Raketiranje Zagreba

Izvor: Wikipedia
Raketiranje Zagreba

Karta Zagreba
Lokacija Zagreb, Hrvatska
Koordinate 45°81′42″N 15°98′45″W / 46.36167, -16.64583Koordinate: 45°81′42″N 15°98′45″W / 46.36167, -16.64583
Datum 2.-3. V. 1995.
Meta Nasumični napad na civile
Oružje/a Višecijevni bacač raketa Orkan 262 mm sa kasetnim bombama
Mrtvih 7
Ranjenih 200
Počinitelji Srpska vojska Krajine
Počinitelj Milan Martić, Milan Čeleketić

Raketiranje Zagreba odnosi se na dva artiljerijska napada Srpske vojske Krajine (SVK) na središte Zagreba uz pomoć "Orkana" M-87, samohodnog dalekometnog višecijevnog bacača raketa. Dva napada ubila su sedam a ranila preko dvjesto osoba te napravila veliku štetu, a odvila su se 2. i 3. svibnja 1995., tijekom Rata u Hrvatskoj. Motiv je bila osveta SVK zbog poraza tijekom operacije Bljesak. Zagreb je bio najveći grad zahvaćen tim napadom tijekom rata, a prilikom napada korištene su kasetne bombe.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je okarakterizirao ovaj napad kao zločin protiv čovječnosti te je osudio Milana Martića, bivšeg predsjednika Republike Srpske Krajine. Prvostupanjskom presudom bio je osuđen i Momčilo Perišić, ali je pravomoćnom presudom oslobođen svih optužbi.

Uvod[uredi - уреди]

1. svibnja 1995. oružane snage Hrvatske su tijekom operacije Bljesak uspijele preuzeti zapadnu Slavoniju od Republike Srpske Krajine (RSK) i vratiti taj teritorij pod hrvatsku vlast. Istog dana, održan je sastanak između, predsjednika RSK Milana Martića, zapovjednika Glavnog štaba SVK Milana Čeleketića, predsjednika vlade i drugih ministara u vladi RSK.[1] U 13:00 sati tog dana, Milan Čeleketić, je naredio da se otvori vatra artiljerijom po Sisku, te jedinici M-87 "Orkan" iz sastava SVK naredio da bude spremna za upotrebu po njegovom naređenju i izdao joj uputstvo da ode sa područja Knina i da do 14:00 sati tog dana zauzme položaje u Vojniću, 50 kilometara južno od Zagreba. U 17:00 na Sisak je otvorena artiljerijska vatra. Razlog za napad bila je želja da se izvrši osveta za napad hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji.[1]

Napad na Zagreb[uredi - уреди]

Napadi 2. svibnja[uredi - уреди]

Bacač raketa Orkan M-87

Idućeg dana, 2. svibnja 1995., rakete SVK-a su u popodnevnim satima pogodile centar Zagreba, uključujući: Strossmayerov trg, ulicu Matice Hrvatske, Petrinjsku ulicu, Boškovićevu ulicu, Mrazovićevu ulicu, Draškovićevu ulicu, križanje Vlaške i Draškovićeve ulice te zgradu škole u Križanićevoj ulici, zatim Pleso kod Aerodroma, kao i sam aerodrom. Prilikom granatiranja tog dana ranjeno je 146 a poginulo petoro ljudi:

  1. Damir Dračić zadobio je povrede gelerom dok je bio u automobilu. Njegovo tijelo je pronađeno kako leži na trotovaru u Vlaškoj ulici.[2]
  2. Ana Mutevelić je poginula kada je pogođen tramvaj na raskrižju Draškovićeve i Vlaške ulice.[2]
  3. Stjepan Krhen je zadobio više povreda na tijelu od gelera koji su pali na njega, na prsima i nogama i odmah je podlegao tim ranama. Pronađen je u dvorištu zgrade br. 41 u Vlaškoj ulici.[2]
  4. Ivanka Kovač je umrla na traumatološkoj klinici u Draškovićevoj ulici od povreda koje je zadobila na nekih 700 metara udaljenosti od bolnice. Ustanovljeno je da su uzrok smrti bile eksplozivne rane koje je zadobila u predjelu glave, trupa i udova.[2]
  5. Ivan Brodar je povrijeđen u Draškovićevoj ulici, a tim povredama je podlegao nakon dva dana. Imao je 77 godina, a zadobio je višestruke traume glave, prsa i donjih udova.[2]

Napadi 3. svibnja[uredi - уреди]

Idućeg dana, SVK je ponovno bez upozorenja ispalio nekoliko projektila nasumično u sam centar Zagreba u 12:10 sati.[3] Među njima, rakete su pale i na HNK. Iako je bilo manje ljudi na ulicama zbog napada prethodnog dana, u granatiranju Zagreba 3. svibnja ranjeno je 54 a poginule dvije osobe:

  1. Luka Skračić zadobio je eksplozivnu povredu glave kad mu se u mozak zabio geler. Pao je u komu te je na kraju preminuo od upale pluća, koja je bila posljedica zadobivenih povreda.[4]
  2. Ivan Markulin, pirotehničar i policijski službenik, poginuo je kada je kasetna bombica koju je pokušavao deaktivirati eksplodirala pred Dječjom bolnicom u Klaićevoj ulici. Iako je bio policajac, u trenutku smrti nije aktivno sudjelovao u neprijateljstvima.[4]

M-87 "Orkan" je nevođeni projektil, koji se u vojne svrhe koristi uglavnom za gađanje žive sile i oklopnih vozila. Svaka raketa može imati kasetnu bojevu glavu sa 288 takozvanih bombica ili sa 24 protuoklopne mine. Svaka bombica sadržavala je 420 kuglica promjera 3 mm. Bombice su na visini od 800-1.000 m eksplodirale iznad Zagreba, te raspršili kuglice. Najveći domet oruđa M-87 "Orkan" bio je 50 kilometara. Svaka kuglica imala je ubojiti domet od deset metara.[5]

Sa 750.000 stanovnika, Zagreb je bio najveći grad dotad zahvaćen razaranjem Jugoslovenskim ratovima. Ukupna šteta nastala čišćenjem tisuće raspršenih bombica po ulicama grada i popravka zgrada procijenjena je na 20 milijuna kuna (3,4 milijuna $).[6]

Nakon napada[uredi - уреди]

Spomen ploča na pale i ranjene studente Akademije dramske umjetnosti i baletne umjetnike HNK

Milan Martić je na televiziji priznao da je naredio granatiranje Zagreba. 3. svibnja 1995. je javno pred kamerama rekao:

Za ovo što je Tuđman napravio prema vama ovdje, protumjeru, mi smo bombardovali sve njihove gradove: i Sisak više puta, i Karlovac, i Zagreb i juče i danas, to je napravljeno radi vas [...] Danas je bio uslijedio ultimatum: ukoliko budu i dalje napadali naše snage u okruženju, poslije toga tučemo i dalje Zagreb, tučemo, razaramo njihove gradove.

Milan Martić[7]

Milan Martić je prijetio da će nastaviti raketirati Zagreb ako njihovi uvjeti ne budu ispunjeni i govorio o "snažnim raketnim napadima na Zagreb u kojima će stradati 100.000 ljudi".[7] U jednom članku objavljenom 24. ožujka 1995. godine u srpskom časopisu Argument navodi da je Milan Čeleketić rekao sljedeće: "Mi sigurno nećemo propustiti priliku – ako dođe do ustaške agresije – da ih udarimo po najbolnijim mestima. Zna se koja su to mesta i zna se šta najviše boli. Bole trgovi gradova, a zna se ko se tu nalazi. Civili. Ja sam to već jednom izjavio, pa sam malo bio i kritikovan. E sad, neki pitaju – koji trgovi i kojih gradova – ja odgovaram da je to vojna tajna. To ćemo mi odrediti i mislim da ćemo biti precizni. Teško je ovakve reči izgovarati jer na trgovima su, kao što rekoh, civili, nedužan svet. Ali, ako smo u ratu, a jesmo, i to gadnom, njihovom krivicom, pre svega, onda tu milosti neće biti."[8]

Peter Galbraith, američki veleposlanik u Hrvatskoj, je osudio napad i nazvao ga "divljačkim činom".[9]

Suđenje u Haagu[uredi - уреди]

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio je Milana Martića iste godine, 1995., za ratne zločine, da bi kasnije proširio optužnicu i na druge zločine po Hrvatskoj. Martić se dobrovoljno predao 2002. Zbog zločina protiv čovječnosti, 2007. osuđen je na kaznu zatvora od 35 godina.[10]

Momčilo Perišić, načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ), također je optužen za pomaganje i podržavanje napada na Zagreb jer je iz SRJ tajno opskrbljivao SVK oružjem te "iznajmljivao" vojnike i oficire VJ, među kojima je bio i Čeleketić.[11] Isprva je 2011. osuđen na 27 godina zatvora,[12] ali je pravomoćnom presudom 2013. oslobođen svih optužbi.[13]

Pretresno veće podsjeća da se zaključak o neposrednom napadu na civile može izvući iz neselektivnog karaktera upotrebljenog oružja. Pretresno vijeće je već ranije utvrdilo da se oružjem M-87 "Orkan" ne mogu gađati konkretni pojedinačni ciljevi. Pretresno vijeće je također utvrdilo da su ti napadi imali za posljedicu smrt i teške povrede civilnog stanovništva. Imajući posebno u vidu karakteristike oružja M-87 "Orkan" i zaključak da je Milanu Martiću bilo poznato djelovanje tog oružja, Pretresno vijeće zaključuje da je Milan Martić hotimično izdvojio civilno stanovništvo Zagreba za cilj ovog napada.

MKSJ u presudi protiv Martića[14]

Vidi također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]