Michael Faraday

Izvor: Wikipedia
Michael Faraday
Michael Faraday 001.jpg
Rođenje 22. rujna 1791.
Ujedinjeno Kraljevstvo Newington Butts, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 25. kolovoza 1867.
Ujedinjeno Kraljevstvo Hampton Court, Ujedinjeno Kraljevstvo
Polje fizika, kemija
Institucija Kraljevska institucija
Poznat po Faradayjev zakon indukcije
Elektrokemija
Faradayjeva konstanta
Faradayjev kavez
Faradayjev efekt

Michael Faraday (Newington Butts, 22. rujna 1791. - Hampton Court, 25. kolovoza 1867.) je bio britanski znanstvenik (fizičar i kemičar) koji je odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrokemije. Izumio je i prvi oblike stroja koji je kasnije postao Bunsenov grijač, neizostavni dio u laboratorijima kao izvor topline.

Michael Faraday bio je velik znanstvenik. Neki povjesničari znanosti nazivaju ga velikim eksperimentalistom u povijesti znanosti. Njegova influencija jako je doprinijela, da je elektrika važan dio tehnike. Fizička jedinica za kapacitet, farad (F) nazvana je u njegovu čast.

Početak karijere i djetinjstvo[uredi - уреди]

Michael Faraday rođen je u malom mjestu Newington Butts, u blizini Londona. Živio je u siromašnoj obitelji pa se morao sam obrazovati. S četrnaest godina postao je zamjenik knjigovođe i prodavača pod imenom George Ribeau. U sedam godina rada pročitao je mnogo knjiga i razvio interes za znanost, a posebno za elektricitet.

Sa devetnaest godina Faraday je studirao kod priznatih kemičara Sir Humphrya Davya, predsjednika Royal Society i Johna Tatuma osnivača City Philosophical Society. Nakon što je Faraday poslao Davyu, on mu je rekao da će ga držati na umu, no da se još uvijek drži knjigovodstva. Nakon što je Davy oštetio vid pri pokusu sa dušikovim trikloridom soš poznatijim kao trikloramin postavio je Faradaya za tajnika. Kad je John Payne iz Royal Society dobio otkaz, Davy je predložio Faradaya kao laboratorijskog asistenta. Faraday je jedva dočekano napustio svoj posao kao knjigovođa iz razloga jer je njegov radnik, Henry de la Roche, bio nervozan.

U takvom društvu gdje su staleži imali važnost, Faraday se nije smatrao gentelmanom. Još se govorilo da je Davyeva žena Jane Apreece Faradaya tretirala kao seljaka te ga je tjerala da sjedi sa služničadi. No ne zadugo je Faraday nadmašio Davya.

Znanstvena karijera[uredi - уреди]

Michael Faraday u svom laboratoriju.

Njegovi najveći i najpoznatiji radovi bili su s elektricitetom. Nakon otkrića danskog kemičara pod imenom Hans Christian Ørsted, potaknula je Davya i Wollastona da 1821. pomoću Ørstedovog elektromagnetizma pokušaju konstruirati električni motor, no u tome nisu uspjeli. Faraday, je nakon diskusije s tom dvojicom počeo raditi na dva stroja koja su radila na principu takozvane elektromagnetske rotacije: neprestana kružna rotacija oko kružne magnetske sile zavezane oko žice. Žica koja ga produžuje u živu s magnetom unutra rotirala bi se oko magneta pomoću struje iz električne baterije. Taj izum poznat je kao homopolarni motor. Ovi su eksperimenti i izumi bili osnova moderne elektromagnetske tehnologije. No onda je počinio pogrešku. Svoj eksperiment je izdao prije pokazivanja Wollaston] i Davyu što je bio uzrok njegovog povlačenja s područja elektromagnetizma na nekoliko godina.

Nakon deset godina, 1831. započela je serija njegovih eksperimenata u kojoj je otkrio elektromagnetsku indukciju, no taj eksperiment zasijenjen je otkrićem drugog znanstevnika pod imenom, Francesco Zantedeschi. On je otkrio da ako provuče magnet kroz krug od žice da će se magnet zadržati sredini kruga.

Faradeyjevo slavno "Božićno predavanje".

Njegove dokazale su da ako mijenjamo magnetsko polje dobijamo električno polje. Ova je teorija metematički nazvana Faradayev zakon, a kasnije je postala jedna od četiri Maxwellove jednadžbe. To je na kraju generalizirano i nazvano teorija polja.

Faraday je to iskoristirao da konstruira električni dinamo, preteču modernog generatora.

Faraday je govorio da se elektromagnetski valovi šire u praznom prostoru konduktora, no taj ekperiment nikad nije dovršio. Faradayev koncetpt linija koje su bile uočljive iz elektrifciranih tijela i magneta omogućio je pregled električnih i magnetskih polja. Taj mentalni model bio je prekretnica u uspjehu konstruiranja elektromehaničkih strojeva koji su dominirali u inženjeringu u XIX. stoljeću.

faraday se bavio i kemijom, a tu je otkrio nove supstance, oksidacijske brojeve i način kako plinove pretvoriti u tekućinu. Također je otkrio zakone elektrolize i popularizirao anode, katode, elektrode i ione.

Godine 1845. otkrio je ono što danas nazivamo Faradayev efekt i fenomen imenovan diamagnetizam. Smjer polarizacije linearno polariziranog svjetla propušten kroz meterijalnu sredinu može biti rotiran pomoću aplikacije vanjskog magnetskog polja postavljen u pravom smjeru. U svoje bilježnicu je napisao:
- Konačno sam uspio osvjetliti magnetski put ili crtu da dobijem svjetlost.

To je dokazalo vezu između magnetizma i svjetlosti.

U rado sa statičnim elektricitetom, Faraday je demonstrirao da se struja pomiče na eksterijer konduktora, eksterijerna struja neme nikakve veze s unutrašnjosti konduktora. To je zato jer eksterijer napaja strujom i uzrokuje interijer da se ugasi. Taj se efekt naziva Faradayev kavez.

Ostalo[uredi - уреди]

Michael Faraday signature.svg

Imao je seriju uspješnih predavanja iz kemije i fizike na Royal Institution, nazvana The Chemical History of a Candle. To je bio početak Božičnih predvanja mladim ljudima koja se i danas održavaju.

Faraday je poznat po izumima i istraživanjima no nije bio obrazovan u matematici. No u suradnji sa Maxwellom njegovi su patenti prevedeni u metematički jezik. Poznat je po tome što je odbio titulu Sir i predsjedništvo Royal Society (Davyevu staru poziciju).

Njegova slika tiskana je na novčanici od 20 funti.

Njegov sponzor i učitelj bio je John 'Mad Jack' Fuller, Fullerian Professorship of Chemistry na Royal Institution. Faraday je bio prvi i najpoznatiji držač te titule koju je dobio doživotno.

Faraday je bio jako pobožan i bio je član Church of Scotland. Služio je crkvi kao starij član i držao mise.

Faraday je 1821. oženio Sarah Barnard, no nisu imali djece. Upoznali su se u Sandemanian church.

Preminuo je u svojoj kući u Hampton Court, 25. kolovoza 1867.

Vidi još[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]