Fotodioda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Fotodioda
Razne vrste fotodioda
Tip komponentePasivna
Princip radaPretvara svetlo u struju
Pinovianoda (+) i katoda (-)
Elektronski simbol

Fotodioda je dioda sa PN spojem, koja pretvara svetlost u elektricitet. Zbog te osobine, ona je osnov raznih senzora svetlosti. Bitna osobina fotodiode je da vrši samo detekciju, a ne vrši ulogu pojačavača, za razliku od fototranzistora. Izuzetak su lavinske fotodiode.

Fotodioda je načinjena od puluprovodnog materijala kao i obična dioda.

Primjena[uredi | uredi kod]

Zbog brze reakcije na svjetlosni nivo, koriste se za primjene u optoelektronici, gdje je brzina rada najvažnija. Primjer upotrebe su optički izolacioni parovi (optokapleri), senzori pozicije (enkoderi), veoma brze komunikacije preko optičkog kabla i drugi.

Fotodiode se takođe koriste za komunikaciju. Na primer, kada koristite daljinski upravljač televizora, u TV prijemniku se nalazi tranzistor ili dioda osetljiva na svetlost, koja prima infracrvene signale s upravljača.[1]

Materijal[uredi | uredi kod]

Od materijala zavisi osjetljivost u određenom dijelu elektromagnetskog spektra.

Materijal Talasna dužina (nm)
Silicijum 190–1100
Germanijum 400–1700
Indijum-galijum-arsenid 800–2600
Olovni sulfid <1000-3500

Simbol[uredi | uredi kod]

Simbol fotodiode je prikazan na slici.

mini

Prednosti i mane[uredi | uredi kod]

Prednosti su niska cijena i veoma brz rad (u odnosu na foto-otpornik i fototranzistor). Mana je odsustvo pojačanja, osim kod lavinske fotodiode.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 99), Beograd, 2007.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]