Relej

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Relej
Zugmagnet.jpg
Tip komponente elektromehanička
Princip rada elektromagnet
električni kontakt
Izumitelj Samuel Thomas von Sömmerring
Prva proizvodnja 1809.
Elektronski simbol
SPST-NO relay symbol.svg
Simbol za jednopolni normalno otvoreni relej.

Relej je električno napajan prekidač.[1] Relej se aktivira strujom ili signalom prvog kola radi paljenja ili gašenja drugog kola. Releji se koriste za otvaranje i zatvaranje kola dok se drugi napon (najčešće male vrednosti) koristi kao kontrolni. U radu s relejima, obavezno je držati kontrolni napon odvojeno od kontaktnog napona.[2]

Relej koji koristi elektromagnet da otvara i zatvara strujne kontakte, se naziva elektromagnetski relej. Uz ovu vrstu, postoji i elektronski relej (solid state relay) kod kojega prekapčanje strujnog kola vrše poluprovodnički elementi. Kod elektronskog releja dva kola su takođe fizički razdvojena, i među njima nema električnih veza. Elektromagnetni releji koriste mehanički pomjeraj kako bi obezbijedili promjenu stanja u kolu (uloga prekidača), a kod elektronskih releja najčešće se koriste fotoosjetljivi elementi, često LED kao davač signala u primarnom kolu, a fototranzistor kao primač signala u sekundarnom kolu.

Releji se međusobno razlikuju po broju kontakata.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1809. Samuel Tomas fon Semering je dizajnirao relej koji pokreću mehuri gasa, kao deo njegovog elektrohemijskog telegrafa.[3]

Američki naučnik Džozef Henri se često navodi kao izumitelj releja iz 1835. On je to učinio da bi poboljšao svoju verziju električnog telegrafa, koji je razvio 1831. godine.[4] Prema drugim izvorima engleski izumitelj Edvard Dejvizasigurno je izumio električni relej[5] za svoj električni telegraf oko 1835. godine.

Jednostavni uređaj, koji se sada naziva relej, uključen je u originalni telegrafski patent iz 1840. godine Samjuela Morzea.[6] Opisani mehanizam je funkcionisao kao digitalno pojačalo, ponavljajući telegrafski signal, i tako omogućavajući signalima da se šire koliko je poželjno.[6] Reč relej pojavljuje se i u kontekstu elektromagnetnih operacija iz 1860. godine.[7]

Princip rada[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Elektromagnet
Princip rada releja. Na gornjoj slici, relej je isključen, a spoj desno otvoren. Na donjoj slici relej je uključen, poluga pomjera srednji spoj koji uspostavlja vezu sa desnim. Dijelovi: 1) elektromagnet, 2) poluga, 3) spojevi.

Pomoću releja, elektronsko kolo koje napajaju baterije od 5 volti, može uključiti sijalice od 220 volti. Kada kolo pošalje 5 volti releju, uključuje se elektromagnet i tako zatvara prekidač u releju. Ako se prekidač poveže na napon od 220 volti, moći će da napaja i uključi sijalice.[8]

Kako elektromagnetni deo releja radi? Elektromagnet može biti i žica namotana oko gvozdene šipke ili čak eksera. Kada se kroz žicu pusti struja, ekser postaje namagnetisan. Kada se prekine struja, ekser gubi magnetne osobine.[9]

Deo prekidača u releju sastoji se od poluge pričvršćene za magnet. Kada na namotaj žice primeni se napon, elektromagnet privlači polugu ka sebi, prekidač se zatvara i utiče na sekundarno električno kolo. Kada prekine se protok struje kroz kalem, elektromagnet se isključuje, opruga povlači polugu pa se prekidač otvara.[10]

Poluga u releju nekada se naziva armatura ili kotva.

Radni napon i struja[uredi - уреди | uredi izvor]

Obično su dati podaci slični ovima: 12 Vdc, 120 Vac, 3 A.

To znači da je radni napon elektromagneta 12 V jednosmjernog napona, a kontakti su predviđeni za prekopčavanje naizmjeničnog napona 120 V, najveće struje ne veće od 3 A.

Česti radni naponi elektromagneta (zavojnice, primarnog kola) releja su 5, 12, 24 V.

Česti radni naponi kontakata su 12 i 24 V istosmjernog napona, i 120 i 220 V izmjeničnog napona.

Dijelovi releja[uredi - уреди | uredi izvor]

Dijelovi tipičnog releja: kotva (engl. armature), opruga (spring), jaram ili ram (yoke), kontakti (contacts), elektromagnet (coil).

Jaram ili ram na sebi drži elektromagnet, koji privlači gvozdenu kotvu.

Kotva uspostavlja ili prekida niz električnih kontakata, a vraća se u polazni položaj uz pomoć opruge, kad kroz elektromagnet više ne teče struja.

Vrste[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoje obični (neutralni) i polarizovani elektromagnetski releji.

Kod običnih, kotva od gvožđa će biti privučena nezavisno od smjera struje, dakle rade i na naizmjeničnu i na jednosmjernu struju.

Polarizovani releji koriste stalni (permanentni) magnet, pa su osjetljivi samo na jedan smjer struje.

Podjela po funkciji[uredi - уреди | uredi izvor]

Mogu biti:

  • opšte upotrebe,
  • automobilski,
  • telefonski,
  • telegrafski,
  • frekventni,
  • indukcioni,
  • strujni,
  • strujno-naponski i drugi.

Kontakti[uredi - уреди | uredi izvor]

Normalno otvoreni i normalno zatvoreni[uredi - уреди | uredi izvor]

Većina releja ima više parova kontakata.

Da bi se razjasnila operacija istih, uzima se da je normalno stanje kada struja ne teče kroz elektromagnet (relej je isključen).

Tako ako je navedeno da je određeni par kontakata normalno otvoren, to znači da su ti kontakti otvoreni kad je relej isključen (nema struje kroz elektromagnet), a zatvoreni kad je relej uključen.

Obrnut slučaj vrijedi za normalno zatvorene kontakte.

Struja kontakata[uredi - уреди | uredi izvor]

Prekopčavanje jednosmjernih struja je teže jer pri svakom razdvajanju kontakata dolazi do iskrenja.

Kod naizmjenične struje, dolazi do minimuma struje 100 ili 120 puta u sekundi pa kontakti imaju duži vijek trajanja.

Kontakti su metalni, često presvučeni slojem platine ili srebra radi bolje provodnosti.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 94), Beograd, 2007.
  2. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 117), Beograd, 2007.
  3. https://mysite.du.edu/~jcalvert/tel/morse/morse.htm#H1
  4. Icons of Invention: The Makers of the Modern World from Gutenberg to Gates. ABC-CLIO. 2009. str. 153. ISBN 9780313347436. https://books.google.com/?id=WKuG-VIwID8C&pg=PA153&dq=Invention+of+the+relay#v=onepage&q=Invention%20of%20the%20relay&f=false. 
  5. Šablon:Australian Dictionary of Biography
  6. 6,0 6,1 Morse, Samuel E.B., "Improvement in the Mode of Communicating Information by Signals by the Application of Electromagnetism", US patent 1647, published 20. 6. 1840 
  7. "Relay". http://www.etymonline.com/index.php?allowed_in_frame=0&search=relay&searchmode=none. 
  8. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 94), Beograd, 2007.
  9. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 94), Beograd, 2007.
  10. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 94), Beograd, 2007.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]