Kirchhoffovi zakoni električnog kola

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
I Kirhofov zakon: Zbir struja koje ulaze u čvor jednak je zbiru struja koje iz njega izlaze.
II Kirhofov zakon: Zbroj padova napona u zatvorenom kolu jednak je ukupnom naponu izvora.

Kirhofovi zakoni (ili Kirhofova pravila) su dve jednačine koje opisuju očuvanje struje i napona u električnom kolu. Prvi ih je formulirao Gustav Kirchhoff 1845. godine.[1] Ove jednačine su nastavak radova Georga Oma[2][3] a prethode jednadžbama Maksvela.

Kirchhoffovi zakoni temeljni su zakoni električnih krugova i mreža i imaju široku primenu u elektrotehnici.[4] Oba Kirhofova zakona se mogu shvatiti kao oblik Maksvelovih jednačina u granicama niskih frekvencija (jednosmerna kola), a služe kao prva aproksimacija za naizmenična kola.[5]

Pri razmatranju složenijih razgranatih kola sa više kontura, potrebno je pored primjene Omovog zakona koristiti i Kirhofove zakone.[6]

Kirchhoffov zakon struje[uredi - уреди | uredi izvor]

i1 + i4 = i2 + i3

Kirchhoffov zakon električnih struja (I Kirchhoffov zakon) na temelju principa konzervacije električnog naboja uvjetuje:

U svakom čvoru električne mreže zbroj električnih struja koje ulaze u čvor jednak je zbroju struja koje izlaze iz čvora, odnosno:

Prvi Kirchhoffov zakon vrijedi i za izmjenične električne struje i mreže:

Kirchhoffov zakon napona[uredi - уреди | uredi izvor]

v1 + v2 + v3 + v4 = V

Kirchhoffov zakon električnih napona (II Kirchhoffov zakon) ustanovljava:

Zbroj padova napona u zatvorenom strujnom krugu jednak je ukupnom naponu izvora: U=UR1+UR2+…URn, ili algebarski zbroj padova napona u zatvorenom strujnom krugu jednak je nuli: U-UR1-UR2-…URn=0, odnosno:

Drugi Kirchhoffov zakon vrijedi i za izmjenične električne napone i mreže:

Napomena: Drugi Drugi Kirhofov zakon se zasniva na pretpostavci da ne postoji promenljivo magnetno polje koje utiče na zatvorenu konturu, što nije primenljivo na naizmenična kola.[7]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Paul, Clayton R. (2001). Fundamentals of Electric Circuit Analysis. John Wiley & Sons. ISBN 0-471-37195-5.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Everest, A S (1969). "Kirchhoff-Gustav Robert 1824–1887". Physics Education 4 (6): 341. Bibcode:1969PhyEd...4..341E. doi:10.1088/0031-9120/4/6/304. 
  2. John C. Shedd and Mayo D. Hershey,"The History of Ohm's Law", Popular Science, December 1913, pages 599-614, Bonnier Corporation ISSN 0161-7370, gives the history of Ohm's investigations, prior work, Ohm's false equation in the first paper, illustration of Ohm's experimental apparatus.
  3. Morton L. Schagrin, "Resistance to Ohm's Law", American Journal of Physics, July 1963, Volume 31, Issue 7, pp. 536-47. Explores the conceptual change underlying Ohm's experimental work.
  4. Kirchhoff, Gustav (1860). "Ueber die Fraunhoferschen Linien". Monatsberichte der Königliche Preussische Akademie der Wissenschaften zu Berlin: 662–665. ISBN 978-1-113-39933-5.  HathiTrust full text. Partial English translation available in Magie, William Francis, A Source Book in Physics (1963). Cambridge: Harvard UP. p. 354-360.
  5. Ralph Morrison, Grounding and Shielding Techniques in Instrumentation Wiley-Interscience (1986) ISBN 0-471-83805-5
  6. KIRHOFOVI ZAKONI
  7. Prvi i Drugi Kirhofov zakon

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]