Naranča

Izvor: Wikipedia
Naranča
Naranča
Naranča
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Rutaceae
Rod: Citrus
Vrsta: C. sinensis
Dvojno ime
Citrus sinensis
L.
Područje života

Naranča ili pomorandža (Citrus aurauntium) je zimzelena biljka iz porodice rutvice (Rutaceae). Ima bijele cvjetove. Plodovi služe kao voće, a bogati su vitaminom C, te se široko primjenjuju u prehrambenoj industriji. Glavni proizvođači naranči su mediteranske zemlje.

Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće sa žućkastom i crvenkastom korom i kašastim sadržajem podijeljenim u kriške. Ističu se Citrus sinensis - slatka naranča, i Citrus aurantium - seviljska ili kisela naranča. Ovo voće ima slatkasto - kiselkasti sok.

Riječ naranča dolazi iz sanskritske riječi nāraṅgaḥ, što znači narančino drvo. Mačke odbija kora naranče. [1]

Opis[uredi - уреди]

Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće sa žućkastom i crvenkastom korom i kašastim sadržajem podijeljenim u kriške. Stablo je visoko do 12 m, a zimzeleni listovi su veliki 4-10 cm. Narančino stablo u prosjeku daje plodove čak sto godina. U povijesti je, međutim, poznato tzv. Constableovo stablo, narančino stablo koje je donešeno u Francusku 1421. godine i živjelo je čak 473 godine. [2]Ističu se Citrus sinensis - slatka naranča, i Citrus aurantium - seviljska ili kisela naranča, a postoji više vrsta naranača koje se razlikuju po veličini, boji i kakvoći. Ovo voće ima slatkasto - kiselkasti sok, a ima pH vrijednost od 2.5 do 3, ovisno o dobi i veličini, a voda čini 85 % naranče. Naranče su zelene prije nego procvatu, no neke naranče u jugoistočnoj Aziji su zelene kore i narančaste su iznutra.

To je citrusno voće. Jedno stablo u povoljnim uvjetima može roditi i do 1000 plodova, a najčešće daje 500 plodova godišnje. Plodovi rastu od studenog do svibnja. Svrstavaju ga i najplodnije voće poslije grožđa i banana[3]. Pradomovina naranče su Indija i Kina. Najčešće uspijeva u toplijim ili južnim krajevima.

Hranjive tvari[uredi - уреди]

Hranjive tvari[4] Količina


Energetska vrijednost 63 kcal
Bjelančevine 1.3 g
Ugljikohidrati 15.5 g
Masti 0.3 g
Dijetalna vlakna 4.5 g
Voda 82.3 g
Triptofan 0.01 g
Treonin 0.02 g
Izoleucin 0.04 g
Leucin 0.03 g
Lizin 0.07 g
Metionin 0.03 g
Cistin 0.01 g
Fenilalanin 0.04 g
Tirozin 0.02 g
Valin 0.06 g
Arginin 0.09 g
Histidin 0.02 g
Zasićene masne kiseline 0.04 g
Mononezasićene masne kiseline 0.06 g
Polinezasićene masne kiseline 0.06 g
Vitamin A 250 IU
Tiamin 0.1 mg
Riboflavin 0.05 mg
Niacin 0.5 mg
Vitamin B6 0.09 mg
Folati 30 mcg
Pantotenska kiselina 0.33 mg
Vitamin C 71 mg
Kalcij 70 mg
Bakar 0.06 mg
Željezo 0.8 mg
Magnezij 14 mg
Fosfor 22 mg
Kalij 196 mg
Cink 0.11 mg
Selen 0.7 mcg

Vrste[uredi - уреди]

Kisela naranča[uredi - уреди]

Kisela naranča (lat. Citrus aurantium) se često koristi za pravljenje marmelade i likera, a koristi se i u farmaceutskoj tehnologiji. Drugi nazivi su bigarada i seviljska naranča. Uzgaja se na području tropske i suptropske klime, u Kini i Indiji. Često se koristi u kubanskoj kuhinji kao marinada za meso. Usplođe gorke naranče je sastavnica gorkih čajeva. Plodovi ove vrste nisu jestivi, te su manji i gorči nego u slatke naranče, a eterično ulje ima oporiji miris.

Velika naranča[uredi - уреди]

Velika naranča nastala je 1820. mutacijom u jednom voćnjaku u Brazilu. Mutacijom je nastao diploidni plod, u kojemu se manji plod nalazi unutar kore većeg ploda, i nema sjemenke. Potom je velika naranča dovedena u Kaliforniju 1870. nakon čega postaje popularna i širi se po svijetu. Cvjetovi velike naranče nalikuju ljudskom pupku.

Naranča valencija[uredi - уреди]

Naranča valencija je vrsta naranče koju je stvorio kalifornijski agronom William Wolfskill, na njegovu imanju Santa Ana. Ime dolazi od španjolskog grada Valencije, poznatom po odličnim narančama. Plod je prosječna promjera 2,7 - 3 inča (70 - 76 mm). Komercijalna žetvena sezona traje od ožujka do lipnja. Ove naranče su jedine u svijetu koje narastu za vrijeme ljeta. Prvenstveno se uzgajaju za proizvodnju soka. Pored valensije koja se smatra letnjom kiselom pomorandzom druga slicna vrsta je i Washington sa isto malim procentom secera koje se koriste za cedjenje za razliku od naranci tipa navel i navelina sa bogatim sadrzajem secera koji osim za cedjenje sluze i za jelo

Crvena naranča[uredi - уреди]

Crvena naranča sadrži pigment antocijanin, pa je zbog toga crvene boje. Smatra se da je hibrid mandarine i grejpa. Nema koštice i gorka je okusa. Sok joj je gorak i crvene boje te često se koristi za pravljenje koktela. Koristi se također i za pravljenje sorbeta te za aromu piva. Obrok jedne crvene naranče sadrži 28% preporučenih dijetalnih vlakana, a ima više šećera nego slatka naranča. U nekim zemljama crvene naranče vide kao simbol Isusove smrti.

Bergamot naranča[uredi - уреди]

Bergamot naranča (lat. Citrus bergamia Risso) je malen, kruškoliki mirisni agrum koji je dobio ime po talijanskom gradu Bergamo, u čijoj se okolici uzgaja ta vrsta. Uzgaja se u Italiji, Brazilu i SAD-u, a potječe iz Francuske. Raste na malom drvetu u proljeće. Njegova esencijalna ulja se koriste u aromaterapiji. Koristi se za pripremu parfema. Iako ima mnogo koristi, bergamot je fototoksičan, čini kožu osjetljivijom na UV zrake, pa poslije nanošenja preparata sa aromatičnim uljem bergamota se ne smije izlagati suncu. [5]

Jaffa[uredi - уреди]

Jaffa je vrsta naranče koja raste u Izraelu i suptropskoj regiji. Ima sladak okus i lijep miris. Svjetle je kore. Sazrijeva u proljeće. Po njoj su nazvani jaffa keksi. Ove naranče su jako popularne i u Velikoj Britaniji, gdje je Rikard I. Lavljeg Srca proveo zimu 1191. među jaffa narančama za vrijeme križarskih ratova. [6]

Povijest[uredi - уреди]

Naranče potječu iz Indije i Kine, a neke vrste su vjerojatno nastale na sjeveroistoku Bangladeša prije 7000 godina. Prije 16. stoljeća samo us kisele naranče rasle u Italiji, gdje su se pojavile za vrijeme Rimskog Carstva, oko 150. g. prije Krista [7]. Slatke naranče su u Italiju, Španjolsku, Portugal i Francusku portugalski trgovci donijeli u 15. stoljeću. Potom su iz Europe naranče prenesene u Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Afriku.

Tradicija i kultura[uredi - уреди]

Stablo naranče je u mnogim kulturama simbol braka i ljubavi. Naranče se ponekad nalaze na renesansnim slikama bračnih parova. Na vjenčanjima mladenke često stavljaju narančin cvijet u kosu ili nose bukete od tih cvijetova na vjenčanju[8], a cvijetovi često služe i kao dekoracija na vjenčanim tortama. Na Siciliji se slika Djevice Marije ukrašava grančicama naranče. Narančin cvijet je državni cvijet Floride. Naranča je navodno sudjelovala u početku trojanskih ratova, jer je "zlatna jabuka" (Hesperidum mala) koju je Paris dao Afroditi vjerojatno bila naranča. [9] Prema mitologiji, jedan od 12 zadataka koje je Herkulu zadao Euristej je bio da donese zlatne jabuke iz vrta Hesperida, sa stabla koje je čuvao zmaj. Zapisi o narančama na grčkim i rimskim freskama i u prvim japanskim pjesmama. [10] Izložba naranči na kinesku Novu godinu objavljuje želju za sreću i prosperitet tijekom sljedećih 12 mjeseci. [11] U feng shuiu narančino stablo se smatra simbolom bogatstva i blagostanja. [12]

Koristi naranče[uredi - уреди]

Marmelada od seviljskih naranača

U Španjolskoj se osušeni cvjetovi naranče koriste za pravljenje čaja. Drvo naranče se koristi kao rašpica za nokte. Ušećerena (kandirana) kora se dodaje kolačima. U Dalmaciji od narančine kore se pravi desert arancini. Naranča se koristi u pripremi raznih jela. Pčele koje oprašuju narančin cvijet, mogu dati med koji ima blagi okus naranče. Narančin cvijet Arapi često koriste u pripremi raznih jela.[13] Uz to, koristi se u pravljenju parfema. Naranče se često koriste u pravljenju kozmetike.

Sok od naranče[uredi - уреди]

Od naranača se često proizvodi sok, čiji je najveći proizvođač Brazil. Gotovo 90% naranača se prerađuje u sok. [14] Sok od naranče je izvor vitamina C, kalija, folne kiseline i flavonoida, a sadrži najmanje 20 aminokiselina. PH vrijednost soka od naranče je obično 3.5. [15] Od jedne naranče se najčešće dobije 90 grama soka. Proizvođači često dodaju u sok limunsku kiselinu. Sok od naranče je dobar za zdravlje, samo ako se pije na prazan želudac, može izazvati želučane probleme. Narančin sok se kao lijek primjenjuje od 10. stoljeća.

Jaffa keksi[uredi - уреди]

Narančin žele se nalazi u jaffa keksima, koje je 1927. vjerojatno stvorio John Langlands, tadašnji vlasnik tvrtke McVitie. Keksi su kružnog oblika, opseg im je 54 mm. Imaju tri sloja: biskvit, narančin žele i čokoladni preljev. Neki ljudi ih zovu kolači, a neki keksi, pa se često pitaju kako bi se bolje trebali zvati.

Eterično ulje[uredi - уреди]

Od naranača se pravi eterično ulje. Ono se dobiva na tri načina: tiješnjenjem iz svježih plodova, parnom destilacijom iz svježeg usplođa i destilacijom nusprodukta koji zaostaje prilikom industrijske proizvodnje. [16]Usplođe slatke naranče sadrži 1,5 - 2% eteričnog ulja kojem je glavna sastavnica limonen (96%). Već su drevne civilizacije poput poznavale neka umijeća korištenja narančinog eteričnog ulja. Djeluje fungicidno i baktericidno i tonizira rad srca.


Ljekovita svojstva[uredi - уреди]

Naranča ima puno fitokemikalija koje djeluju kao antioksidansi i pomažu uklanjanju stanica karcinoma. Poboljšava rad probavnog sustava, ali može kod osjetljivih osoba izazvati tegobe, ako se previše konzumira. Odlično djeluje protiv alergija, upala i virusa. Također, pomaže radu imunološkog sustava. Znanstvena istraživanja Organizacije za znanstvena i industrijska istraživanja Commonwealtha (CSIRO) pokazuju da jedan obrok citrusnog voća dnevno smanjuje rizik od moždanog udara za 19 %. Narančina kora pojačava apetit, te pomaže kod nadutosti i grčeva u želucu[17]. Naranče se često koriste kao osvježivač zraka.

Proizvodnja[uredi - уреди]

Najveći proizvođači naranača — podaci iz 2005
(u milijunima tona)
Brazil 17.8
SAD 8.4
Meksiko 4.1
Indija 3.1
Kina 2.4
Španjolska 2.3
Italija 2.2
Iran 1.9
Egipat 1.8
Pakistan 1.6
Ukupno u svijetu 61.7
Izvor:
Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO)[18]

Galerija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Ostali projekti[uredi - уреди]