Fabio Cannavaro
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Napomene | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Fabio Mamerto Cannavaro (Napulj, Italija, 13. rujna 1973.) bivši talijanski profesionalni nogometaš, u mirovini, koji je kao kapetan talijanske nogometne reprezentacije, osvojio Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006.
Fabio Cannavaro rođen je u Napulju 13. rujna 1973. godine, kao drugo od troje djece svojih roditelja (ima sestru Renatu i brata, također nogometaša, Paola). Nogomet je počeo igrati s osam godina, a s jedanaest se pridružio omladinskoj školi Napolija.
Dana 7. ožujka 1993. Cannavaro je debitirao za prvu momčad Napolija u utakmici protiv Juventusa. Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošću, koja ga je učinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.
Igranje u rodnom Napulju završilo je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je s Gianluigijem Buffonom i Lilianom Thuramom bio dio obrane kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Europi. Ta je momčad, prvenstveno zahvaljujući njima, osvojila talijanski kup, Kup UEFA, talijanski Superkup i došla na korak od osvajanja talijanskog prvenstva.
U sezoni 2001./2002., nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku vrpcu u Parmi. Postao je pravi lider momčadi. Na kraju te sezone je došlo do osvajanja kupa pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treći kup Parme u povijesti kluba, a drugi s Cannavarom u momčadi, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu protiv Brescije.
Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapetan talijanske reprezentacije odlučio se za prelazak u redove milanskog Intera. Vrijednost transfera je iznosila velikih 32 milijuna eura. Cannavaro je, uz Christiana Vierija, postao jedan od ključnih igrača .
Nakon Europskog prvenstva u Portugalu. 2004. godine, pri kraju prijelaznog roka, Cannavaro je dres Intera zamijenio onim torinskog Juventusa.
Fabio se u Juventusu ponovo susreo sa suigračima iz Parme, Buffonom i Thuramom. Postao je ključni igrač obrane Bianconera. Juventus je stigao do dva naslova prvaka Italije, a sezonu 2004./2005. završio je neporažen. Cannavaro je odigrao 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005./2006. pred Juventusom je stajao zadatak obraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, s Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga.
Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje talijanskog nogometa i Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, s novim klupskim vodstvom i bez najvećeg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli događaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih događaja i odvesti svoju momčad do naslova svjetskog prvaka u Njemačkoj.
Fabio Cannavaro je nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, na ljeto 2006., preselio u redove madridskog Reala.
S reputacijom svjetskog prvaka Cannavaro je 25. srpnja 2006., zajedno s trenerom Juventusa Fabijem Capellom i suigračem Emersonom, potpisao za madridski Real. Ukupan iznos transfera za svu trojicu procijenjen je na oko 20 milijuna eura. Cannavaro je potpisao ugovor na tri godine i dobio dres s brojem 5.
Početne predstave u Realu nisu bile na razini onih sa Svjetskog prvenstva, pa je Cannavaro trpio oštre kritike zahtjevne španjolske javnosti. Loša forma poklopila se s izborom za najboljeg europskog nogometaša i FIFA-inog nogometaša godine, što je izazvalo daljnje kontroverze. Na proljeće je ipak krenulo bolje za Cannavara i kraljeve: velikom serijom u završnici prvenstva Real je pretekao Barcelonu i osvojio prvi naslov prvaka Španjolske nakon četiri godine.
S U-21 reprezentacijom pod vodstvom Cesarea Maldinija Cannavaro je dva puta osvajao naslov europskog prvaka (1994. i 1996.), a debi za najjaču nacionalnu momčad stigao je 22. siječnja 1997. godine. Uslijedili su nastupi na Europskom prvenstvu 2000. godine (gdje je Italija osvojila drugo mjesto), te na Svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine, a nakon potonjeg je postao kapetan reprezentacije, umjesto Paola Maldinija, koji je napustio izabranu vrstu. Njegovo razdoblje u ulozi kapetana započelo je kvalifikacijom na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu. Međutim, natjecanje je bilo razočaravajuće za Cannavara i Italiju, koja nije uspjela proći u drugi krug.
Cannavaro je predvodio talijansku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Jednu od ključnih predstava odigrao je protiv domaćina u polufinalu, a vrhunac nogometne karijere i san svakog nogometaša Cannavaro je doživio 9. srpnja 2006. Italija je pobjedom nad Francuskom osvojila Svjetsko prvenstvo, a Cannavaro je svoj stoti nastup za reprezentaciju proslavio podigavši FIFA-in trofej, kao kapetan novih svjetskih prvaka. To je Talijanima bio četvrti naslov.
Cannavaro je na prvenstvu, jedini uz vratara Buffona, odigrao svih 690 minuta (sedam utakmica i po dva produžetka). Nije dobio ni jedan žuti ni crveni karton, što je rijetkost za obrambenog igrača. Italija je prvenstvo osvojila prvenstveno zahvaljujući čvrstoj obrani, primivši samo dva gola: autogol protiv SAD-a i jedanaesterac u finalu.
Cannavaro je očekivano izabran u All-Star momčad prvenstva, zajedno s kolegama iz reprezentacije Buffonom, Gattusom, Pirlom, Tonijem, Tottijem i Zambrottom. Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača prvenstva, osvojio je francuski kapetan Zinedine Zidane, ispred Cannavara; odluka je osporavana od medija i stručnjaka nakon Zidaneovog sramotnog udaranja Materazzija u finalu.
Cannavaro je bio kapetan reprezentacije i u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo 2008., koje je Italija uspješno završila gostujućom pobjedom nad Škotskom u posljednjoj utakmici.
Zahvaljujući ponajviše dobrim nastupima na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, Cannavaro je do kraja 2006. godine proglašen najboljim nogometašem u dva najcjenjenija svjetska izbora - dobio je Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša u Europi, nagradu koju dodjeljuju eminentni europski sportski novinari, te FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša na svijetu, u glasovanju u kojem sudjeluju svi svjetski nogometni izbornici i kapetani. Cannavaro je prvi obrambeni igrač uopće koji je osvojio FIFA-inu nagradu, te prvi obrambeni igrač nakon Franza Beckenbauera koji je osvojio nagradu France Footballa.
- 1999. Talijanski nogometni kup, Talijanski nogometni superkup, Kup UEFA (Parma)
- 2002. Talijanski nogometni kup (Parma)
- 2004./2005. Serie A (Juventus) - naslov oduzet zbog "calciopolija"
- 2005./2006. Serie A (Juventus) - naslov oduzet zbog "calciopolija"
- 2006./2007.La Liga (Real Madrid)
- 1994. Europsko nogometno prvenstvo U-21
- 1996. Europsko nogometno prvenstvo U-21
- 2000. Europsko prvenstvo u nogometu - Belgija i Nizozemska 2000. doprvak
- 2006. Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.
- 2000. Obrambeni igrač godine u Serie A - drugoplasirani
- 2000. All-Star momčad Europskog prvenstva
- 2001. Obrambeni igrač godine u Serie A - drugoplasirani
- 2005. Obrambeni igrač godine u Serie A - drugoplasirani, idealnih svjetskih 11 u izboru Udruge nogometnih profesionalaca (FIFPro)
- 2006. World Soccer igrač godine, obrambeni igrač godine u Serie A, nagrada Oscar del Calcio za najboljeg igrača Serie A, izabran u momčad godine po izboru UEFA-e, Zlatna lopta France Footballa za najboljeg europskog nogometaša, All-Star momčad Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, Srebrna lopta na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, FIFA igrač godine.
- Cannavarov profil na službenoj stranici Reala
- Cannavarov profil i statistika na stranici FootballDatabase
- Službena stranica
- Cannavarov profil na stranici FIFA Svjetskog prvenstva Arhivirano 2007-03-23 na Wayback Machine-u
- FCF | Fondazione Cannavaro Ferrara - fond koji su osnovali Cannavaro i Ciro Ferrara za pomoć djeci Napulja
- Fan stranica iz vremena Parme, s manje poznatim detaljima
1 Toldo • 2 Bergomi • 3 P. Maldini (c) • 4 Cannavaro • 5 Costacurta • 6 Nesta • 7 Pessotto • 8 Torricelli • 9 Albertini • 10 Del Piero • 11 D. Baggio • 12 Pagliuca • 13 Cois • 14 Di Biagio • 15 Di Livio • 16 Di Matteo • 17 Moriero • 18 R. Baggio • 19 Inzaghi • 20 Chiesa • 21 Vieri • 22 Buffon • Izbornik: C. Maldini |  | |
1 Buffon • 2 Panucci • 3 Maldini (c) • 4 Coco • 5 Cannavaro • 6 Zanetti • 7 Del Piero • 8 Gattuso • 9 Inzaghi • 10 Totti • 11 Doni • 12 Abbiati • 13 Nesta • 14 Di Biagio • 15 Iuliano • 16 Di Livio • 17 Tommasi • 18 Delvecchio • 19 Zambrotta • 20 Montella • 21 Vieri • 22 Toldo • 23 Materazzi • Izbornik: Trapattoni | | |
1 Buffon • 2 Panucci • 3 Oddo • 4 Zanetti • 5 Cannavaro (c) • 6 Ferrari • 7 Del Piero • 8 Gattuso • 9 Vieri • 10 Totti • 11 Corradi • 12 Toldo • 13 Nesta • 14 Fiore • 15 Favalli • 16 Camoranesi • 17 Di Vaio • 18 Cassano • 19 Zambrotta • 20 Perrotta • 21 Pirlo • 22 Peruzzi • 23 Materazzi • Izbornik: Trapattoni |  | |
1 Buffon • 2 Zaccardo • 3 Grosso • 4 De Rossi • 5 Cannavaro (c) • 6 Barzagli • 7 Del Piero • 8 Gattuso • 9 Toni • 10 Totti • 11 Gilardino • 12 Peruzzi • 13 Nesta • 14 Amelia • 15 Iaquinta • 16 Camoranesi • 17 Barone • 18 Inzaghi • 19 Zambrotta • 20 Perrotta • 21 Pirlo • 22 Oddo • 23 Materazzi • Izbornik: Lippi | | |
1 Buffon • 2 Maggio • 3 Criscito • 4 Chiellini • 5 Cannavaro (c) • 6 De Rossi • 7 Pepe • 8 Gattuso • 9 Iaquinta • 10 Di Natale • 11 Gilardino • 12 Marchetti • 13 Bocchetti • 14 De Sanctis • 15 Marchisio • 16 Camoranesi • 17 Palombo • 18 Quagliarella • 19 Zambrotta • 20 Pazzini • 21 Pirlo • 22 Montolivo • 23 Bonucci • Izbornik: Lippi |  | |
| Zlatna lopta (1956–2009) |
|
|---|---|
| FIFA Zlatna lopta (2010–2015) | |
| Zlatna lopta (2016–danas) | |
|
