NATO bombardovanje Republike Srpske

Izvor: Wikipedia
Operacija Namjerna sila
Dio rata u Bosni i Hercegovini
F-16 deliberate force.JPG
F-16 u Avianu
Datum 30. kolovoza14. rujna, 1995.
Lokacija Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Ishod Prekid opsade Sarajeva
Casus belli Pokolji u Sarajevu
Sukobljeni
Flag of NATO.svg NATO Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Posljedice
Flag of France.svg 1 Mirage 2000 oboren
Flag of France.svg 2 pilota zarobljena
Flag of Republika Srpska.svg 40+ vojnika ubijeno

Operacija Promišljena sila (eng. Operation Deliberate Force) bila je zračna kampanja NATO saveza s ciljem onesposobljavanja vojnog arsenala bosanskih Srba u ratu u Bosni i Hercegovini.

U operaciji koja je trajala od 30. kolovoza do 14. rujna 1995., sudjelovalo je osam savezničkih država, obavljeno je 3515 letova i izbačeno je 1026 bombi.[1]

Operacija je bila efikasna time što je naterala čelnike bosanskih Srba da prestanu sa opsadom Sarajeva i dovela ih za pregovarački sto.[2]

Pozadina[uredi - уреди]

Srbima u BiH su predstavnici međunarodne zajednice nudili razne mirovne planove (Vens-Ovenov plan, Plan Kontakt grupe...) koje su oni redom odbacivali. Nakon odbacivanja poslednjeg mirovnog plana Kontakt grupe iz 1994. godine, već je otvoreno prećeno NATO bombardovanjem. Međutim, Srpska pravoslavna crkva je podržavala čelnike bosanskih Srba da istraju u odbacivanju mirovnog plana Kontakt grupe, čak i po cenu NATO bombarovanja:

Wikicitati „Suverenitet Republike Srpske se mora ostvariti, a dok se to ne desi moramo trpeti. Neka nas i bombarduju, ali ne možemo potpisati presudu i nećemo prihvatiti karte Kontakt grupe koje predstavljaju novo sakaćenje srpskog naroda.[2]

Tijek operacije[uredi - уреди]

Povod[uredi - уреди]

Operaciju je započeo NATO savez kao odgovor na tešku situaciju u BiH.[1] Iako je planirana i službeno odobrena od strane Vijeća NATO-a još u srpnju 1995., operacija je pokrenuta kao izravni odgovor na drugi slučaj masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995. jer je bilo utvđeno da je mina koja je u Sarajevu ubila 37 ljudi došla sa srpskih položaja oko grada.

Bombardiranja[uredi - уреди]

Bombardiranje ciljeva oko Pala

Prve napade izveli su američki F/A-18C Horneti i EA-6B Prowleri s laserskim navođenim bombama i AGM-88 HARM projektilima.[3] Cilj im je bio onesposobljavanje srpskih radarskih i protuzračnih položaja kako bi otvorili put drugim savezničkim zrakoplovima. Istovremeno su ih podržavali EF-111A Raveni blokirajući komunikaciju i radare.[3]

Uslijedili su napadi na srpska vojna skladišta, vojarne i artiljerijske položaje u više valova. Isti dan NATO snage doživljavaju svoj prvi i jedini gubitak tijekom operacije. Kod naselja Pale pomoću LPRS-a oboren je francuski Mirage 2000. Dva člana posade ubrzo su zarobljeni i držani u zatočeništvu do prosinca.[3]

31. kolovoza 1995. UNPROFOR zahtjeva privremeno obustavljanje operacije kako bi utvrdili jesu li Srbi spremni na pregovore.[1][3] Za to vrijeme zrakoplovi nadlijeću pogođena područja i izviđaju nastalu štetu.

Nakon što su se pregovori pokazali neuspješnima, NATO 5. rujna u 10.00 nastavlja s bombardiranjem.[1] Dok 9. rujna saveznički zrakoplov napadaju položaje oko Banja Luke i Tuzle, već više dana traju pokušaji lociranja i spašavanja oborenih francuskih pilota.

14. rujna operacija je ponovno zaustavljena. Razlog tomu bio je Mladićev pristanak na otvaranje sarajevskog aerodroma, uklanjanje teškog naoružanja oko grada itd.[3]

20. rujna general Bernard Janvier i admiral Rupert Smith u Sarajevu objavljuju da je operacija ostvarila svoje ciljeve i da je daljne djelovanje nepotrebno.[3]

Angažirane snage (NATO)[uredi - уреди]

Izvori podataka:[1]

Država Letovi Postotak (%) Zrakoplovi
Francuska
284
8,1%
Mirage F-1, SEPECAT Jaguar, Mirage 2000, Super Etendard, E-3F, C-135, Puma
Njemačka
59
1,7%
Tornado
Italija
35
1,0%
Tornado, AMX, Boeing 707, C-130, G-222 ,E-3
Nizozemska
198
5,6%
F-16
Španjolska
12
3,4%
EF-18A, KC-130, CASA 212
Turska
78
2,2%
F-16
Ujedinjeno Kraljevstvo
326
9,3%
GR-7, FMK-3, L-1011, FA-2, E-3D
Sjedinjene Američke Države
2318
65,9%
A-10, F-15E, F/A-18, F-16, EA-6B, EC-130E, EC-130H, AC-130, KC-135, KC-10, MH-53, MC-130, EF-111A
NATO
96
2,7%
E3A
Ukupno
3515
100%
-

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Tim Ripley, "Air war Bosnia - UN and NATO airpower", Airlife, (1996), ISBN 1-85310-814-6