Fototranzistor

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fototranzistor sa metalnim kućištem

Fototranzistor[1] je tranzistor čija se kolektorska struja mijenja pod uticajem svjetlosti koja pada na njega. Zbog te osobine, nalazi primjenu kao elektronski senzor (osjetilo) i pojačavač. Bitna osobina fototranzistora je da on osim detekcije, vrši i ulogu pojačavača, za razliku od fotodiode.

Fototranzistor je načinjen od puluprovodnog materijala kao i obični bipolarni tranzistor. Baza fototranzistora je otvorena za ulaz svjetlosti. Ako su fotoni svjetlosti koji padaju dovoljno visoke frekvencije (dovoljne energije), stvoriće struju baze, koja pojačana postaje znatna struja kolektora. Pošto je baza u stvari detektor, fototranzistori najčešće nemaju poseban bazni izvod već samo dva, kolektor i emiter.

Primjena[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog brze reakcije na svjetlosni nivo, koriste se za većinu primjena u optoelektronici. Postoje mnoge vrste koje su osjetljive na infracrveni dio spektra. Primjer upotrebe su optički izolacioni parovi (optokapleri), senzori pozicije (enkoderi), brojači proizvoda na fabričkoj traci i drugi.

Materijal[uredi - уреди | uredi izvor]

Materijal je silicijum (Si), kao i za obični bipolarni tranzistor. Postoje NPN i PNP tipovi.

Simbol[uredi - уреди | uredi izvor]

Simbol fototranzistora je prikazan na slici.

Simbol fototranzistora

Prednosti i mane[uredi - уреди | uredi izvor]

Prednosti su niska cijena i brz rad (u odnosu na fotootpornik). Mana je nešto sporije vrijeme reakcije od fotodiode.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Pravopis srpskoga jezika. Matica srpska. 2010. t. 84. str. 89

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]