Fotodioda

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fotodioda
Fotodio.jpg
Razne vrste fotodioda
Tip komponente Pasivna
Princip rada Pretvara svetlo u struju
Pinovi anoda (+) i katoda (-)
Elektronski simbol
Photodiode symbol.svg

Fotodioda je dioda sa PN spojem, koja pretvara svetlost u elektricitet. Zbog te osobine, ona je osnov raznih senzora svetlosti. Bitna osobina fotodiode je da vrši samo detekciju, a ne vrši ulogu pojačavača, za razliku od fototranzistora. Izuzetak su lavinske fotodiode.

Fotodioda je načinjena od puluprovodnog materijala kao i obična dioda.

Primjena[uredi - уреди | uredi kôd]

Zbog brze reakcije na svjetlosni nivo, koriste se za primjene u optoelektronici, gdje je brzina rada najvažnija. Primjer upotrebe su optički izolacioni parovi (optokapleri), senzori pozicije (enkoderi), veoma brze komunikacije preko optičkog kabla i drugi.

Fotodiode se takođe koriste za komunikaciju. Na primer, kada koristite daljinski upravljač televizora, u TV prijemniku se nalazi tranzistor ili dioda osetljiva na svetlost, koja prima infracrvene signale s upravljača.[1]

Materijal[uredi - уреди | uredi kôd]

Od materijala zavisi osjetljivost u određenom dijelu elektromagnetskog spektra.

Materijal Talasna dužina (nm)
Silicijum 190–1100
Germanijum 400–1700
Indijum-galijum-arsenid 800–2600
Olovni sulfid <1000-3500

Simbol[uredi - уреди | uredi kôd]

Simbol fotodiode je prikazan na slici.

mini

Prednosti i mane[uredi - уреди | uredi kôd]

Prednosti su niska cijena i veoma brz rad (u odnosu na foto-otpornik i fototranzistor). Mana je odsustvo pojačanja, osim kod lavinske fotodiode.

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi kôd]