Ružmarin
| Ružmarin | |
|---|---|
| |
| Ružmarin u cvatu | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Rosmarinus Linné |
| Vrsta: | R. officinalis |
| Dvojni naziv | |
| Rosmarinus officinalis L. | |
Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis), ili rozmarin, ruzmarin, rusmarin, lužmarin, žmurod, ruzman, rožmarin, zimorad, čije ime potječe od lat. ros (rosa) i marinus (more), odnosno "morska rosa", što govori da je za njegov rast vrlo povoljan povjetarac s mora, koji donosi vlagu. Ružmarin je grmolika zimzelena biljka igličastih listova i krhkih svjetloplavih cvjetova. Igličasti listovi intenzivnog su mirisa, te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Koristi se za aromatiziranje povrća i mesnih jela. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Premda posvećen božici ljepote i ljubavi Afroditi, ružmarin nije samo simbol ljubavi. On je i simbol mudrosti koji osnažuje pamćenje. [1]
Grmolika trajna biljka mirisnih zimzelenih listića sa sitnim svijetloplavim cvjetićima. Listovi su naspramni, sjedeći, čvrsti, kožasti, vrlo uski, a dugi 2-3 cm. Gornja strana listova je tamnozelena, a donja je sivobijele boje i lagano pustenasta. Između ogranaka, razvijaju se pršljenasto na maloj peteljci maleni ljubičastoplavi cvjetovi. Potječe iz mediteranskih krajeva, gdje raste na tlu bogatom kalcijem, u suhoj klimi i na slanom morskom zraku. Danas se proširio diljem Evrope, a uzgaja se i u SAD-u i Meksiku. Grm ružmarina naraste od jednog do tri metra visine.
Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Cvjeta od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate i po drugi puta. Ružmarin voli sunčane i kamenite krajeve (kalcij) i ne zahtijeva puno vlage. Ipak ne voli mraz, pa ga treba odgovarajuće zaštititi. Jednostavno se presađuje i ne traži posebnu gnojidbu, stoga je gotovo idealna biljka za ekološki uzgoj. [2]
U cvjetovima, listovima i grančicama sadrži eterična ulja, čija kvaliteta ovisi o klimi i o sunčanim i zaštićenim položajima. Više od tisuću godina cijenjeni je začin i prirodni lijek. Kroz povijest je ružmarin bio vrlo omiljena biljka. Voljeli su ga grčki i rimski bogovi. Grčki studenti stavljali su ga na glavu kada su pripremali ispite. Razlog tome je što je narodna medicina vjerovala, a i danas vjeruje, da ružmarin potiče i jača pamćenje. U staroj Engleskoj ružmarin je bio simbol vjernosti, pa je iz toga nastao običaj da se na svadbi odjeća kiti ružmarinom. Neka od tih svojstava znanost je dokazala i objasnila.
Rasprostranjen je po sunčanim i kamenitim krajevima hrvatskog obalnog područja i otoka. Često se uzgaja po vrtovima i cvjetnim loncima, ali je vrlo osjetljiv na mraz, pa ga u sjevernim krajevima treba štititi od hladnoće. Raste na čitavom priobalnom području Mediterana, od Portugala do Male Azije i Crnom moru.
Upotrebljavaju se cvjetovi ružmarina (Flores rosmarini), izdanci u cvatu (Herba Rosmarini), a najčešće se sabiru listovi (Folia Rosmarini). Listovi se sabiru ljeti, režu se grane i stave sušiti. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Oleum Rosmarini). Cvjetovi i biljka u cvatu sabiru se u travnju i svibnju i suše u hladu. Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina.
Staro vjerovanje da miris ružmarina stimulira pamćenje dokazali su znanstvenici Sveučilišta Cincinnati. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Zato biste mogli malu lončanicu ružmarina staviti na vaš stol ili pored mjesta gdje vaši školarci uče i samo promatrati rezultate. Potječe iz mediteranskih krajeva gdje raste na tlu bogatom kalcijem, u suhoj klimi i na slanom morskom zraku.
Ružmarin se nalazi pri vrhu liste namirnica koja može pomoći u prevenciji i liječenju raka. Studije pokazuju da ulje ružmarina može spriječiti razvoj raka kože, jer sprječava rast kožnih tumora i osigurava prirodnu zaštitu od oštećenja koja izaziva štetno sunčevo ultraljubičasto zračenje. Na eksperimentalnim životinjama dokazano je da ulje ružmarina može spriječiti razvoj raka debelog crijeva i pluća. [3]
Ružmarin odlično djeluje protiv bakterija (stafilokok, streptokok, Escherichia coli) i protiv gljivica (Candida). Nisu uzalud stari Rimljani palili njegove grančice u vrijeme velikih zaraza.
Ova biljka ima sedativna, diuretska i antiseptična svojstva, a smatra se da je osobito učinkovita kod slabosti i neuralgije. Travari koriste ružmarin za nesvjesticu, koja se javlja zbog problema s ravnotežnim sustavom u uhu, živčana oboljenja, ispiranje usta radi neugodnog daha i za groznicu. Sastojci ružmarina jačaju imunološki sustav, a protuupalne tvari mogu ublažiti jake napade astme. Stimulativno djelovanje ružmarina može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne vrećice, što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma. [4]
Iz knjige Ljekovito bilje i njegova upotreba, R. Wilforta doznajemo da se u narodnoj medicini koriste cvjetovi ružmarina, izdanci u cvatu, a najčešće listovi. Čaj ili vino od ružmarina koristilo se za liječenje duševne iscrpljenosti, loše probave, slabe prokrvljenosti, za čišćenje krvi i bljedoće, za liječenje slabog sluha i vida, te za pospješenje izlučivanja mokraće. Alkoholna otopina ružmarina služi kao sredstvo za masažu kod reumatizma mišića, živčanih bolova, glavobolje i duševne i tjelesne iznemoglosti. Ružmarin prokuhan u kozjem mlijeku koristio se kao lijek protiv tuberkuloze, a kao oblog je bio lijek protiv raka. Ulje koje se dobiva destilacijom listova ili grančica, sastavni je dio ružmarinove masti i tinkture za rane.
Ocat četvorice lopova je ocat s začinskim biljem, za kojeg je vezana legenda da je u Srednjem vijeku liječio od kuge. On se sastoji u osnovi od octa, u koji je namočena kadulja, timijan, lavanda i ružmarin, te dodatka bijelog luka (češnjak). Osim te osnovne mješavine, u ocat se mogu dodati i drugi začini ili ljekovite biljka, kao što su ruta, metvica ili pelin. Ocat četvorice lopova danas se prodaje u Provansi kao antiseptično sredstvo.
Ružmarin je bio nezaobilazan sastojak vodice mađarske kraljice, vrlo raširenog srednjovjekovnog lijeka, koji je i danas u upotrebi, a pripisuje se kraljici Elizabeti Ugarskoj, kojoj je služio za ljepotu, te masiranje paraliziranih udova i gihta, od kojih je bolovala kraljica pred kraj života. Znanstvenici su dokazali da vanjska primjena ulja ružmarina vrlo učinkovito ublažava bolove kod reumatskih bolesti, međutim unutarnja primjena ulja izaziva probleme s probavom i bubrezima, a veća količina može biti otrovna. Stoga se preporučuje čaj koji blagotvorno djeluje na opuštanje mišića uključujući i one kod probavnih smetnji ili menstrualne grčeve.
Ružmarin se dodaje u kozmetičke preparate za jačanje kose, okrepljujuće kupke, osvježavajući tonik za lice. Tamna kosa može se posvijetliti ako se otopina ružmarina doda u vodu za ispiranje, za jačanje kose može se dodati regeneratoru ili šamponu. Otopina ružmarina može se upotrijebiti kao osvježujući tonik i za zatezanje kože. Ružmarin dodan u kupku za kupanje jača i osvježava osobito prilikom oporavka od bolesti. Za revitaliziranje rasta kose, sprječavanje gubitka i nastanak prhuti preporuča se nekoliko kapi ulja umasirati u tjeme, a zatim isprati otopinom koprive.
Kupka od ove mirisne mediteranske biljke odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. Par kapi eteričnog ulja ružmarina pomiješanih sa krupnom morskom soli odličan su dodatak za kupanje. Takve kupke stimuliraju limfni sustav, jačaju izlučivanje tekućine iz organizma, jačaju izmjenu tvari u tkivima, te tako ublažavaju bolove u mišićima i zglobovima.
Postoje tri do četiri kemotipa (kemotip je ista vrsta biljke, koja ovisno o mjestu rasta, daje ulja različita kemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja) eteričnog ulja. To je iznimno bitno, jer se u nas, na žalost, rijetko precizira kemotip eteričnog ulja. To su: [5]
- kemotip cineol (raste u sjevernoj Africi). To je najbolji kemotip koji potiče perifernu cirkulaciju, stoga se koristi kod "hladnih ruku i nogu" i celulita. Inhalacijskim putem djeluje kao dobar ekspektorans (olakšava iskašljavanje).
- kemotip verbenon/bornil acetat (dolazi uglavnom s Korzike). Koristi se u kozmetici za njegu kože, pogotovo mješovite i oštećene kože, naravno razrijeđen, u hladno prešanim nerafiniranim biljnim uljima. Oralnim putem koristi se kao blagi koleretik, potičući kolanje i lučenje žuči. Inhalacijskim putem koristi se kao dobar mukolitik (razrjeđuje nakupljenu sluz u dišnom sustavu i olakšava iskašljavanje).
- kemotip kamfor (tipičan za Dalmaciju). Koristi se vanjskom primjenom kao analgetik kod reumatoidnog artritisa, udaraca i bolnih mišića nakon tjelovježbe i napornog rada. U slične svrhe koristi se i kemotip ß-mircen/kamfor. Koristi se u kremama, uljima i gelovima.
- kemotip ß-mircen/kamfor (ružmarin s nekih lokacija obala Atlantskog oceana).
Poznavanje kemotipa iznimno je bitno jer, primjerice:
- ružmarin verbenon koristi se u kozmetici, a ostali se izbjegavaju;
- ružmarin verbenon povoljno djeluje na rad jetre uzet oralno, dok se ostali kemotipovi ne uzimaju oralno, jer mogu oštetiti jetru;
- najbolji analgetik (sredstvo protiv bolova, primjerice kod artritisa) je ružmarin kamfor, a ružmarin verbenon nema nikakav utjecaj na bol.
Izbjegavati korištenje oralnim putem, osim eventualno kemotipa verbenon. Vrlo rijetko mogu se javiti alergijske reakcije na neke od komponenti eteričnog ulja ružmarina. Općenito ga treba izbjegavati u trudnoći, premda se lokalna i kozmetička upotreba može dopustiti u dozama do 2,5% u biljnom baznom ulju. Izbjegavati primjenu ružmarina kemotipa cineol i kamfor na cijelo tijelo (npr. masažom) kod ljudi s visokim krvnim tlakom, osim u lokalnoj primjeni (zglobovi). Ružmarin kemotip verbenon može se koristiti kod ljudi s visokim krvnim tlakom.
Ne smije se koristiti kod ljudi sa žučnim kamencima i visokim krvnim tlakom. Alergijske reakcije su rijetke, a ako se pojave, mora se prekinuti terapija i propisati alternativna. Izbjegavati u trudnoći.
Ružmarin se mnogo koristi u južnoevropskoj kuhinji premda njegov žestok okus po kamforu nekima ne odgovara. Ako se štedljivo koristi, izvrstan je začin za juhe, pirjano povrće, meso, sve vrste pečenja i mekih sirova. Najbolje je u jelo staviti stručak, koji se kada jelo poprimi odgovarajuću aromu, izvaditi. Mogu se i listići odvojiti i sitno nasjeckati i dodati u zgotovljeno jelo. Njegovo korištenje kao začina, pogotovo u masnijim jelima i težim umacima, uz maslinovo ulje i ribu, govori o mudrom opažanju povoljnog djelovanja na rad žuči.
Energetski sadržaj 100 g svježeg ružmarina iznosi 131 kcal / 548 kJ. Od toga je 20,7% ugljikohidrata, 5,8% masti i 3,3% bjelančevina. Sadrži 14,4 g dijetalnih vlakana i 44 mg fitosterola. Od minerala odličan je izvor mangana (0,96 mg što čini 48% RDA), željeza (6,65 mg što čini 47,5% RDA), kalcija (317 mg što čini 39,5% RDA), bakra (0,3 mg što čini 33% RDA) i magnezija (91 mg što čini 30% RDA). Od vitamina odličan je izvor vitamina C (21,8 mg što čini 36% RDA), folne kiseline ili vitamin B9 (65,4 mg što čini 32,7% RDA), a dobar je izvor vitamina A (146 μg što čini 18% RDA), piridoksina ili vitamin B6 (0,3 mg što čini 16,8% RDA), pantotenske kiseline ili vitamin B5 (0,8 mg 13% RDA). [6]
Energetski sadržaj 100 g osušenog ružmarina iznosi 331 kcal / 1387 kJ. Od toga je 64% ugljikohidrata, 15% masti i 5% bjelančevina. Sadrži 42 g dijetalnih vlakana i 58 mg fitosterola. Od minerala odličan je izvor željeza (29,25 mg što čini 209% RDA), kalcija (1280 mg što čini 160% RDA), mangana (1,9 mg što čini 93% RDA), magnezija (220 mg što čini 73% RDA), bakra (0,5 mg što čini 61% RDA) i cinka (3,2 što čini 21,5% RDA). Od vitamina odličan je izvor vitamina C (61,2mg što čini 102% RDA), folne kiseline ili vitamin B9 (184,2 mg što čini 92% RDA), piridoksina ili vitamin B6 (1,7mg što čini 87% RDA), tiamina ili vitamin B1 (0,5 mg što čini 36,7% RDA), riboflavina ili vitamin B2 (0,4 mg što čini 26,7% RDA), a dobar je izvor vitamina A (156 μg što čini 19,5% RDA).
Pri korištenju ružmarina u pripremi jela, daje se prednost svježem nad suhim začinom. Ova aromatična mediteranska biljka dostupna je i u lončanicama, pa se može uspješno uzgajati cijele godine. Kvaliteta ružmarina može se raspoznati po igličastim listovima svježe tamnozelene boje, bez žutih ili tamnih mrlja.
Ružmarin se čuva u hladnjaku nekoliko dana umotan u djelomično vlažnom kuhinjskom papiru ili uronjenih krajeva u vodu. Količina začina može se dozirati na način da se rasporede u posudice za led i prekrije vodom ili temeljcem, zamrzne i koriste za pripremu juha, variva ili složenaca. Svježe grančice mogu se i osušiti tako da im se krajeve povežu, objese i suše na toplom i suhom mjestu. Grančice se skidaju potezom ruke od kraja prema vrhu i spremaju u čvrsto zatvorenu posudu na hladno, tamno i suho mjesto do 6 mjeseci.
Grančice ružmarina kojima se ljeti premazuje riba na gradele, na njih nabadaju svinjski medaljoni ili razno povrće, postaju jedno od osnovnih pravila u pripremi ljetnih jela. Tanki, tamnozeleni igličasti listovi intenzivnog su mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Ružmarinom se mogu aromatizirati ulje ili ocat. Zagrijanim uljem preliju se usitnjene sjemenke komorača, sitno narezana narančina korica i listići ružmarina. Kada se ulje ohladi, procjeđuju se kroz gazu i koristi do mjesec dana. Slično vrijedi i za ocat, naime octom kojim se prethodno zakipilo, prelije se svježe narezani ružmarin. S obzirom da ružmarin ima jaku aromu, ublažuje se dodatkom češnjaka, papričica, sjemenki gorušice ili limunove korice. Nakon što se ocat ohladi, začini se ostavljaju da se u njemu natapaju oko dva tjedna. Nakon toga ocat se ocijedi i koristi za pripremu salatnih preljeva i marinada.
S obzirom da se dobro slaže s drugim začinima, zajedno sa sušenim mravincem (origano), timijanom, majoranom i čubrom našao se u poznatoj mediteranskoj mješavini začinskog bilja - provansalske trave (fr. herbes de provence), koja se koristi u pripremi variva, jela s rajčicama ili pizza. Tipično mediteranski može se "točati" toplim kruhom u maslinovo ulje, u kojem su se dobro usitnili i izmiješali listići ružmarina. Ružmarin je jednako tako glavna dekoracija focaccie, talijanske pogače, a može se sitno nasjeckan dodati i u tijesto za mliječni kruh.
Ružmarin zajedno s pečenim mesom, osobito piletinom i janjetinom, te ribom čini harmoničnu cjelinu. Grančice ružmarina mogu se prije pečenja položiti oko janjetine, staviti ih u šupljinu ribe ili piletine ili pak utrljati mješavinu od usitnjenog ružmarina, češnjaka, limunova soka i korice, ulja i Vegete po mesu. Notu posebnosti pečenom bifteku, teletini ili svinjetini daje posluživanje s aromatičnim maslacem u koji se dodaje ružmarin.
Ova začinska biljka pojačava i aromu povrća poput rajčice, bundeve, krumpira, patlidžana, graška i leće, te gljiva. Pečeni krumpir, sam ili s korjenastim povrćem uz dodatak ružmarina, može biti samostalni obrok ili prilog, a može ga se i puniti nadjevom od sireva s plemenitom plijesni i aromatičnim ružmarinom. Ružmarinom se mogu i aromatizirati namirnice u pripremi drugih jela, poput mlijeka za pripremu bešamel umaka, vina i meda za mariniranje smokvi, šećernog sirupa ili narančina soka. Na taj način se ovaj začin provlači i u pripremu slastica, osobito onih od jabuka i čokolade.
U starom vijeku ružmarin je bio posvećen grčkoj božici Afroditi, božici ljepote i ljubavi. S vijencem od ružmarina ukrašavali bi ne samo kipove bogova, nego bi grančicu ružmarina stavljali i u koljevku novorođenčeta, ukrašavali bi bračne parove, a ružmarin je bio i mrtvački cvijet. Ružmarin je uvijek uživao veliki ugled kod naroda već od najstarijih vremena, a neki običaji u vezi uporabe ružmarina održali su se do danas. Kroz ljudsku povijest o ružmarinu su se ispredale mnoge priče i legende. Tako je "miris ružmarina probudio uspavanu bajnu ljepoticu; Marija, majka Isusova, je svoj ogrtač, u koji je bio umotan mali Isus, položila na rascvjetali grm ružmarina, da bi njeno dijete bilo okruženo njegovim miomirisom". [7]
Ovaj najljupkiji i najčarobniji zimzeleni grm, princ “aromatičnih biljaka”, kako su ga nekad nazvali, imao je najznačajniju ulogu u antičkim obredima: od njega su se pleli vijenci mladim nevjestama, a važio je kao simbol braka, ljubavi i smrti. Egipćani i Grci su ružmarin smatrali svetom biljkom i povezivali s ljubavlju, smrću i sjećanjem. U grobnice faraona u starom Egiptu stavljali su grančicu ružmarina kako bi im namirisali put u carstvo duša, a koristili su ga i pri mumificiranju mrtvih velikodostojnika.
Tokom Srednjeg vijeka, ružmarin je smatran ljubavnim cvijetom, te znakom sjećanja i vjernosti. U skladu s vjerovanjem da će ova mediteranska biljka pomoći da se održi zavjet položen pri vjenčanju, često su ga uplitali u vijenac koji je mlada nosila na glavi, a njegovo se vino koristilo u zdravicama za novovjenčani par. U Šekspirovom Hamletu, Ofelija kaže: "Tu je ružmarin, za sjećanje: moli za ljubav, pamti!..." U drevnoj Kini se koristio za liječenje glavobolje i ćelavosti. U starim su ga vremenima palili u sobama bolesnika i tako pročišćavali zrak.
U 14. vijeku silno ga je zavoljela jedna kraljica: 72-godišnja mađarska kraljica Elizabeta, bolesna od uloga i izmučena reumom, zahvaljujući ružmarinu tako se pomladila, da ju je zaprosio sam poljski kralj! Otada su posvuda hvalili vodicu mađarske kraljice, a naročito Madame de Sevigne, druga slavna reumatičarka koja je napisala da je luda za njom i da je lijek “za sve nevolje”. Ova je biljka prije svega izvanredno stimulativno sredstvo. No, ta čudotvorna biljka, koja je vratila mladost jednoj kraljici, posjeduje više vrijednih osobina.
- ↑ [1] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.
- ↑ [2] "Ružmarin uzgoj", odzdoa.wordpress.com, 2011.
- ↑ [3] "Biljna ljekarna - Ružmarin", dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, www.vasezdravlje.com, 2011.
- ↑ [4] "Morska rosa", www.bosnic.com, 2011.
- ↑ [5] "Ružmarin - botanički podaci", www.etericnaulja.net, 2011.
- ↑ [6] "Ružmarin", www.coolinarika.com, 2011.
- ↑ [7] Arhivirano 2011-08-16 na Wayback Machine-u "Ružmarin je najljupkiji i najčarobniji zimzeleni grm", www.alternativa.hr, 2011.
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Ružmarin |
| U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Ružmarin |
 | Wikivrste imaju podatke o: Ružmarin |