Kairo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kairo
القاهرة
Cairo Montage.png
Koordinate: 30°3′N 31°13′E / 30.050°N 31.217°E / 30.050; 31.217
Država  Egipat
Guvernat Kairo
Vlast
 - Gradonačelnik Abdel Qawi Khalifa
Površina
 - Ukupna 86 369 km²
Visina 23
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 6 758 581[1]
Vremenska zona UTC+2 (UTC+2)
Karta
Kairo is located in Egipat
Kairo
Kairo
Kairo na karti Egipta

Kairo (arap. القاهرة [alˈqaːhira]), glavni i najveći grad Egipta. Procjenjuje se da u metropolitanskom Kairu živi 15,2 mil. stanovnika i po tome je 13. grad po veličini u svijetu, a u njegovom užem centru po službenim brojkama iz 2006. živjelo je 6,758.581 stanovnika.[1]

Dok je Kairo službeno ime grada, u lokalnom govoru on se obično naziva imenom same države Miṣr (arap. مصر), dok se na lokalnom dijalektu izgovara Maṣr (egip. arap. مَصر). Toponim Kairo znači "onaj koji potčinjava" (ili savladava), a ime je dato zbog toga što su mnoge vojske kroz historiju pokušale osvojiti grad i bile uništene od strane njegovih branilaca, ili su strane vojske bile uništene od boraca poslanih iz grada.

Kairo je smješten na obalama i ostrvima Nila u sjevernom Egiptu, malo južnije od mjesta gdje rijeka napušta svoju pustinjom okruženu dolinu i gdje se grana u tri rukavca započinjući deltu Nila. Najstariji dio grada je na istočnoj strani rijeke. Moderni dio se postepeno širi zapadno okružujući zelene površine doline Nila. Zapadni dijelovi su sagrađeni po uzoru na Pariz u doba Ismaila Veličanstvenog, sa širokim bulevarima, parkovima i otvorenim prostorima.

Najstariji dio na istoku je potpuna suprotnost. Rastao je nasumično kroz vjekove i pun uskih zakrčenih staza. Dok zapadnim Kairom dominiraju zgrade vlade i državne zgrade u modernom stilu, istočni dio je ispunjen stotinama starih džamija koje služe kao orjentiri. Obilno upotrebljavanje vode iz Nila omogućilo je gradu da se širi ka istoku, dalje u pustinju. Mostovi povezuju Kairo s otocima Gezira i Roda na kojima su smještene mnogi vladini uredi i mnoge kuće vladinih službenika. Mostovi se takođe pružaju preko Nila povezujući grad s predgrađima Giza i Imbabah.

Zapadno od Gize, u pustinji, je dio drevne nekropole Memfis, na platou Gize, sa svoje tri velike piramide, od kojih je jedna Keopsova piramida (jedina ostala od drevnih sedam svjetskih čuda). Oko 18 kilometara južno od Kaira je smješten stari grad Memfis koji graniči s nekropolom Sakarom. Ovi gradovi su drevne prethodnice Kaira.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivanje i rani period[uredi - уреди | uredi izvor]

Trenutna lokacija grada je ranije bila nepogodna zbog udaljenosti Nila jer grad s te daljine nije mogao dobivati opskrbu s rijeke. Nešto južnije nalaze se ruševine Memfisa koji je osnovan 3100. pne. i bio je glavni grad Drevnog Egipta. Osnovao ga je Menes od Tanisa nakon što je ujedinio kraljevstva Gornjeg i Donjeg Egipta. Glavnim gradom je kasnije postao Heliopolis, zatim Teba na jugu, a na kraju pod ptolemeidskom dinastijom Aleksandrija dobiva status glavnog grada.

Prvo naselje na lokaciji današnjeg Kaira bila je rimska tvrđava zvana Babilon, sagrađena oko 150. pne. blizu istoimenog naselja koje je ležalo na starom egipatskom kanalu koji je povezivao Nil s Crvenim morem. Mali grad, sastavljen pretežno od Kopta, rastao je oko tvrđave. Arapski osvajači predvođeni vođom Amrom ibn al-Asom zauzimaju tvrđavu 642. godine i postavljaju tu svoje snage. Arapsko šatorsko naselje oko tvrđave poznato kao al-Fustat postaje vremenom stalna baza arapskih snaga u Egiptu, pod dinastijama Omejada i Abasida, a u njemu je sagrađena prva džamija u Africi.

Naselje je polako prerastalo u pravi grad. Sjevernoafrička šijitska dinastija Fatimida zauzima Egipat 972. godine i gradi novi grad, al-Mansuriju, sjeverno od starog naselja. Njihov vođa al-Muizz mijenja ime grada u Kairo. Džamija Al-Azhar je sagrađena iste godine, zajedno s pratećim univerzitetom koji je napravio Kairo centrom učenja i filozofije onoga doba. Škola i danas predstavlja jedan od najvećih centara studija islama u svijetu. Seldžuci su osvojili Kairo sredinom 1100-ih godina, a njihov vođa Saladin širi grad dalje, uključujući i gradnju njegove masivne tvrđave.

Pustošenje Bagdada 1258. godine povećalo je značaj Kaira i on postaje vodeći intelektualni i umjetnički centar Bliskog Istoka, samim tim vjerovatno i svijeta kroz narednih 250 godina. Međutim snaga i značaj se postepeno premještaju iz arapskih zemalja na sjever prema Turcima i Evropljanima. Grad je 1517. zauzelo Osmansko Carstvo pod Selimom, ali za vladare su postavili vazalnu dinastiju Mameluka.

Era modernizacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Napoleon je osvojio Egipat 1797. godine, a mamelučki vladari su mu predali Kairo. Nakon što je njegova flota bila uništena 1798. godine u zaljevu Aboukir Napoleon je napustio zemlju i kao zapovjednika ostavio generala Kléber-a. Kléber je ubijen 1800. godine, a trogodišnja francuska okupacija nije ostavila trajnijih posljedica niti dovela do značajnijih promjena. Prvi nagovještaji modernizacije desili su se pod vladarom Mehmetom Alijem koji je željeznicom povezao Kairo i Aleksandriju godine 1851. Značajnije promjene se, međutim, nisu desile do režima Ismail-paše kada je, 1863. godine, pravljenje Sueckog kanala dovelo izvjestan broj zapadnjaka u zemlju. U to vrijeme mreža gasnih svjetiljki je postavljena od strane Francuza, a željeznica se sve više širila.

1867. Ismail je posjetio Pariz zbog Svjetske izložbe. Tu je vidio nove arhitektonske oblike, i odlučio da ponovo sagradi Kairo po evropskom principu. Gradnju je financirao iz fonda u koji se slijevao novac od povećane trgovine pamukom. Nadao se da će ponovnu izgradnju završiti do 1869. godine, kada su zbog otvaranja Sueckog kanala u Egipat trebali doći brojni ugledni gosti sa Zapada. Ipak, umjesto da obnovi stariji Kairo, Ismail je odlučio da sagradi potpuno novi dio grada, dalje niz obalu, u zapadnjačkom stilu. Projekt je povjeren Ali-paši Mubaraku, a osmislio ga je francuski planer Pierre Grand. Nova oblast luksuznih vila i stanova je bila sagrađena. Veliki bulevari su smješteni u stari grad, a tramvajske linije su uslijedile iza toga. Kolonizatorsko doba od 1882. godine donijelo je nastavak izgradnje grada. Postavljen je moderni sistem kanala, a nova predgrađa, kao što je Heliopolis, su nicala u pustinji. Populacija se znatno povećala, od 374.000 stanovnika u 1882. do 1,312.000 stanovnika 1937. godine. Gradom su upravljali zapadnjaci, i planeri su nastojali da katoličke crkve nadvise minarete džamija.

Moderni Kairo[uredi - уреди | uredi izvor]

Kairo je ostao najvažniji egipatski grad za vrijeme britanske vladavine a i poslije. U 20-tom vijeku je viđen veliki razvoj i rast grada, kako su seljaci napuštali farme i dolazili u grad u potrazi za poslom u fabrikama i firmama metropole. Poseban teret za grad su činile izbjeglice iz ratova s Izraelom; veliki dio populacije sa Sinaja i gradova oko Sueckog kanala, došao je u Kairo između 1967. i 1978. godine.

Danas je Kairo najnaseljeniji afrički grad, i kulturni centar arapskog svijeta. Još od 19. vijeka Kairo je postao turistički centar, i ljudi iz cijelog svijeta dolazili su da vide spomenike i artefakte drevnog Egipta, naročito piramide. Zbog zakona kojim se zabranjuje izvoz ovih blaga, Egipatski muzej u Kairu uživa reputaciju jednog od rijetkih mjesta gdje mnogi predmeti mogu biti viđeni.

Transport[uredi - уреди | uredi izvor]

Željeznica[uredi - уреди | uredi izvor]

Kairo je čvorište 5000 km duge egipatske željeznice. Ramzes stanica u centralnom Kairu povezuje glavnu liniju južnog dijela željeznice koja ide dolinom Nila i pokriva Asjut, Luksor i Asvan, s različitim linijama koje se lepezasto šire područjem Donjeg Egipta i pokrivaju glavne gradove regiona delte uključujući Aleksandriju, Ismailiju i Port Said. Druga glavna stanica smještena je 10 km južnije, u Gizi.

Putevi[uredi - уреди | uredi izvor]

Kairski putevi su jedni od najopasnijih na svijetu. Prosječan broj smrtnih slučajeva po pređenom kilometru je četrdeset puta veći od evropskog prosjeka, i dva puta veći od prosjeka susjednih bliskoistočnih zemalja.

Metro[uredi - уреди | uredi izvor]

Kairski metro sistem je moderan i efikasan. Kairski metro je jedini potpuno dovršeni i funkcionalni metro u Africi. Dvije linije pokrivaju 62 kilometra, a planiraju se još četiri nove linije.

Tramvaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva tramvajska linija u Kairu izgrađena je 1898. godine. To je bila prva linija gradskog javnog transporta i išla je pravcem sjever-jug. Išla je preko Halidž-Misra, drevnog kanala koji vodi do Crvenog mora. Tramvajska mreža je zadnjih godina većim dijelom razmontirana, a par linija je ostalo operativno izvan sjevernih predgrađa, oko Heliopolisa.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "Egypt: Regions & Towns" (engleski). Citypopulationde. http://www.citypopulation.de/Egypt.html. pristupljeno 27. 1. 2011.