Albertina (Beč)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Albertina
Graphische Sammlung Albertina
Glavna fasada muzeja
Osnovan 1919.[1]
Lokacija Albertinaplatz 1 A, Beč  Austrija
Tip muzeja grafike, crteži, minijature
Javni prijevoz metro
Direktor Klaus Albrecht Schröder
www.khm

Albertina, službeno Grafička zbirka Albertina (njemački: Graphische Sammlung Albertina),[2] jedna je od najvećih svjetskih grafičkih zbirki i najznačajnijih muzeja umjetnosti, koja se od 1805. nalazi u istoimenoj historicističkoj palači u centru Beča.

Palača nosi ime po osnivaču zbirke Albertu Kasimiru, nadvojvodi od Saxen-Teschena (1738. - 1822.), zetu austrijske carice Marije Terezije.[1]

Historija palače Albertina[uredi | uredi kod]

Palača je izgrađena 1744. za Emanuela Telesa (1696. - 1771.) vojvodu od Silva -Tarouca. Car Franjo II. poklonio je 1794. palaču nadvojvodi Albertu Kasimiru, koji je 1802. angažirao belgijskog arhitekta Louisa Montoyera (1747.-1811.) da mu dogradi lijevo krilo. Slijedeću adaptaciju na palači napravio je 1822. posinak nadvojvode Alberta, Nadvojvoda Karlo (1771.-1847.), koji je angažirao bečkog arhitekta Josepha Kornhäusela (1772. - 1860.), da preuredi enterijer palače u stilu Ampir.[3]

Najstariji sin nadvojvode Karla, nadvojvoda Albrecht (1817.-1895.), naslijedio je očevu imovinu 1847. i 1860-ih dao je preurediti fasadu u historicističkom stilu. Pri kraju desetljeća, na bazi bastiona ispred palače podignuta je fontana Albrecht (ili Danubius). Albertina je 1895. postala vlasništvo nadvojvode Friedricha (1856. - 1936.), nećaka nadvojvode Albrechta, on je sproveo električnu rasvjetu i uveo centralno grijanje.[3]

Novoosnovana Republika Austrija godine 1919. nacionalizirala je Palaču Albertinu sa cjelokupnom zbirkom i ona od tad nosi naziv Grafička zbirka Albertina. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1945) palača je teško oštećena savezničkim bombardiranjem.[3]

Albertina je potpuno restaurirana između 2000.-2003. Fasade su vraćene u izvorni izgled, kao i kompletni enterijer, obnovljena je Fontana Danubius. Pored obnove, izgrađene su četiri nove izložbene dvorane, a 2004. je napravljena ulazna nadstiješnica od titana visoka 64 m koju je projektirao arhitekt Hans Hollein. Ta smiona struktura postala je zaštitni znak nove Albertine.[3]

Historija Grafičke zbirke Albertina[uredi | uredi kod]

Osnivač kolekcije nadvojvoda Albert[uredi | uredi kod]

Unutrašnost Albertine

Nadvojvoda Albert Kasimir prikupio je svoju zbirku između 1770. - 1822. Zbirka je od samog starta enciklopedijski zamišljena, kao prikaz historije svjetske umjetnosti do tog doba, s jasnom edukacijskom ulogom, koja je potpuno odgovarala prosvjetiteljskim idejama onog vremena.[1] Kad je umro 1822. njegova zbirka imala je 14 000 crteža i oko 200.000 grafičkih listova, prvorazredne kvalitete, koja je pokrivala sva važnija umjetnička razdoblja od kraja srednjeg vijeka do prve četvrtine 19. vijeka.[1] To što je prikupio nadvojvoda Albert i danas predstavlja jezgru zbirke, koja je nakon tog kontinuirano povećavana, novijim umjetničkim djelima, tu orijentaciju Albertina je zadržala do danas.[1]

Rast kolekcije između 1822. - 1919.[uredi | uredi kod]

Nakon smrti osnivača Alberta, zbirkom su zajednički upravljali njegov sin Albrecht (1817.-1895.) i njegov posinak i nećak Nadvojvoda Karlo koji su od 1822. povećali zbirku djelima suvremenika.[1] Ono što je nabavio njihov nasljednik Nadvojvoda Frederick (1856-1936) nakon 1895., u najvećem dijelu, nije više u zbirci, jer je on to proglasio svojim privatnim vlasništvom, nakon nacionalizacije Albertine 1920.[1]

Zbirka nakon 1919.[uredi | uredi kod]

Nakon Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske monarhije zbirka nadvojvode Alberta i njegovih nasljednika od aprila 1919. postala je vlasništvo Republike Austrije. Od decembra 1920. pridodana joj je zbirka bakroreza iz bivše carske biblioteke u Hofburgu, tako je nastala današnja Albertina.[1]

Između 1923. i 1934. za vrijeme upravljanja Alfreda Stixa, fundus Albertine je obogaćen francuskim i njemačkim crtežima iz 19. vijeka. U periodu od 1934. do kraja Drugog svjetskog rata 1945., u skladu sa tadašnjom ideologijom, muzej je uglavnom nabavljao grafike austrijskih i njemačkih umjetnika 19. i 20. vijeka.[1]

Rast kolekcije nakon Drugog svjetskog rata[uredi | uredi kod]

Povećanje fundusa zbirke ostao je prioritet Albertininih direktora i nakon 1945. Tako je direktor Otto Benesch (1896.-1964.), osim crteža starih majstora, nabavio za muzejski fundus djela Egona Schielea, Gustava Klimta, Oskara Kokoschke i Alfred Kubin. Njegov nasljednik Walter Koschatzky (1921.-2003.) nabavio je puno crteža i akvarela iz 19. vijeka (Rudolf von Alt, Peter Fendi, Thomas Ender). Slijedeći direktor Konrad Oberhuber (1935.-2007.) nastavio je obogaćivati zbirku kupnjom međunarodnih djela.

Od 2000. je direktor Klaus Albrecht Schröder, koji je nastavio sa istom politikom, kupujući djela austrijskih suvremenih umjetnika 20. i 21. vijeka.[1] Danas Albertina ima oko 50 000 crteža i akvarela i oko 900.000 grafičkih listova, od Leonarda da Vincija, Michelangela, Raffaela, Peter Paul Rubensa, Oskara Kokoschke, Rembrandta, Albrechta Dürera, Gustava Klimta i Egona Schielea i brojnih drugih velikana umjetnosti[4]

Pored grafičke zbirke, Muzej Albertina danas ima Arhitektonsku (projekti i skice) i Fotografsku kolekciju, kao i Kolekciju Batliner sa slikama i skulpturama; Moneta, Renoira, Cézanna, Modiglianija, Matissa, Picassa, Kirchnera, Giacomettija i Bacona.[5]

Galerija kolekcije umjetnina[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 History of The Collection (engleski). Albertina. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-11. Pristupljeno 7. 7. 2012. 
  2. Albertina Graphics Collection (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 8. 7. 2012. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 The History of the Albertina (engleski). Albertina. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-05. Pristupljeno 7. 7. 2012. 
  4. The Graphic Arts Collection of The Albertina (engleski). Albertina. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-05. Pristupljeno 7. 7. 2012. 
  5. The Permanent Collection at the Albertina (engleski). Albertina. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-02. Pristupljeno 7. 7. 2012. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]