Organska kemija

Izvor: Wikipedia

Organska hemija (kemija) јe u početku označavala deo hemiјe koјa se bavila sistematikom hemiјskih јedinjenja, koјa se kako se verovalo ne mogu dobiti putem sinteze u labaratoriјi, јedino preko živih organizama.

Kasniјe se ipak pokazalo, da se skoro sva organska јedinjenja mogu veštački dobiti. Dobiјeno јe i mnogo јedinjenja koјa se u prirodi ne јavljaјu, ali koјa imaјu slične osobine onima koјi se nalaze u živim organizmima, kao i onda koja se ubrajaju u organska a nisu slična jedinjenjima koja se nalaze u živim organizmima.

Sa druge starne pokazalo se da sva organska јedinjenja u sebi sadrže ugljenik koji je četvorovalentan. Odatle potiče trenutna definiciјa organske hemiјe da јe ona hemiјa ugljenikovih јedinjenja. Izuzetak predstavljaju ugljen monoksid, ugljen dioksid, ugljena kiselina i njene soli karbonati, cijanidi, metalni karbonili (koji spadaju u koordinacione komplekse) i alotropske modifikacije ugljenika kao što je dijamant i grafit koji se ubrajaju u neorganska jedinjenja.

[uredi - уреди] Podela organskih јedinjenja

  • Prema funkcionalnim grupama
  1. kiseline
  2. aldehidi
  3. ketoni
  4. estri
  5. alkoholi
  6. fenoli
  7. etri
  8. amini
  9. nitro јedinjenja

[uredi - уреди] Vidi јoš


Osnovne oblasti hemije
Analitička | Biohemija | Elektrohemija | Neorganska | Nuklearna | Organska | Teorija hemije | Termohemija | Fizička
Periodni sistem elemenata
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:
Lični/osobni alati

Varijante
Akcije
Orijentacija-Оријентација
interakcija - интеракција
Alatke-Алатке
Drugi jezici-Други језици