Juventus F.C.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Juventus F.C.
Juventus Football Club S.p.A.
Juventus Turin.svg
Boje          
Općenito
Mjesto Italija Torino, Italija
Liga Serie A
Osnivanje 1. studenog 1897.
Stadion Juventus Stadium
(41,254 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik Italija Andrea Agnelli
Trener Italija Massimiliano Allegri
Kapetan Italija Gianluigi Buffon
Najviše nastupa Italija Alessandro Del Piero (705)
Najviše golova Italija Alessandro Del Piero (290)
Natjecanja
Serie A 31 naslov
Serie B 1 naslov
Coppa Italia 10 naslova
Supercoppa Italiana 6 naslova
UEFA Liga prvaka 2 naslova
Europska liga 3 naslova (kao Kup UEFA)
Intertoto kup 1 naslov
Kup pobjednika kupova 1 naslov
UEFA Superkup 2 naslova
Interkontinentalni kup 2 naslova
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Treći

Juventus Football Club S.p.A (latinski iuventus – mlad, mladost)[1], najčešće samo Juventus ili Juve, je italijanski fudbalski klub iz Torina. Osim jedne sezone, sve u svojoj historiji je proveo u najjačem razredu italijanskog fudbala [2] i tako sada igra u Seriji A.

Juventus je najuspješniji klub u historiji nogometa u Italiji. Službeno, osvojio je 58 trofej i od toga 43 u svojoj državi, što je 2. rekord, te 11 u svim evropskim takmičenjima. Rekorderi su po broju izgubljenih finala Kupa šampiona i Lige prvaka zajedno sa Benficom (5) (rekorderi odkada se Liga prvaka igra u ovom formatu sa četiri izgubljena finala). Stara dama [3] je treći najuspješniji klub u Evropi a šesti u svijetu sa najviše priznatih međunarodnih titula od strane federacija svih šest kontinenata i same FIFA-e.

Klub je prvi tim iz Italije i uopšte cijele Južne Evrope koji je osvojio Kup UEFA i to 1985. godine. Juventus je jedini tim na svijetu koji je osvojio sva službena međunarodna klupska takmičenja te jedini koji je uspio biti prvak u sva tri UEFA-ina glavna takmičenja. Nijedan drugi klub nije imao četiri godine zaredom svoje igrače kao dobitnike Zlatne lopte[4].

U Italiji je klub sa daleko najviše navijača jer za njega navija više od polovine svih navijača u toj državi (12 miliona) dok je širom Starog Kontinenta smješteno oko njih 43 miliona. Širom svijeta (naročito na Dalekom Istoku) ukupno ima oko 170 miliona Bianconera[5]. Klub je osnivač i Evropske Asocijacije Klubova te je član grupe G-14, koja okuplja najelitnije svjetske timove.

Klub je u vlasništvu porodice Agnelli još od 20-tih godina 20.stoljeća. Formalno vlasnik Juventusa je njihova kompanija, Exor.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Orginalna postava Juventusa iz 1898.

Klub je osnovan 1. novembra 1897. godine od strane grupe mladića Milana Cvetanovica u školi za književnost Massimimo D'Azeglio Lyceum u Torinu. Prvobitno je nosio naziv Sportski klub Juventus, ali je dvije godine kasnije promijenjen u Juventus Football Clubbog svog peZoa ' ('Fudbalski klub Juventus). 1900. godine se pridružio tadašnjem italijanskom nogometnom šampionatu. 1905. godine osvojen je prvi Scudetto[6] a iste godine klub mjenja boje u današnje crno-bijele kao i njegov sportski automobil.


Naredne godine dolazi do razdora unutar ekipe i stvaranja današnjeg Torina te tako i velikog rivalstva. Juventus je bio jako pogođen ovim te tako naredni trofej dolazi tek 1926. godine nakon što ranije klub preuzima tadašnji vlasnik FIAT-a, Edoardo Agnelli. Od 1930. do 1935. godine klub osvaja pet uzastopnih titula. U isto vrijeme prelazi se na Stadio Comunale[7]. Glavni igrači reprezentacije Italije u osvajanju Svjetskog prvenstva 1934. godine su došli upravo iz te generacije. Međutim, rana smrt Edoarda Agnellia dovodi do kraja zlatne ere i tako do II svjetskog rata ne uspijevaju povratiti dominaciju.

Edoardo Agnelli, predsjednik Juventusa od 1923 do 1935

U periodu od 1943. do 1945. Juventus je morao izbaciti iz imena Football Club zbog projekta tzv. italijaniziranja tadašnjeg fašističkog režima u zemlji pa je tako klub je nosio ime Juventus Cisitalia. Cisitalia je bila kompanija tadašnjeg predsjednika Petra Dusia sa sjedištem u Torinu (u to vrijeme jedan od brendova FIAT-a).

Pod novim predsjednikom Giovanni Agnellijem dodaju se još dva Scudetta (sezone 1949/50 i 1951/52). 1958. godine Omar Sivori postaje prvi igrač u historiji kluba koji dobija nagradu za Evropskog fudbalera godine. U sezoni 1959/60 prvi put se osvaja dupla kruna[8], pobjednika Serie A i Kupa Italije. Dugogodišnji kapiten Giampiero Boniperti se povlači i ostavlja rekord od 178 golova postignutih u Serie A, koji će se tek oboriti za 49 godina[9].

U ovoj dekadi Serie A je osvojena još samo jednom u sezoni 1966/67. Međutim, već početkom 70-tih godina Juventus učvršćuje poziciju najtrofejnijeg italijanskog kluba. 13. jula 1971. na mjesto predsjednika dolazi Giampiero Boniperti i odmah osvaja prvo titulu. Sa igračima poput Čestmír Vycpáleka, Roberta Bettege, Franca Causia, Jose Altafinija i Gaetana Sciree liga se osvaja još pet puta do 1978. godine. Tih godina na trenersko mjesto dolazi Giovanni Trapattoni.

Još veći uspjesi dolaze pod njegovom trenerskom palicom. U sezonama 1980/81, 1981/82 i 1983/84 dodaju se još tri Scudetta na konto. Juventus poslije ove druge titule u nizu stavlja i drugu zlatnu zvijezdicu na dres[10]. I danas je jedini klub u Italiji sa više od 20 titula. 1982. godine Paolo Rossi kao igrač Juventusa dobija nagradu za Evropskog igrača godine. Naredne tri godine: 1983, 1984 i 1985 Zlatnu loptu osvaja još jedan crno-bijeli; Michel Platini.

Platini je i Juventusu 1985. godine donio prvu titulu Lige prvaka, tadašnjeg Kupa šampiona pobjedom nad Liverpoolom (1-0). Ipak, ta utakmica će ostati zapamćena po velikoj tragediji kada je na Hayselu poginulo 39 navijača Juventusa.

Sa izuzetkom sezone 1985/86 i osvajanjem Serie A Juventus nije uspijevao doć do trofeja uslijed dominacije u domaćem i evropskom fudbalu Napolija i onda Intera i Milana. 1990. godine klub se seli na novoizgrađeni Delle Alpi.

Marcello Lippi, trener Juventusa od 1994. do 1999. i 2001. do 2004. godine

Pred sezonu 1994/95 u klub dolazi Marcello Lippi. Pod njegovim vodstvom Juventus ponovo osvaja titulu Serie A nakon devet sezona i gubi finale Kupa UEFA. Počinje razdoblje kada je Juventus bez premca bio najbolji klub u Evropi. Ekipa 1996. osvaja titulu prvaka Evrope pobjedom nad Ajaxom. Naredne dvije sezone u Ligi prvaka dolaze do finala ali u oba navrata gube od Borussie Dortmund i Real Madrida. U sezoni 1998/99 Manchester Unitedje bio bolji u polufinalu i prošao nakon nevjerovatnog dvomeča. Uz to je dodan i Evropski Superkup 1996. godine te iste godine, tadašnji Toyota Kup (poput današnjeg Interkontinentalnog kupa). U istom periodu Serie A je osvojena dva puta.

Nakon povratka Lippija na mjesto trenera, klub osvaja domaće prvenstvo dvije godine zaredom; 2002. i 2003. godine. 2003. godine Juventus je ponovo poražen u finalu Lige prvaka od AC Milana nakon izvođenja penala.

U ljeto 2004. kao novi trener je predstavljen Fabio Capello. U naredne dvije sezone donosi dva nova Scudetta. Međutim, oni se oduzimaju zbog skandala o namještanju utakmica. Juventus dobija najveću kaznu i biva izvačen u Serie B uz ostale dodatne kazne. Dolazi do odlaska skoro svih većih zvijezda.

Oni koji su ostali, poput Alessandra Del Piera, Pavela Nedveda, Gianluigi Buffona i David Trezegueta vode tim kroz Serie B. Klub se odmah vraća u prvu ligu uprkos oslabljenom igračkom kadru i negativnim bodovima.

Od 2007. počinje rekonstrukcija tima koja nije dala neki bitniji rezultat. Najbolji uspjeh tima od 2007. do 2010. godine je bilo drugo mjesto u sezoni 2008/09. U ljeto 2010. godine na predsjedničko mjesto sjeda ponovo jedan Agnelli, Andrea. Prvi potez mu je bio dovođenje na mjesto trenera Luigi Delnerija.

Hronologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Hronologija Juventus Football Club Juventus
  • 1897 • 1. novembar, osnivanje Sport Club Juventus. Uniforme roze sa crnom kravatom i crnim pantalonama.
  • 1898 • Ne sudjeluju u nacionalnom prvenstvu.
  • 1899 • Promjenjeno ime kluba u Foot-Ball Club Juventus.
    Ne sudjeluju u nacionalnom prvenstvu.
  • 1900 • 3. po redu Italijansko federalno prvenstvo i prvo učešće Juventusa. Ne prolaze regionalnu grupu Piemont.

  • 1901 • Polufinale Federalnog prvenstva.
  • 1902 • Ispali u plej-ofu regionalne grupe Piemont.
  • 1903 • Nova boja dresova je crno-bijela.
    Finalisti Federalnog prvenstva.
  • 1904 • Finalisti Federalnog prvenstva.
  • 1905 • Scudetto.svg Šampioni Italije (1. titula).
  • 1906 • Raspadanje kluba i formiranje Foot-Ball Club Torina.
    2. u završnoj grupi prvenstva iza Milan Foot-Ball Cluba.
  • 1907 • 2. mjesto u regionalnoj grupi Piemont.
  • 1908 • Osvajači Federalnog prvenstva FIF-a[11].
    2. mjesto u doigravanju ekipa iz regije Piemont
  • 1909 • Osvajači Federalnog prvenstva FIF-a (2. titula).
    3. mjesto u eliminatornoj fazi regionalne grupe Piemont.
  • 1909-10 • 3. mjesto na kraju prvenstva.





  • 1955-56 • 12. mjesto u Seriji A.
  • 1956-57 • 9. mjesto u Seriji A.
  • 1957-58 • Star*.svg Scudetto.svg Šampioni Italije (10. titula).
    Polufinale Kupa Italije.
  • 1958-59 • 3. mjesto u Seriji A.
    Coccarda Coppa Italia.svg Osvajači Kupa Italije (3. titula).
    Šesnaestina finala Kupa šampiona.
  • 1959-60 • Scudetto.svg Šampioni Italije (11. titula).
    Coccarda Coppa Italia.svg Osvajači Kupa Italije (4. titula).



  • 1988 • 12. juli. Juventus u Ženevi, Švicarska primio nagradu od UEFA-e za prvi tim koji je osvojio sva tri glavna kontinentalna takmičenja.
  • 1988-89 • 4. mjesto u Seriji A.
    2. krug Kupa Italije.
    Četvrtina finala Kupa UEFA.
  • 1989-90 • 4. mjesto u Seriji A.
    Coccarda Coppa Italia.svg Osvajači Kupa Italije (8. titula)
     Osvajači Kupa UEFA (2. titula).


Boje dresova, grbovi i nadimci[uredi - уреди | uredi izvor]

Juventusov grb 2004. godine

Juventus u današnjim crno-bijelim dresovima i bijelom ili crnom šorcu igra od 1903. godine. Originalno, prvi dresovi su bili rozi sa crnom kragnom ali samo zbog pogrešne isporuke. Otac od jednog od tadašnjih igrača je bio zadužen za pranje ali je boja toliko izblijedila do 1903. godine da su se morali pronaći novi dresovi.

Tada je John Savage, engleski internacionalac, za svoju tadašnje ekipu ugovorio isporuku iz njegove domovine. Njegov prijatelj je živio u Notthingamu, i iz razloga što je bio pristalica Notts Countya nazad u Italiju isporučio crno-bijele dresove kakve je tradicionalno nosio Notts County. Od tada Juventus nosi iste boje s tim da su one kluba iz Torina nešto izraženije.

Službeni grb Fudbalskog Kluba Juventusa je imao nekoliko dizajnerskih korekcija od 20-tih godina prošlog stoljeća. Zadnja je urađena pred sezonu 2004/05. Sada je grb ovalnog oblika podijeljen u 5 dijelova. Unutar se nalazi tri crne šara i dvije bijele u kojima se nalaze naredni elementi; u gornjem dijelu napisano ime kluba na konkavnoj liniji zlatne boje koja predstavlja čast. U donjem dijelu je bijela silueta bika položenog na stari francuski štit; bik je simbol grada Torina.

Iznad crnog štita i siluete se nalazi kruna koja simbolizira Augusta Tourinorum, stari rimski grad koji je sada glavni grad regije Pijemont.

U prošlosti konveksna linija je bila plave boje (također simbol Torina). Ime kluba se nalazilo između te linije dole i druge konkavne linije iznad. Stari francuski grb i kruna su bile veće i žute boje. Tokom 80-tih godina u štitu se nalazio tadašnji emblem kluba, zebra u obliku crne siluete. Dvije zlatne zvijezdice koje predstavljaju osvojene titule Serie A su se nalazile u bijelim šarama iznad emblema Juventusa i konkavne i konveksne linije.

Tokom postojanja klub je dobio mnogo nadimaka. la Vecchia Signora (Stara dama) je najbolji primjer. Stara je dosjetka na samo značenje imena kluba što na latinskom jeziku znači mlad [26]. To je nastalo sredinom 30-tih godina i odnosilo se na broj godina tadašnjih najboljih igrača Juventusa. Dio dama je nastao prije 30-tih godina zbog načina kako su navijači bodrili svoj tim tada. Još jedan od nadimaka je la Fidanzata d'Italia (italijanska djevojka) zbog velikog broja navijača iz južne Italije (naročito iz Napulja i Palerma) koji su dolazili u Torino raditi za Fiat tokom 30-tih godina 20. stoljeća. Ostali upotrebljivaniji su i bianconeri (crno-bijeli), le zebre (zebre) zbog boje dresova te i gobbi' (grbavi), zato što stare dame kriva leđa.

Stadioni[uredi - уреди | uredi izvor]

U prve dvije godine postojanja, Juventus je igrao na Parco del Valentinu i Parco Cittadelli. Poslije toga sve do 1908. mečevi su se odigravali na Piazza d'Armi Stadionu osim 1905. (godine osvajanja prvog Scudetta) i 1906. godine kada je tim igrao na Corso Re Umbertu.

Kasnije od 1909. do 1922. mjesto okršaja je bio Corso Sebastopoli Camp dok je u narednih 11 godina to bio Corso Marsiglia Camp. Na kraju 1933. presljeno je na Stadio Benito Mussolini (kasnije Stadio Olimpico) sagrađen za Mundijal 1934. godine u Italiji. U narednih 45 godina na njemu je odigrano 890 ligaških mečeva sve do 1990. godine. Onda je dobiven novi stdion, također sagrađen za potrebe Mundijala ali ovaj put onog 1990. godine, Delle Alpi.

Tu su sve domaće mečeve igrali od sezone 1990/91. pa do 2005/06. U augustu 2006. preselili su na Stadio Olimpico, renoviran za potrebe Zimskih Olimpijskih Igara u Torinu sa 27 500 sjedećih mjesta. U naredne tri godine planirano je proširenje kapaciteta za dodatnih 3 000.

Rekonstrukcija Delle Alpia je počela 2009. godine i trebala bi trajati će do proljeća 2011. godine, kada će se testirati kroz nekoliko prijateljskih mečeva prije sezone 2011/2012. Imat će 40.000 sjedećih mjesta, raspoređenih tako da će sa svakog mjesta vidljivost biti odlična i tako će se potpuno prepustiti čarima fudbalske igre. Na današnjem Delle Alpiju se najbliže mjesto nalazilo 28 metara od travnjaka, a novom će to biti najudaljenija tačka. Devet metara će od najbliže tačke na tribinama biti udaljen teren. Cijena renoviranja će iznositi oko 105 miliona eura a u proljeće je kompanija Sportfive otkupila prava ime novog stadiona.

Navijači[uredi - уреди | uredi izvor]

Juventus je daleko najpopularniji klub u Italiji sa 12 miliona navijača, što iznosi oko polovine italijankih fudbalskih fanova. Također je i među najpopularnijim klubovima na svijetu sa oko 170 miliona pristalica (43 miliona u Evropi, naročito u mediteranskim zemljama gdje je dosta italijanskih izbjeglica). Procjenjuje se da čak 100 miliona fanova živi na Dalekom Istoku.

Navijači Juventusa

Uprkos svemu ovome, prosjek gledatelja na utakmicama Juventusa je tek oko 22 000, dosta niže od ostalih renomiranih evropskih timova. Razlog tome je najmanje navijača živi baš u Torinu dok je ogromna potražnja za domaćim kartama po cijeloj Italiji. Velika garda navijača živi na Siciliji odakle preovladavaju putnici na gostujuće utakmice.

Drughi, kako se naziva navijačka grupa koja bodri Juventus nema određeno političko opredjeljenje poput većine ostalih grupa u Italiji gdje se one djele na desnicu i lijevicu. Drughi se smatraju najmnogobrojnijom grupom u državi i nemaju dobre odnose ni sa jednom drugom grupom iz Italije kao ni sa nijednom u svijetu sem sa pristalicama Legije iz Varšave te ADO Den Haaga.

Rivalstva[uredi - уреди | uredi izvor]

Juventus ima dva velika rivala. Tradicionalno najveći je Torino F.C., gradski rival. Njihov međusobni duel se popularno naziva Derby della Mole (Torinski derbi). Netrpeljivost je još prisutna od 1906. godine nakon što se Torino F.C. odvojio od Juventusa. Drugi vječiti rival je Internazionale iz Milana, glavnog grada susjedne pokrajine Lombardije. Ovaj duel se naziva Derby d'Italia (derbi Italije) i do Calciopoli skandala to su bile jedine dvije ekipe koji su cijelu historiju provele u Serie A. Rivalstvo je najviše bilo izraženo krajem 90- tih te posebno nakon povratka Juventusa u prvu ligu.

Također mečevi sa Milanom, Romom i Fiorentinom se željno očekuju svake sezone.

Ekipa[uredi - уреди | uredi izvor]

Ime i prezime Broj na dresu Državljanstvo
Golmani
Gianluigi Buffon Captain sports.svg 1 Italija
Neto 25 Brazil
Emil Audero 34 Italija
Odbrana
Giorgio Chiellini 3 Italija
Medhi Benatia 4 Maroko
Alex Sandro 12 Brazil
Andrea Barzagli 15 Italija
Leonardo Bonucci 19 Italija
Dani Alves 23 Brazil
Daniele Rugani 24 Italija
Stephan Lichtsteiner 26 Švicarska
Paolo de Ceglie 29 Italija
Veza
Miralem Pjanić 5 Bosna i Hercegovina
Sami Khedira 6 Njemačka
Juan Cuadrado 7 Kolumbija
Claudio Marchisio 8 Italija
Federico Mattiello 14 Italija
Juan Cuadrado 16 Kolumbija
Mario Lemina 18 Gabon
Kwadwo Asamoah 22 Gana
Stefano Sturaro 27 Italija
Tomás Rincón 28 Kolumbija
Rolando Mandragora 38 Italija
Napad
Gonzalo Higuaín 9 Argentina
Mario Mandžukić 17 Hrvatska
Marko Pjaca 20 Hrvatska
Paulo Dybala 21 Argentina
Moise Kean 34 Italija

Poznati bivši igrači u Juventusu[uredi - уреди | uredi izvor]

Predsjednici[uredi - уреди | uredi izvor]

Juventus je imao mnogo predsjednika kroz svoju dugu historiju od kojih su neki bili i vlasnici kluba. Kompletna lista od 1897. godine:[27]

 
Ime Period
Eugenio Canfari 1897–98
Enrico Canfari 1898–01
Carlo Favale 1901–02
Giacomo Parvopassu 1903–04
Alfred Dick 1905–06
Carlo Vittorio Varetti 1907–10
Attilio Ubertalli 1911–12
Giuseppe Hess 1913–15
Gioacchino Armano
Fernando Nizza
Sandro Zambelli
1915–18
Corrado Corradini 1919–20
Gino Olivetti 1920–23
Edoardo Agnelli 1923–35
Giovanni Mazzonis 1935–36
 
Ime Period
Emilio de la Forest de Divonne 1936–41
Pietro Dusio 1941–47
Giovanni Agnelli 1947–54
Enrico Craveri
Nino Cravetto
Marcello Giustiniani
1954–55
Umberto Agnelli 1955–62
Vittore Catella 1962–71
Giampiero Boniperti 1971–90
Vittorio Caissotti di Chiusano 1990–03
Franzo Grande Stevens 2003–06
Giovanni Cobolli Gigli 2006–09
Jean-Claude Blanc 2009–10
Andrea Agnelli 2010–

Menadžeri[uredi - уреди | uredi izvor]

Lista svih menadžera od 1923. godine kada je familija Agnelli preuzela klub pa do sada:[28]

 
Name Nationality Years
Jenő Károly Mađarska 1923–1926
József Viola Mađarska 1926
József Viola Mađarska 1926–1928
George Aitken Škotska 1928–1930
Carlo Carcano Italija 1930–1935
Carlo Bigatto
Benedetto Gola
Italija
Italija
1935
Virginio Rosetta Italija 1935–1939
Umberto Caligaris Italija 1939–1941
Federico Munerati Italija 1941
Giovanni Ferrari Italija 1941–1942
Luis Monti Argentina / Italija 1942
Felice Borel Italija 1942–1946
Renato Cesarini Italija 1946–1948
William Chalmers Škotska 1948–1949
Jesse Carver Engleska 1949–1951
Luigi Bertolini Italija 1951
György Sárosi Mađarska 1951–1953
Aldo Olivieri Italija 1953–1955
Sandro Puppo Italija 1955–1957
Ljubiša Broćić Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1957–1959
Teobaldo Depetrini Italija 1959
Renato Cesarini Italija 1959–1961
Carlo Parola Italija 1961
Gunnar Gren
Július Korostelev
Švedska
Češka Republika
1961
 
Ime Nacionalnost Period
Carlo Parola Italija 1961–1962
Paulo Amaral Brazil 1962–1964
Eraldo Monzeglio Italija 1964
Heriberto Herrera Paragvaj 1964–1969
Luis Carniglia Argentina 1969–1970
Ercole Rabitti Italija 1970
Armando Picchi Italija 1970–1971
Čestmír Vycpálek Češka Republika 1971–1974
Carlo Parola Italija 1974–1976
Giovanni Trapattoni Italija 1976–1986
Rino Marchesi Italija 1986–1988
Dino Zoff Italija 1988–1990
Luigi Maifredi Italija 1990–1991
Giovanni Trapattoni Italija 1991–1994
Marcello Lippi Italija 1994–1999
Carlo Ancelotti Italija 1999–2001
Marcello Lippi Italija 2001–2004
Fabio Capello Italija 2004–2006
Didier Deschamps Francuska 2006–2007
Giancarlo Corradini Italija 2007
Claudio Ranieri Italija 2007–2009
Ciro Ferrara Italija 2009–2010
Alberto Zaccheroni Italija 2010
Luigi Delneri Italija 2010–2011
Antonio Conte Italija 2011–2014
Massimiliano Allegri Italija 2014–

Kurioziteti[uredi - уреди | uredi izvor]

Michel Platini u dresu Stare dame

Juventus je najuspješniji italijanski klub u 20. stoljeću i najuspješniji klub u historiji nogometa u toj zemlji. Osvojio je 32 puta nacionalni šampionat što je daleko najviše i drži rekord u broju uzastopnih Scudetta (pet, između 1930/31 do 1934/35). Također drže rekord po broju osvojenih titula Kupa Italije zajedno sa Romom (devet).

Imaju 58 službenih titula; 47 u Italijii 11 internacionalnih, što ga čini trećim klubom po uspješnosti u europskim takmičenjima (poslije Real Madrida i Milana). Na globalnom nivou, Juventus je šesti po uspješnosti kada se saberu sve titule u šest kontinentalnih asocijacija koje objedinjuje FIFA. Osvojili su i tri puta Kup UEFA čime djele taj rekord sa Liverpoolom i Internazionaleom.

Juventus je jedini tim u Italiji koji je zaslužio da nosi dvije zvijezdice na svom dresu (svaka jedna zvijezdica predstavlja 10 titula Serie A). Prvi put u nakon sezone 1957/58, a druga nakon sezone 1981/82. Također su prvi koji su stigli da dvaput osvoje duplu krunu (za nacionalni šampionat i nacionalni kup), u sezonama 1959/60 i 1994/95.

Jedini su klub koji je osvojio sva internacionalna takmičenja i prvi koji je osvojio tri glavna UEFA-ina takmičenja za šta je UEFA dodjelila specijalno prizanje Fudbalskom Klubu Juventusu.

Po FIFA-inoj listi najuspješnih klubova 20. stoljeća, Juventus je bio pozicioniran na 7. mjesto (najviše od italijanskih klubova). IFFHS je torinskom klubu dodjelio treće mjesto na listi najboljih svijetskih klubova u periodu od 1991-2009 poslije Barcelone i Manchester Uniteda.

Drže rekord po broju uzastopno dobijenih nagrada za najboljeg igrača Europe (četiri) koje su osvojili Michel Platini i Paolo Rossi u periodu od 1982 do 1985. godine. Također, šest od ukupno devet igrača koji su osvojili Kup Šampiona (UEFA Liga prvaka), Kup pobjednika kupova i Kup UEFA (Europsku ligu) su došla iz Juventusa.

Statistika i rekordi[uredi - уреди | uredi izvor]

Alessandro Del Piero je rekorder po broju nastupa u svim takmičenjima (6. aprila 2008. godine je srušio rekord Gaetana Sciree od 552 utakmice) kao i po broju nastupa u Seriji A (protiv Cagliarija 5. februara 2011. godine postavio novi rekord). Do tada rekorder je bio Giampiero Boniperti sa 444 nastupa.

10. januara 2006. godine Alessandro Del Piero je prestigao rekord Bonipertija, star 45 godina, od 182 gola u svim natjecanjima, a isto je to učinio i u okvirima Serie A 24. oktobra 2010. godine.

U sezoni 1933/34, Felice Placido je sa 31 golom u 34 utakmice postavio rekord kluba koji i danas traje kao igrač sa najviše golova u jednoj sezoni u Serie A. U svim takmičenjima rekorder je Ferenc Hirzer sa 35 golova u 26 nastupa (rekord za italijanski nogomet) i to još u sezoni 1925/26. Omar Enrique Sivori je sezone 1960/61 postavio rekord po broju postignutih golova u jednom meču, također italijanski rekord. Tada je postigao šest Internazionaleu.

Prva službena utakmica Juventusa u historiji je odigrana 1900. godine u okviru tadašnjeg italijanskog šampionata protiv Torinesea koji je pobjedio 1-0. Najveća pobjeda je ostvarena nad Centom 15-0 u sezoni 1926/27, u drugoj rundi Kupa Italije. Što se tiče Serie A najveće su ostvarili u sezoni 1928/29 rezultatom 11-0. Protivnici su bili Fiorentina i Fiumana. Najteži porazi u ligi su nanijeli Milan 1912. (1-8) i Torino 1913. godine (0-8).

Stara dama je italijanski rekorder po broju datih golova u jednoj sezoni; 106. U sezoni 1992/93 to su ostvarili u Serie A (59), Kupu Italije (16) i Kupu UEFA (31).

Domaći trofeji[uredi - уреди | uredi izvor]

1905; 1925-26; 1930-31; 1931-32; 1932-33; 1933-34; 1934-35; 1949-50; 1951-52; 1957-58
1959-60; 1960-61; 1966-67; 1971-72; 1972-73; 1974-75; 1976-77; 1977-78; 1980-81; 1981-82
1983-84; 1985-86; 1994-95; 1996-97; 1997-98; 2001-02; 2002-03; 2004-05; 2005-06; 2011-12; 2012-13; 2013-14; 2014-15
1937-38; 1941-42; 1958-59; 1959-60; 1964-65; 1978-79; 1982-83; 1989-90; 1994-95
1995; 1997; 2002; 2003
2006-07

Internacionalni trofeji[uredi - уреди | uredi izvor]

1985; 1996
1984-85; 1995-1996
1983-84
1976-77; 1989-90; 1992-93
1984; 1996
1999

Doprinosi italijanskoj reprezentaciji[uredi - уреди | uredi izvor]

Generalno, gledajući kroz historiju, Juventus je tim koji je dao najviše igrača italijanskoj reprezentaciji te je jedini domaći tim koji je od drugog održanog svjetskog prvenstva u Italiji 1934. godine imao svoje igrače u svakoj selekciji. Posebno su se isticali igrači iz dvije zlatne ere kluba; iz Quinquennio d'Oro u periodu od 1931. do 1935. godine te ere Ciclo Leggendario od 1972. do 1986. godine.

Međunarodna finala[uredi - уреди | uredi izvor]

Liga (Kup) prvaka

1972/73. Juventus 0-1 Ajax Amsterdam
1982/83. Juventus 0-1 Hamburger SV
1984/85. Juventus 1-0 Liverpool
1995/96. Juventus 1-1 (4-2 11-m) Ajax Amsterdam
1996/97. Juventus 1-3 Borussia Dortmund
1997/98. Juventus 0-1 Real Madrid
2002/03. Juventus 0-0 (2-3 11-m) Milan

Kup pobjednika kupova

1983/84. Juventus 2-1 Porto

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

1965/66. Juventus 0-1 Ferencvaros Budimpešta
1970/71. Juventus 2-2, 1-1 Leeds United
1976/77. Juventus 1-0, 1-2 Athletic Bilbao
1989/90. Juventus 3-1, 0-0 Fiorentina Firenza
1992/93. Juventus 3-1, 3-0 Borussia Dortmund
1994/95. Juventus 0-1, 1-1 Parma

Evropski superkup

1984. Juventus 2-0 Liverpool
1996. Juventus 6-1, 3-1 Paris Saint Germain

Interkontinentalni kup

1973. Juventus 0-1 Independiente Avellaneda
1985. Juventus 2-2 (4-2 11-m) Argentinos Juniors Buenos Aires
1996. Juventus 1-0 River Plate Buenos Aires

Proizvođači opreme i sponzori[uredi - уреди | uredi izvor]

Period Prizvođači opreme Sponzori na dresu
1979 – 1989 Kappa Ariston
1989 – 1992 Upim
1992 – 1995 Danone
1995 – 1998 Sony / Sony Minidisc
1998 – 1999 D+Libertà digitale / Tele+
1999 – 2000 CanalSatellite / D+Libertà digitale / Sony
2000 – 2001 Ciao Web / Lotto Sportal.com / Tele+
2001 – 2002 Lotto FASTWEB / Tu Mobile
2002 – 2003 FASTWEB / Tamoil
2003 – 2004 Nike
2004 – 2005 SKY Italia / Tamoil
2005 – 2007 Tamoil
2007 – 2010 New Holland FIAT Group
2010 – BetClic


Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ime "Juventus" je riječ iz Pijedmontskog jezika od latinske riječi iuventus (mladost u Bosanskom jeziku).
  2. Prvi stepen profesionalnog takmičenja u Italiji, Serie A.
  3. Popularni naziv za Juventus
  4. Nagrada za najboljeg igrača europe (fran. Ballon d'Or)
  5. Popularni naziv za Juventusove simpatizere. Na bosanskom jeziku bi to bilo crno-bijeli.
  6. Naziv trofeja na italijanskom jeziku za osvojenu Serie A
  7. Današnji Stadio Olimpico
  8. Označava se kada je jedna ekipa u sezoni osvoji dva trofeja u svojoj zemlji, ili domaće prvenstvo i međunarodno takmičenje
  9. 31. oktobar 2010. godine - Del Piero najbolji strijelac Juventusa u Seriji A u historiji {cite web|url=http://pallone.myblog.it/archive/2010/10/31/juve-del-piero-supera-boniperti-con-179-reti.html%7Ctitle=Del Piero rekord|work=Juventus Football Club S.p.A official website|accessdate = 31. 10. 2010.}}
  10. U Italiji se za svaku desetu titulu u ligi dodjeljuje zlatna zvijezdica
  11. "Historija Juventus F.C.". Wikipedia. http://bs.wikipedia.org/wiki/Historija_Juventus_F.C.. pristupljeno 01. 12. 2010.. 
  12. Kup je tada prekinut odlukom FIGC zbog ne postizanja dogovora za odigravanje većine mečeva.
  13. Prvih devet ekipa na kraju sezone iz obje grupe Nacionalne divizije su narednu sezonu formirale Serie A; ekipe plasirane ispod 10. mjesta su išle u novoformiranu Serie B.
  14. Zbog nepravilnosti oko pojedinih igrača Slavije iz Praga, tadašnjeg protivnika Juventusa u polufinalu, obje su ekipe isključene iz takmičenja
  15. Klub se sada zvao Juventus Cisitalia. Cisitalia je bila kompanija tadašnjeg predsjednika Petra Dusia.
  16. Šablon:Cita news
  17. Šablon:Cita
  18. Juventus izgubio od Ascolija 2-1
  19. Zbog gol razlike
  20. Nakon doigravanja pobjedom nad Torinom na penale 4-2 nakon regularnog rezultata 0-0.
  21. Nakon doigravanja Udinese pobjedio
  22. Page white acrobat.png (PDFŠablon:Cita news
  23. Šablon:Cita web
  24. Šablon:Cita web
  25. 25,0 25,1 Afera Calciopoli. Juventusu oduzete dvije titule iz sezona 2004-05 i 2005-06 i klub je izbačen u Seriju B uz negativne bodove, novčanu kaznu i kazne za tadašnje čelnike kluba
  26. Ime "Juventus" je riječ iz Pijedmontskog jezika od latinske riječi iuventus (mladost u Bosanskom jeziku).
  27. "Presidenti". JuventusStory.it. 8 June 2007.  Check date values in: |date= (help)
  28. "Allenatori Storia". ForzaJuve.org. 25 July 2007.  Check date values in: |date= (help)

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]