun“. Kasnije dobija novo današnje ime Suva planina zbog neobičnog geološkog sastava i građe stena koje zadržavaju vodu kao u kakvoj „cisterni“, čineći planinu „suvom“ - siromašnom vodom.[89]
  • Po drugim izvorima područje Suve planine je poznato kao najtoplije i najsuvlje mesto u Srbiji, po čemu je ona i dobila ime “Suva planina”.

Napomene[uredi | uredi kod]

  1. Važno je napomenuti da ovaj broj vrsta najverovatnije nije konačan. Naime, u toku svake istraživačke godine na području Suve planine otkrivane su biljne vrste do tada nepoznate za ovu planinu, a neke od njih su bile noviteti za floru Srbije.[4]
  2. Emerald mreža ima za cilj uspostavljanje ekološke mreže sastavljene od prostornih celina i staništa koje su od posebnog nacionalnog i međunarodnog značaja sa aspekta očuvanja biološke raznovrsnosti.
  3. UPZ — U postupku zaštite.
  4. Treba posebno istaći da je na Suvoj planini ponovo zabeležena pojava dugo isčezle vrste sa ove planine, bele kanje (Neophron percnopterus).

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Cvijić, J. (1895). Pećine i podzemna hidrografija istočne Srbije. Glas SKA, KSLVII, Beograd
  2. Night hiking to Trem, Dry Mountain (en). Serbiatravelers.org. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  3. „Odluka o izradi prostornog plana područja posebne namene specijalnog rezervata prirode Suva planina”. Official gazette of Republic of Serbia. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-14. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Vladimir Ranđelović, Bojan Zlatković, Marina Jušković, Ljubica Živojinović, Endangered of flora of Mt. Suva planina; Proceeding of 6 th Symposium on Flora of the Southeastern Serbia, Sokobanja, 2000: 303-322.
  5. . Ranđelović, V. (1997): Biljno carstvo iznad oblaka. Natura Naissi, 2: 6-8. Niš.
  6. 6,0 6,1 „Specijalni rezervat prirode”. Pristupljeno 4. 5. 2012. [mrtav link]
  7. Specijalni rezervat prirode Suva planina (Službeni glasnik RS, broj 42/10)
  8. 8,0 8,1 Nikolić, R. (1912). Sumnjivi glečerski tragovi na Suvoj planini. Glasnik srpskog geografskog društva, sv. 2, Beograd
  9. Petković K., (1930a): Geološki sastav i tektonski sklop Suve planine. Posebna izdanja SKA, 76, Beograd.
  10. Pešić L. 2001. Opšta geologija — Egzodinamika. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet
  11. Marković M., Pavlović R., Čupković T. 2003. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  12. 12,0 12,1 12,2 Žujović, J.(1889). Osnovi za geologiju Srbije. Geološki anali Balkanskog poluostrva, knj. 1, Beograd
  13. „Zemljotres kod Gadžinog Hana : Društvo : Južne vesti”. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  14. Luka Lj. Pešić:Opšta geologija, Endodinamika, Beograd,1995, ISBN 86-80887-58-7.
  15. Republički fond za geološka istraživanja Srbije i Geološki institut Gemini (1994.). „Geološki atlas Srbije 1:2.000.000. br. 9 - Seizmotektonska karta: 10.”. Grafonin, Beograd. Pristupljeno 4. 5. 2012. [mrtav link]
  16. Tumač za list Bela Palanka, K 34-33, Savezni geološki zavod, Beograd, NIGP "Privredni pregled", Beograd. 1980.
  17. „Pripreme za festival “Potkapina” : Kultura : Južne vesti”. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  18. Boue, A. (1836). Resultats de la premiere tourneedans le nord et le centre de la Turque faite en partie en compagnie de m. m de montalembert et viquesnel. Bull, de la Soc. Geol. de France, Paris.
  19. Boue, A. (1840). Esquise geologiquede la Turquie D´Europe, Paris
  20. Boue, A. (1870). Minerallogisch. Geognostisches detail uner einige mainer reiserouten in den Europaschen Turkie. Sitzungsber. D.K.K. Akademie, 61, 2-3, Wien.
  21. Cvijić, J. (1912). Suva planina i karst Valožja. Glasnik geografskog društva, sv.1, pp. 92-103, Beograd
  22. Marković M., Pavlović R., Čupković T. 2003. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  23. Petrović, J. (1958). Kraška vrela Suve planine i njihov značaj. Zbornik radova geografskog instituta Prirodno-matematičkog fakulteta, sv V, 45-59, Beograd.
  24. Grupa autora, Geografske odlike niškog područja, Položaj i prostranstvo U: Istorija Niša, knjiga I, Gradina, Niš 1986, pp. 11
  25. Niš i okolina. Geografsko-istorijski prikaz. Opis puta III kongresa slovenskih geografa i etnografa u Kraljevini Jugoslaviji, 1930. Beograd. 1930.
  26. Nikolić, R. (1912 ). Sumnjivi glečerski tragovi na Suvoj planin. Glasnik srpskog geografskog društva, sv. 2, Beograd
  27. Milić, Č. (1962). Glavne odlike krasa Suve planine. Zbornik radova Geografskog instituta " Jovan Cvijić" SANU, knj. 18, pp. 93-155, Beograd
  28. Ducić, Vladan i Anđelković, Goran (2007): Klimatologija - praktikum, Geografski fakultet, Beograd
  29. Luković, M. Petković V. K, Niška Banja-Geološki sasatav šire okoline banje i pojava termalnih radioaktivnih izvora, Glas SKA 83 Beograd 1911
  30. Vučic V. Radioaktivnost voda i gasova Niške Banje i njihovo aktiviranje. S. A. N.knj. CLXII, 1950.
  31. Vučic V., Mogućnost analize sedimentnih geoloških slojeva na osnovu spontano deponovanog radiuma, Vesnik D. F. i M. NRS; VI, 3-4 1954
  32. Milivojević, M., Perić, J. i Simić, M. (1990). Preliminarni model hidrogeotermalnog sistema Niške Banje i Niške kotline. XII kong. geol. Jugoslavije. IV. Ohr id
  33. 33,0 33,1 Vujanović V, Teofilović M, Arsenijević M. Regionalna proučavanja mineralnih voda i banja u Srbiji i AP Vojvodini i njihove osnovne geološke, geohemijske i genetske karakteristike. Beograd Institut za geološko-rudarska istraživanja i ispitivanja nuklearnih i drugih mineralnih sirovina. 1971:7: 125-6.
  34. Luković M, Petković K. Niška Banja, geološki sastav šire okoline banje i pojava termalnih radioaktivnih izvora. Beograd Srpskakralj. akademija. Glas CLVII1, 1933: 2-37
  35. Petković KV Geološki sastav i tektonski sklop Suve planine. Posebno izdanje, Beograd, Srpska kralj. akademija. 1930
  36. Grupa autora, Geografske odlike niškog područja, Termalne pojave i izvori U: Istorija Niša, knjiga I, Gradina, Niš 1986 pp. 22-25
  37. 37,0 37,1 37,2 37,3 Industrija i rudarstvo U: Istorija Niša tom III, Prosveta Niš, 1986, pp. 339-341
  38. Milošević M, Milivojević M, Ćalić J. (2008) Posledice spontanog raseljavanja naselja na teritoriji Republike Srbije. Demografski pregled god. VIII br. 28, pp. 3-4.
  39. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  40. 40,0 40,1 40,2 40,3 40,4 Javno preduzeće Zavod za urbanizam Niš. „Prostorni plan područja posebne namena Specijalnog razervata prirode „Suva planina“ do 2021”. Republika Srbija, Republička agencija za prostorno planiranje. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-13. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  41. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-00-9
  42. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  43. Boue A. (1836): RESULTATS DE LA PREMIERE TOURNEE DANS LE NORD ET LE CENTRE DE LA TURQUIE FAITE EN PARTIE EN COMPAGNIE DE M.M. DE MONTALEMBERTET VIQUESNEL. Bull, de la Soc. geo!. de France, Paris.
  44. Boue A. (1840): ESQUISE GEOLOGIQUE DE LA TURQUIE D'EUROPE. Paris.
  45. Boue A. (1870): MINERALOGISCH. GEOGNOSTISCHES DETAIL UNER EINIGE MAINER REI-SEROUTEN IN DEN EUROPAISCHEN TURKEL Sitzungsber. d. K.K. Akademie, 61, 2-3, Wien
  46. Viquesnel A. (1842): JOURNAL D'UN VOYAGE DANS LA TORQUIE D'EUROPE. Mem. de la Soc. geol. de France, 5, Paris.
  47. Hochstetter F. (1872): DIE GEOLOGISCHE VERHALTNISSE DES tlSTLICHEN THEILES DER EUROP. TURKEL Jahrb. d. K. geol. R. A.
  48. Toula F. (1875): VORLAUFIGBR BERICHT VON 28 OCTOBER 1875. Wien.
  49. Toula F. (1889): GEOLOGISCHE UNTERSUCHUNGEN IN WESTLICHEN THEILE DES BALKANUND DEN IN ANGRENZENDEN GEBIETEN. Sitzungsb. der K. Akad. der Wissenschaften, 55, Wien.
  50. Žujovic J. (1884): GRAĐA ZA GEOLOGIJU KRALJEVINE SRBIJE. PRILOG ZA GEOLOGIJU JUGOISTOCNE SRBIJE. Beograd.
  51. Žujović J. (1893): GEOLOGIJA SRBI]E, IDEO. Posebno izdanje SKA, 4,/Beograd.
  52. Antula D. (1900): 0 Niškoj Banji. Zapisnici SGD, 1, zbor 66, Beograd.
  53. Antula D. (1908): PRIKAZ ZBIRKE BAKARNIH RUDA IZ OKOLINE STUDENE POD SUVOM PLANINOM. Zapisnici SGD, 4, zbor 121, Beograd.
  54. Antula D. (1910): Beleška o istražnim radovima u Jelašnici. Godišnjak Rudarskog odeljenja,3, Beograd.
  55. Pavlovic P. (1903): Tercijarni fosili iz Jelašnice. Geol. anaH Balk. Pol., 6, 1, Beograd.
  56. Ilic P. (1904): Građa za pojave uglja u Srbiji. Rudarski glasnik, 2, Beograd
  57. „Mladi istraživači Srbije - Volonterski servis Srbije; Emerald mreža u Srbiji”. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-08. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  58. Stamenković, V., Ranđelović, N. (1990): Neke karakteristike flore Suve planine. Leskovački zbornik, 30: 323-332.
  59. Jovanović, B. (1955): Šumske fitocenoze i staništa Suve planine. Glasnik Šumarskog fakulteta, 9. Beograd
  60. Jovanović-Dunjić, R. (1955): Tipovi pašnjaka i livada Suve planine. Inst. za ekol. i biogeograf. SANU, 6, No 2. Beograd
  61. „Endemizam šumskih vrsta. Specifičnosti šumskog pojasa srednjeg Ponišavlja i okoline : Opština Bela Palanka, zvanična prezentacija”. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  62. Živojinović, Ljubica (1999): Populaciona analiza ugroženosti retkih i reliktnih biljnih vrsta Suve planine kao osnova za očuvanje diverziteta flore Suve planine, Magistarska teza, Fakultet zaštite na radu, Univеrzitet u Nišu, Niš
  63. Vladimir Ranđelović, Bojan Zlatković, Marina Jušković, Endemics flora of Mt. Suva planina in Eastern Serbia; Proceeding of 6 th Symposium on Flora of the Southeastern Serbia, Sokobanja, 2000: 61-71.
  64. Tutin, T.G., V.H. Heywood, N.A. Burges, D.M. Moore, D.H. Valentine, S.M. Walters & D.A. Webb, (eds.) 1964-1980: Flora Europaea, I-V. Cambridge University Press. London
  65. Pančić, J.: Flora Kneževine Srbije ili vaskularne biljke, koje u Srbiji divlje rastu. Po analitičkom metodu složio Dr. Josif Pančić. Flora Principatus Serbiae. - Državna štamparija, Beograd, 1874, XXXIV+798 str.
  66. Ranđelović, N., Stamenković, V. (1985): Isčezle, ugrožene i retke biljke jugoistočne Srbije predložene za zaštitu. Zbornik radova Simpozijuma "Stogodišnjica flore okoline Niša". Univ. u Nišu, Tehnološki fakultet u Leskovcu, Podružnica Srpskog biološkog društva Niš
  67. Jakšić PH. Dnevni leptiri (lepidoptera: hesperioidea i papilionoided) Suve planine. Zaštita prirode. 2003; 54(1-2):71-87.
  68. Stojanović-Radić, Z.; R., Jakšić, P. and Verovnik, R. (2008). Survey of Target Species of Serbian Butterflies. In: Jakšić, P. (Ed.) Prime Butterfly Areas in Serbia. Butterfly Conservation Europe and HabiProt. Belgrade
  69. Jakšić, P., 2003: Dnevni leptiri (Lepidoptera: Hesperioidea & Papilionidea) Suve planine. Zaštita prirode, br. 54/1-2: 71-87. Zavod za zaštitu prirode, Beograd.
  70. Jakšić, P., 2003: Crvena knjiga dnevnih leptira Srbije (Lepidoptera: Hesperioidea and Papilionoidea). Zavod za zaštitu prirode Srbije. Beograd.
  71. Đurić M., Popović M. & Verovnik R.: Jelašnica gorge - a hot spot of butterfly diversity in Serbia, Phegea 38 (3) 2010, p. 111-120
  72. Žikić, V., Ilić, M., Stanković, S., Petrović, A., Petrović-Obradović, O., Kavallieratos, N. G., Starý, P. & Tomanović, Ž. 2012: Aphidiinae (Braconidae: Hymenoptera) of Serbia and Montenegro – tritrophic interactions. Acta Entomologica Serbica, 17: 83-1.
  73. Žikić, V. 2008: Ephedrus persicae Frogatt kompleks (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) - morfološka i taksonomska studija. Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet.
  74. Žikić, V. Brajković, M. & Tomanović, Ž, 2001: Preliminary results of researching the braconids in the Sićevo Gorge (Braconidae: Hymenoptera). Acta Entomologica Serbica, 5: 95-111.
  75. Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  76. R. Miletić, M. Todorović, D. Miljković. Pristup nerazvijenim područjima u regionalnom razvoju Srbije Geografski Institut „Jovan Cvijić“ SANU. Zbornik radova knj. 59 № 2 (2009) pp. 149–171
  77. Devedžić М. (2003). Uticaj društveno–ekonomskih i političkih promena u Srbiji 90–tih godina na komponente ukupne dinamike stanovništva. U: Regionalni razvoj i demografski tokovi balkanskih zemalja, No. 8, Niš: Ekonomski fakultet, pp. 215–221.
  78. GrčićM, Ratkaj I. (2006). Strukturne promene i regionalna diferencijacija Srbije u periodu tranzicije (1988–2005). Glasnik Srpskog geografskog dršutva sv. LXXXVI, br. 2, pp. 97–112.
  79. Belo zlato sa Suve planine Novosti on line (mart 2014)
  80. Strategija razvoja turizma Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", broj 91/06)
  81. 81,0 81,1 „Smučarski klub Niš : Bojanine vode”. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-29. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  82. „Zimski uspon na Trem 2012 : Suva planina info”. Pristupljeno 4. 5. 2012. [mrtav link]
  83. Opština Niš, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš: Eviderncija nepokretnih kulturnih dobara: 1091/2 od 10.11.2010.
  84. Studija Zavoda za zaštitu prirode Srbije; Specijalni rezervat prirode Suva planina – predlog za zaštitu iz 2005.
  85. Југоисточна Србија: Манастир Свети Димитрије и Запис Arhivirano 2014-08-14 na Wayback Machine-u, Приступљено 17. 2. 2013.
  86. Cvijić, J. (1895). Pećine i podzemna hidrografija istočne Srbije. Glas SKA, XLVI, Beograd
  87. Nešić, D. (2007). Litološki i strukturni diskontinuiteti kao faktori nastanka okapina u Sićevačkoj i Jelašnička Jelašničkoj klisuri. Prvi kongres srpskih geografa, Zbornik radova knj. 1, pp. 223-228, Beograd
  88. Cvijić, J. (1912) Suva planina i karst Valožja. Glasnik geografskog društva, sv. 1, pp. 92-103, Beograd
  89. Cvijić, J. (1896). Izvori, tresave i vodopaci u istočnoj Srbiji. Glas SKA, LI, Beograd.

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]