Ružmarin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ružmarin
Rosemary bush.jpg
Ružmarin u cvatu
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Rod: Rosmarinus
Linné
Vrsta: R. officinalis
Dvojni naziv
Rosmarinus officinalis
L.

Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis), ili rozmarin, ruzmarin, rusmarin, lužmarin, žmurod, ruzman, rožmarin, zimorad, čije ime potječe od lat. ros (rosa) i marinus (more), odnosno "morska rosa", što govori da je za njegov rast vrlo povoljan povjetarac s mora, koji donosi vlagu. Ružmarin je grmolika zimzelena biljka igličastih listova i krhkih svjetloplavih cvjetova. Igličasti listovi intenzivnog su mirisa, te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Koristi se za aromatiziranje povrća i mesnih jela. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Premda posvećen božici ljepote i ljubavi Afroditi, ružmarin nije samo simbol ljubavi. On je i simbol mudrosti koji osnažuje pamćenje. [1]

Opis biljke[uredi - уреди | uredi izvor]

Grmolika trajna biljka mirisnih zimzelenih listića sa sitnim svijetloplavim cvjetićima. Listovi su naspramni, sjedeći, čvrsti, kožasti, vrlo uski, a dugi 2-3 cm. Gornja strana listova je tamnozelena, a donja je sivobijele boje i lagano pustenasta. Između ogranaka, razvijaju se pršljenasto na maloj peteljci maleni ljubičastoplavi cvjetovi. Potječe iz mediteranskih krajeva, gdje raste na tlu bogatom kalcijem, u suhoj klimi i na slanom morskom zraku. Danas se proširio diljem Evrope, a uzgaja se i u SAD-u i Meksiku. Grm ružmarina naraste od jednog do tri metra visine.

Ružmarin u cvatu.
Grm ružmarina.
Cvjetovi.
Dijelovi ružmarina.
Ružmarin u cvjetanju.
Rosmarinus officinalis
Eterično ulje ružmarina.

Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Cvjeta od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate i po drugi puta. Ružmarin voli sunčane i kamenite krajeve (kalcij) i ne zahtijeva puno vlage. Ipak ne voli mraz, pa ga treba odgovarajuće zaštititi. Jednostavno se presađuje i ne traži posebnu gnojidbu, stoga je gotovo idealna biljka za ekološki uzgoj. [2]

U cvjetovima, listovima i grančicama sadrži eterična ulja, čija kvaliteta ovisi o klimi i o sunčanim i zaštićenim položajima. Više od tisuću godina cijenjeni je začin i prirodni lijek. Kroz povijest je ružmarin bio vrlo omiljena biljka. Voljeli su ga grčki i rimski bogovi. Grčki studenti stavljali su ga na glavu kada su pripremali ispite. Razlog tome je što je narodna medicina vjerovala, a i danas vjeruje, da ružmarin potiče i jača pamćenje. U staroj Engleskoj ružmarin je bio simbol vjernosti, pa je iz toga nastao običaj da se na svadbi odjeća kiti ružmarinom. Neka od tih svojstava znanost je dokazala i objasnila.

Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]

Rasprostranjen je po sunčanim i kamenitim krajevima hrvatskog obalnog područja i otoka. Često se uzgaja po vrtovima i cvjetnim loncima, ali je vrlo osjetljiv na mraz, pa ga u sjevernim krajevima treba štititi od hladnoće. Raste na čitavom priobalnom području Mediterana, od Portugala do Male Azije i Crnom moru.

Ljekoviti dijelovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Upotrebljavaju se cvjetovi ružmarina (Flores rosmarini), izdanci u cvatu (Herba Rosmarini), a najčešće se sabiru listovi (Folia Rosmarini). Listovi se sabiru ljeti, režu se grane i stave sušiti. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Oleum Rosmarini). Cvjetovi i biljka u cvatu sabiru se u travnju i svibnju i suše u hladu. Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina.

Staro vjerovanje da miris ružmarina stimulira pamćenje dokazali su znanstvenici Sveučilišta Cincinnati. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Zato biste mogli malu lončanicu ružmarina staviti na vaš stol ili pored mjesta gdje vaši školarci uče i samo promatrati rezultate. Potječe iz mediteranskih krajeva gdje raste na tlu bogatom kalcijem, u suhoj klimi i na slanom morskom zraku.

Ružmarin se nalazi pri vrhu liste namirnica koja može pomoći u prevenciji i liječenju raka. Studije pokazuju da ulje ružmarina može spriječiti razvoj raka kože, jer sprječava rast kožnih tumora i osigurava prirodnu zaštitu od oštećenja koja izaziva štetno sunčevo ultraljubičasto zračenje. Na eksperimentalnim životinjama dokazano je da ulje ružmarina može spriječiti razvoj raka debelog crijeva i pluća. [3]

Ružmarin odlično djeluje protiv bakterija (stafilokok, streptokok, Escherichia coli) i protiv gljivica (Candida). Nisu uzalud stari Rimljani palili njegove grančice u vrijeme velikih zaraza.

Narodna medicina[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova biljka ima sedativna, diuretska i antiseptična svojstva, a smatra se da je osobito učinkovita kod slabosti i neuralgije. Travari koriste ružmarin za nesvjesticu, koja se javlja zbog problema s ravnotežnim sustavom u uhu, živčana oboljenja, ispiranje usta radi neugodnog daha i za groznicu. Sastojci ružmarina jačaju imunološki sustav, a protuupalne tvari mogu ublažiti jake napade astme. Stimulativno djelovanje ružmarina može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne vrećice, što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma. [4]

Iz knjige Ljekovito bilje i njegova upotreba, R. Wilforta doznajemo da se u narodnoj medicini koriste cvjetovi ružmarina, izdanci u cvatu, a najčešće listovi. Čaj ili vino od ružmarina koristilo se za liječenje duševne iscrpljenosti, loše probave, slabe prokrvljenosti, za čišćenje krvi i bljedoće, za liječenje slabog sluha i vida, te za pospješenje izlučivanja mokraće. Alkoholna otopina ružmarina služi kao sredstvo za masažu kod reumatizma mišića, živčanih bolova, glavobolje i duševne i tjelesne iznemoglosti. Ružmarin prokuhan u kozjem mlijeku koristio se kao lijek protiv tuberkuloze, a kao oblog je bio lijek protiv raka. Ulje koje se dobiva destilacijom listova ili grančica, sastavni je dio ružmarinove masti i tinkture za rane.

Ocat četvorice lopova[uredi - уреди | uredi izvor]

Ocat četvorice lopova je ocat s začinskim biljem, za kojeg je vezana legenda da je u Srednjem vijeku liječio od kuge. On se sastoji u osnovi od octa, u koji je namočena kadulja, timijan, lavanda i ružmarin, te dodatka bijelog luka (češnjak). Osim te osnovne mješavine, u ocat se mogu dodati i drugi začini ili ljekovite biljka, kao što su ruta, metvica ili pelin. Ocat četvorice lopova danas se prodaje u Provansi kao antiseptično sredstvo.

Kozmetika[uredi - уреди | uredi izvor]

Ružmarin je bio nezaobilazan sastojak vodice mađarske kraljice, vrlo raširenog srednjovjekovnog lijeka, koji je i danas u upotrebi, a pripisuje se kraljici Elizabeti Ugarskoj, kojoj je služio za ljepotu, te masiranje paraliziranih udova i gihta, od kojih je bolovala kraljica pred kraj života. Znanstvenici su dokazali da vanjska primjena ulja ružmarina vrlo učinkovito ublažava bolove kod reumatskih bolesti, međutim unutarnja primjena ulja izaziva probleme s probavom i bubrezima, a veća količina može biti otrovna. Stoga se preporučuje čaj koji blagotvorno djeluje na opuštanje mišića uključujući i one kod probavnih smetnji ili menstrualne grčeve.

Ružmarin se dodaje u kozmetičke preparate za jačanje kose, okrepljujuće kupke, osvježavajući tonik za lice. Tamna kosa može se posvijetliti ako se otopina ružmarina doda u vodu za ispiranje, za jačanje kose može se dodati regeneratoru ili šamponu. Otopina ružmarina može se upotrijebiti kao osvježujući tonik i za zatezanje kože. Ružmarin dodan u kupku za kupanje jača i osvježava osobito prilikom oporavka od bolesti. Za revitaliziranje rasta kose, sprječavanje gubitka i nastanak prhuti preporuča se nekoliko kapi ulja umasirati u tjeme, a zatim isprati otopinom koprive.

Kupka od ove mirisne mediteranske biljke odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. Par kapi eteričnog ulja ružmarina pomiješanih sa krupnom morskom soli odličan su dodatak za kupanje. Takve kupke stimuliraju limfni sustav, jačaju izlučivanje tekućine iz organizma, jačaju izmjenu tvari u tkivima, te tako ublažavaju bolove u mišićima i zglobovima.

Eterično ulje[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoje tri do četiri kemotipa (kemotip je ista vrsta biljke, koja ovisno o mjestu rasta, daje ulja različita kemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja) eteričnog ulja. To je iznimno bitno, jer se u nas, na žalost, rijetko precizira kemotip eteričnog ulja. To su: [5]

  • kemotip cineol (raste u sjevernoj Africi). To je najbolji kemotip koji potiče perifernu cirkulaciju, stoga se koristi kod "hladnih ruku i nogu" i celulita. Inhalacijskim putem djeluje kao dobar ekspektorans (olakšava iskašljavanje).
  • kemotip verbenon/bornil acetat (dolazi uglavnom s Korzike). Koristi se u kozmetici za njegu kože, pogotovo mješovite i oštećene kože, naravno razrijeđen, u hladno prešanim nerafiniranim biljnim uljima. Oralnim putem koristi se kao blagi koleretik, potičući kolanje i lučenje žuči. Inhalacijskim putem koristi se kao dobar mukolitik (razrjeđuje nakupljenu sluz u dišnom sustavu i olakšava iskašljavanje).
  • kemotip kamfor (tipičan za Dalmaciju). Koristi se vanjskom primjenom kao analgetik kod reumatoidnog artritisa, udaraca i bolnih mišića nakon tjelovježbe i napornog rada. U slične svrhe koristi se i kemotip ß-mircen/kamfor. Koristi se u kremama, uljima i gelovima.
  • kemotip ß-mircen/kamfor (ružmarin s nekih lokacija obala Atlantskog oceana).

Poznavanje kemotipa iznimno je bitno jer, primjerice:

  • ružmarin verbenon koristi se u kozmetici, a ostali se izbjegavaju;
  • ružmarin verbenon povoljno djeluje na rad jetre uzet oralno, dok se ostali kemotipovi ne uzimaju oralno, jer mogu oštetiti jetru;
  • najbolji analgetik (sredstvo protiv bolova, primjerice kod artritisa) je ružmarin kamfor, a ružmarin verbenon nema nikakav utjecaj na bol.

Kontraindikacije i nuspojave[uredi - уреди | uredi izvor]

Eterično ulje[uredi - уреди | uredi izvor]

Izbjegavati korištenje oralnim putem, osim eventualno kemotipa verbenon. Vrlo rijetko mogu se javiti alergijske reakcije na neke od komponenti eteričnog ulja ružmarina. Općenito ga treba izbjegavati u trudnoći, premda se lokalna i kozmetička upotreba može dopustiti u dozama do 2,5% u biljnom baznom ulju. Izbjegavati primjenu ružmarina kemotipa cineol i kamfor na cijelo tijelo (npr. masažom) kod ljudi s visokim krvnim tlakom, osim u lokalnoj primjeni (zglobovi). Ružmarin kemotip verbenon može se koristiti kod ljudi s visokim krvnim tlakom.

List ružmarina[uredi - уреди | uredi izvor]

Ne smije se koristiti kod ljudi sa žučnim kamencima i visokim krvnim tlakom. Alergijske reakcije su rijetke, a ako se pojave, mora se prekinuti terapija i propisati alternativna. Izbjegavati u trudnoći.

Ružmarin je izvrstan začin za juhe, pirjano povrće, meso, sve vrste pečenja i mekih sirova.
Provansalske trave možete i sami smješati po vlastitom izboru.
Ružmarin kao začin.

Primjena u kulinarstvu[uredi - уреди | uredi izvor]

Ružmarin se mnogo koristi u južnoevropskoj kuhinji premda njegov žestok okus po kamforu nekima ne odgovara. Ako se štedljivo koristi, izvrstan je začin za juhe, pirjano povrće, meso, sve vrste pečenja i mekih sirova. Najbolje je u jelo staviti stručak, koji se kada jelo poprimi odgovarajuću aromu, izvaditi. Mogu se i listići odvojiti i sitno nasjeckati i dodati u zgotovljeno jelo. Njegovo korištenje kao začina, pogotovo u masnijim jelima i težim umacima, uz maslinovo ulje i ribu, govori o mudrom opažanju povoljnog djelovanja na rad žuči.

Energetska i nutritivna vrijednost[uredi - уреди | uredi izvor]

Energetski sadržaj 100 g svježeg ružmarina iznosi 131 kcal / 548 kJ. Od toga je 20,7% ugljikohidrata, 5,8% masti i 3,3% bjelančevina. Sadrži 14,4 g dijetalnih vlakana i 44 mg fitosterola. Od minerala odličan je izvor mangana (0,96 mg što čini 48% RDA), željeza (6,65 mg što čini 47,5% RDA), kalcija (317 mg što čini 39,5% RDA), bakra (0,3 mg što čini 33% RDA) i magnezija (91 mg što čini 30% RDA). Od vitamina odličan je izvor vitamina C (21,8 mg što čini 36% RDA), folne kiseline ili vitamin B9 (65,4 mg što čini 32,7% RDA), a dobar je izvor vitamina A (146 μg što čini 18% RDA), piridoksina ili vitamin B6 (0,3 mg što čini 16,8% RDA), pantotenske kiseline ili vitamin B5 (0,8 mg 13% RDA). [6]

Energetski sadržaj 100 g osušenog ružmarina iznosi 331 kcal / 1387 kJ. Od toga je 64% ugljikohidrata, 15% masti i 5% bjelančevina. Sadrži 42 g dijetalnih vlakana i 58 mg fitosterola. Od minerala odličan je izvor željeza (29,25 mg što čini 209% RDA), kalcija (1280 mg što čini 160% RDA), mangana (1,9 mg što čini 93% RDA), magnezija (220 mg što čini 73% RDA), bakra (0,5 mg što čini 61% RDA) i cinka (3,2 što čini 21,5% RDA). Od vitamina odličan je izvor vitamina C (61,2mg što čini 102% RDA), folne kiseline ili vitamin B9 (184,2 mg što čini 92% RDA), piridoksina ili vitamin B6 (1,7mg što čini 87% RDA), tiamina ili vitamin B1 (0,5 mg što čini 36,7% RDA), riboflavina ili vitamin B2 (0,4 mg što čini 26,7% RDA), a dobar je izvor vitamina A (156 μg što čini 19,5% RDA).

Nabavka i čuvanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Pri korištenju ružmarina u pripremi jela, daje se prednost svježem nad suhim začinom. Ova aromatična mediteranska biljka dostupna je i u lončanicama, pa se može uspješno uzgajati cijele godine. Kvaliteta ružmarina može se raspoznati po igličastim listovima svježe tamnozelene boje, bez žutih ili tamnih mrlja.

Ružmarin se čuva u hladnjaku nekoliko dana umotan u djelomično vlažnom kuhinjskom papiru ili uronjenih krajeva u vodu. Količina začina može se dozirati na način da se rasporede u posudice za led i prekrije vodom ili temeljcem, zamrzne i koriste za pripremu juha, variva ili složenaca. Svježe grančice mogu se i osušiti tako da im se krajeve povežu, objese i suše na toplom i suhom mjestu. Grančice se skidaju potezom ruke od kraja prema vrhu i spremaju u čvrsto zatvorenu posudu na hladno, tamno i suho mjesto do 6 mjeseci.

Priprema jela s ružmarinom[uredi - уреди | uredi izvor]

Grančice ružmarina kojima se ljeti premazuje riba na gradele, na njih nabadaju svinjski medaljoni ili razno povrće, postaju jedno od osnovnih pravila u pripremi ljetnih jela. Tanki, tamnozeleni igličasti listovi intenzivnog su mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Ružmarinom se mogu aromatizirati ulje ili ocat. Zagrijanim uljem preliju se usitnjene sjemenke komorača, sitno narezana narančina korica i listići ružmarina. Kada se ulje ohladi, procjeđuju se kroz gazu i koristi do mjesec dana. Slično vrijedi i za ocat, naime octom kojim se prethodno zakipilo, prelije se svježe narezani ružmarin. S obzirom da ružmarin ima jaku aromu, ublažuje se dodatkom češnjaka, papričica, sjemenki gorušice ili limunove korice. Nakon što se ocat ohladi, začini se ostavljaju da se u njemu natapaju oko dva tjedna. Nakon toga ocat se ocijedi i koristi za pripremu salatnih preljeva i marinada.

S obzirom da se dobro slaže s drugim začinima, zajedno sa sušenim mravincem (origano), timijanom, majoranom i čubrom našao se u poznatoj mediteranskoj mješavini začinskog bilja - provansalske trave (fr. herbes de provence), koja se koristi u pripremi variva, jela s rajčicama ili pizza. Tipično mediteranski može se "točati" toplim kruhom u maslinovo ulje, u kojem su se dobro usitnili i izmiješali listići ružmarina. Ružmarin je jednako tako glavna dekoracija focaccie, talijanske pogače, a može se sitno nasjeckan dodati i u tijesto za mliječni kruh.

Ružmarin zajedno s pečenim mesom, osobito piletinom i janjetinom, te ribom čini harmoničnu cjelinu. Grančice ružmarina mogu se prije pečenja položiti oko janjetine, staviti ih u šupljinu ribe ili piletine ili pak utrljati mješavinu od usitnjenog ružmarina, češnjaka, limunova soka i korice, ulja i Vegete po mesu. Notu posebnosti pečenom bifteku, teletini ili svinjetini daje posluživanje s aromatičnim maslacem u koji se dodaje ružmarin.

Ova začinska biljka pojačava i aromu povrća poput rajčice, bundeve, krumpira, patlidžana, graška i leće, te gljiva. Pečeni krumpir, sam ili s korjenastim povrćem uz dodatak ružmarina, može biti samostalni obrok ili prilog, a može ga se i puniti nadjevom od sireva s plemenitom plijesni i aromatičnim ružmarinom. Ružmarinom se mogu i aromatizirati namirnice u pripremi drugih jela, poput mlijeka za pripremu bešamel umaka, vina i meda za mariniranje smokvi, šećernog sirupa ili narančina soka. Na taj način se ovaj začin provlači i u pripremu slastica, osobito onih od jabuka i čokolade.

Narodni običaji[uredi - уреди | uredi izvor]

Ružmarin i pčela.

U starom vijeku ružmarin je bio posvećen grčkoj božici Afroditi, božici ljepote i ljubavi. S vijencem od ružmarina ukrašavali bi ne samo kipove bogova, nego bi grančicu ružmarina stavljali i u koljevku novorođenčeta, ukrašavali bi bračne parove, a ružmarin je bio i mrtvački cvijet. Ružmarin je uvijek uživao veliki ugled kod naroda već od najstarijih vremena, a neki običaji u vezi uporabe ružmarina održali su se do danas. Kroz ljudsku povijest o ružmarinu su se ispredale mnoge priče i legende. Tako je "miris ružmarina probudio uspavanu bajnu ljepoticu; Marija, majka Isusova, je svoj ogrtač, u koji je bio umotan mali Isus, položila na rascvjetali grm ružmarina, da bi njeno dijete bilo okruženo njegovim miomirisom". [7]

Ovaj najljupkiji i najčarobniji zimzeleni grm, princ “aromatičnih biljaka”, kako su ga nekad nazvali, imao je najznačajniju ulogu u antičkim obredima: od njega su se pleli vijenci mladim nevjestama, a važio je kao simbol braka, ljubavi i smrti. Egipćani i Grci su ružmarin smatrali svetom biljkom i povezivali s ljubavlju, smrću i sjećanjem. U grobnice faraona u starom Egiptu stavljali su grančicu ružmarina kako bi im namirisali put u carstvo duša, a koristili su ga i pri mumificiranju mrtvih velikodostojnika.

Tokom Srednjeg vijeka, ružmarin je smatran ljubavnim cvijetom, te znakom sjećanja i vjernosti. U skladu s vjerovanjem da će ova mediteranska biljka pomoći da se održi zavjet položen pri vjenčanju, često su ga uplitali u vijenac koji je mlada nosila na glavi, a njegovo se vino koristilo u zdravicama za novovjenčani par. U Šekspirovom Hamletu, Ofelija kaže: "Tu je ružmarin, za sjećanje: moli za ljubav, pamti!..." U drevnoj Kini se koristio za liječenje glavobolje i ćelavosti. U starim su ga vremenima palili u sobama bolesnika i tako pročišćavali zrak.

U 14. vijeku silno ga je zavoljela jedna kraljica: 72-godišnja mađarska kraljica Elizabeta, bolesna od uloga i izmučena reumom, zahvaljujući ružmarinu tako se pomladila, da ju je zaprosio sam poljski kralj! Otada su posvuda hvalili vodicu mađarske kraljice, a naročito Madame de Sevigne, druga slavna reumatičarka koja je napisala da je luda za njom i da je lijek “za sve nevolje”. Ova je biljka prije svega izvanredno stimulativno sredstvo. No, ta čudotvorna biljka, koja je vratila mladost jednoj kraljici, posjeduje više vrijednih osobina.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. [1] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.
  2. [2] "Ružmarin uzgoj", odzdoa.wordpress.com, 2011.
  3. [3] "Biljna ljekarna - Ružmarin", dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, www.vasezdravlje.com, 2011.
  4. [4] "Morska rosa", www.bosnic.com, 2011.
  5. [5] "Ružmarin - botanički podaci", www.etericnaulja.net, 2011.
  6. [6] "Ružmarin", www.coolinarika.com, 2011.
  7. [7] "Ružmarin je najljupkiji i najčarobniji zimzeleni grm", www.alternativa.hr, 2011.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Ružmarin
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Ružmarin
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Ružmarin