Fototranzistor

Izvor: Wikipedia
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Fototranzistor sa metalnim kućištem

Fototranzistor[1] je tranzistor čija se kolektorska struja mijenja pod uticajem svjetlosti koja pada na njega. Zbog te osobine, nalazi primjenu kao elektronski senzor (osjetilo) i pojačavač. Bitna osobina fototranzistora je da on osim detekcije, vrši i ulogu pojačavača, za razliku od fotodiode.

Fototranzistor je načinjen od puluprovodnog materijala kao i obični bipolarni tranzistor. Baza fototranzistora je otvorena za ulaz svjetlosti. Ako su fotoni svjetlosti koji padaju dovoljno visoke frekvencije (dovoljne energije), stvoriće struju baze, koja pojačana postaje znatna struja kolektora. Pošto je baza u stvari detektor, fototranzistori najčešće nemaju poseban bazni izvod već samo dva, kolektor i emiter.

Primjena[uredi | uredi kod]

Zbog brze reakcije na svjetlosni nivo, koriste se za većinu primjena u optoelektronici. Postoje mnoge vrste koje su osjetljive na infracrveni dio spektra. Primjer upotrebe su optički izolacioni parovi (optokapleri), senzori pozicije (enkoderi), brojači proizvoda na fabričkoj traci i drugi.

Materijal[uredi | uredi kod]

Materijal je silicijum (Si), kao i za obični bipolarni tranzistor. Postoje NPN i PNP tipovi.

Simbol[uredi | uredi kod]

Simbol fototranzistora je prikazan na slici.

Simbol fototranzistora

Prednosti i mane[uredi | uredi kod]

Prednosti su niska cijena i brz rad (u odnosu na fotootpornik). Mana je nešto sporije vrijeme reakcije od fotodiode.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Pravopis srpskoga jezika. Matica srpska. 2010. t. 84. str. 89

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]