Benzen

Izvor: Wikipedia
Benzen
Benzen
Opšte
Sistemski naziv Benzen
Ostali nazivi Benzol
1,3,5-cikloheksatrien
Molekulska formula C6H6
SMILES c1ccccc1
C1=CC=CC=C1
Internacionalni znak prepoznavanja InChI=1/C6H6
/c1-2-4-6-5-3-1/h1-6H
Molarna masa 78.1121 g/mol
Izgled Bezbojna tečnost
CAS broj [71-43-2]
Svojstva
Gustina i agregatno stanje 0.8786 g/cm³, tečnost
Rastvorljivost u vodi 1.79 g/L (25 °C)
Tačka topljenja 5.5 °C (278,6 K)
Tačka ključanja 80.1 °C (353,2 K)
Viskoznost 0.652 cP at 20 °C
Struktura
Orbitalna hibridizacija Planar
Grupa simetrije D6h
Dipolni moment 0 D
Rizičnost
MSDS External MSDS
EU klasifikacija Zapaljiv (F)
Carc. Cat. 1
Muta. Cat. 2
Toxic (T)
NFPA 704
NFPA 704.svg
3
2
0
 
R-fraze R45,
R46,
R11,
R36/38,
R48/23/24/25,
R65
S-fraze S53, S45
tačka smrzavanja −11 °C
Tačka samozapaljenja 561 °C
Broj CY1400000
Srodna jedinjenja
Related
hidrokarboni
cikloheksan
naftalin
Srodna jedinjenja toulen
borazin
Except where noted otherwise, data are given for
materials in their standard state (at 25°C, 100 kPa)
Infobox disclaimer and references

Benzen (trivijalni naziv: benzol), molekulske formule C6H6, je najjednostavniji aromatični ugljovodonik. Otkrio ga je Majkl Faradej 1825. godine. Osnovno jedinjenje velike grupe organskih aromatičnih jedinjenja - arena. To je bezbojna tečnost karakterističnog mirisa i male viskoznosti, gustina 0,885 g/cm³, tačka topljenja 5,5 °C, tačka ključanja 80,2°S. Gori svetlim i jako čađavim plamenom. Otrovan je i kancerogen i u tečnom i u gasovitom stanju. Dobija se pri suvoj destilaciji uglja u koksarima, na području nekadašnje Jugoslavije u Lukavcu i Zenici. Znatne količine se proizvode i sintetički, katalitičkim krekovanjem alifatičnih i naftenskih ugljovodonika. U svetu je 1975. godine proizvedeno 8,92 miliona tona. Upotrebljava se u hemijskoj industriji kao rastvarač, sredstvo za ekstrakciju i kao sirovina za druge proizvode.

Benzenov prsten [uredi - уреди]

Benzenov prsten je šestočlani prsten koji obrazuju atomi ugljenika u strukturi molekula ugljovodonika benzola. Osnovni je strukturni sastojak organskih aromatičnih jedinjenja. Slobodni elektronski parovi ugljenika u prstenui su delokalizovani i iznad i ispod ravni prstena grade delokalizovane elektronske oblake. Ovakva struktura je hemijski veoma postojana pa su jedinjenja koja poseduju benzenov prsten, i pored postojanja nezasićenih veza, pretežno dezaktivirana za reakciju adicije. Prsten je pak podložan elektrofilnom napadu odnosno elektrofilnoj aromatičnoj supstituciji pri kojoj se očuvava aromatičnost (posebna pažnja se obraća na redosled uvođenja supstituenata zbog njihovih direkcionih uticaja). Dobijeni derivati imaju široku primenu.

Literatura [uredi - уреди]

  • Archibald Scott Couper, On a New Chemical Theory, Philosophical Magazine 16, 104-116 (1858)
  • Josef Loschmidt, Chemische Studien I, Carl Gerold's Sohn, Vienna (1861),
  • Josef Loschmidt, Chemische Studien I, Aldrich Chemical Co, Milwaukee (1989), catalog no. Z-18576-0, and (1913) catalog no. Z-18577-9
  • Kathleen Lonsdale, "The Structure of the Benzene Ring in Hexamethylbenzene," Proceedings of the Royal Society 123A: 494 (1929).
  • Kathleen Lonsdale, "An X-Ray Analysis of the Structure of Hexachlorobenzene, Using the Fourier Method," Proceedings of the Royal Society of London, Vol. 133, No. 822, Oct. 1, 1931

Spoljašnje veze [uredi - уреди]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu: