Fotodetektor

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fotodetektor koji je skinut s optičkog diska. Fotodetektor ima 3 fotodiode, koje su vidljive u sredini.

Fotodetektori ili fotosenzori su senzori svetlosti ili drugog elektromagnetnog zračenja.[1]

Senzori svetlosti često se koriste za protivprovalne alarme i automatsku rasvetu, koja se uključuje u sumrak a isključuje u zoru.[2]

Princip rada[uredi - уреди | uredi izvor]

Fotodetektor je vrsta fotoelektričnog elementa u kojem svjetlost fotoelektričnim učinkom uzrokuje promjenu električnih svojstava. Neke vrste otpornika, dioda i tranzistora osetljive su na svetlost. Izlaz tih komponenata menja se u zavisnosti od promene svetlosti koja na njih pada.[3] Tako se na primjer u fotootporniku i fotovodiču mijenja električni otpor, to jest vodljivost, u poluvodičkim fotodetektorima (fotoelement, fotodioda, fototiristor, fototranzistor) mijenjaju se električna svojstva toga elementa, a iz katode fotoćelije i fotomultiplikatora izbijaju se elektroni.[4]

Otpornici i tranzistori se uklapaju u „jednačinu“ svetlosnih senzora na sledeći način:

  • Otpornici zavisni od svetla nazivaju se i fotoćelije ili fotootpornici. Njihova otpornost se menja u zavisnosti od količine svetlosti koja pada na njih. Tipična fotoćelija je najosetljivija na vidljivu svetlost, posebno u zelenožutom delu spektra.[5]
  • Tranzistori i diode osetljive na svetlost nazivaju se fototranzistorima odnosno fotodiodama. Fototranzistori i fotodiode spolja izgledaju isto. Najčešće su osetljivi na infracrvenu svetlost, (u osnovi to je toplota) koja se ljudskim okom ne vidi.[6]

Primena[uredi - уреди | uredi izvor]

Fotodetektor se kao bitan dio ugrađuje u sklopove koji u prvome redu služe da bi promjenom, najčešće prekidom, svjetlosnoga snopa automatski dojavili neku informaciju ili promjenu postojećega stanja, pokrenuli ili zaustavili neki uređaj i slično (na primjer alarmni uređaji u čuvanim zgradama, bankama, muzejima, uređaji za rad pokretnih stuba, za otvaranje vratiju u većim javnim prostorima, te za vrlo precizno mjerenje vremena na sportskim natjecanjima).[7]

Senzori svetlosti se takođe koriste za komunikaciju. Na primer, kada koristite daljinski upravljač televizora, fotodioda u daljincu šalje infracrvene signale fototranzistoru u televizoru.[8]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Haugan, H. J.; Elhamri, S.; Szmulowicz, F.; Ullrich, B.; Brown, G. J.; Mitchel, W. C. (2008). "Study of residual background carriers in midinfrared InAs/GaSb superlattices for uncooled detector operation". Applied Physics Letters 92 (7): 071102. Bibcode:2008ApPhL..92g1102H. doi:10.1063/1.2884264. 
  2. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.
  3. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.
  4. fotodetektor, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  5. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.
  6. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.
  7. fotodetektor, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  8. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]