Iron Maiden

Izvor: Wikipedia

Velika Britanija

Iron Maiden
Iron Maiden - bass and guitars 30nov2006.jpg
Opće informacije
Žanr(ovi) Heavy metal
NWOBHM
Classic metal
Djelatni period 1975. -
Diskografska kuća EMI
Članovi Bruce Dickinson
Dave Murray
Adrian Smith
Janick Gers
Steve Harris
Nicko McBrain

Iron Maiden je britanski heavy metal sastav osnovan 1975. godine. Njegov osnivač Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 25 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best of, 14 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama; 100 mln. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija.

Povijest[uredi - уреди]

Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje.

Steve Harris i gitarist Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk.

Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson.

U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima demo album, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice.

Uspjeh[uredi - уреди]

Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, bend uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMA (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje bendu KISS na njihovo Unmasked turneji. Poslije turneje, Dennis Stratton biva izbačen iz benda zbog razmirica. Tada se bendu pridružuje Adrian Smith.

1981. godine bend izdaje svoj novi album pod nazivom Killers. Tek dvije pjesme sa toga albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnju uratci.

Sljedeća razina[uredi - уреди]

Kao i kod mnogih drugih bendova, i u Iron Maidenu je bilo velike konzumacije alkohola. Kakogod, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, iznimka biva pjevač Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse pjevača opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov pjevač Bruce Dickinson.

Od samoga početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonova dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, no ovaj ga ignorira. Dickinson debitira 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album biva uspješan u cijelome svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovoga puta posjećuju SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih skupina, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se unatočn tome nastavljaju. Skupina krščanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda katolik, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi.

Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojega se ističe uloga gitariste Adriana Smitha.

Eksperimentiranje[uredi - уреди]

1988. godine bend iskušava drugačiji pristup za svoj sedmi studijski album naziva Seventh Son of a Seventh Son. Rađa se konceptni album koji priča o mitskom djetetu sa nadnaravnim moćima baziran na knjizi Seventh Son.

Po prvi puta bend koristi klavijature u nekome od svojih studijskih albuma.

Kako bi zaokružili desetgodišnjicu svojih prvih singlova, bend izdaje The First Ten Years seriju desetak CDa.

Prevrat[uredi - уреди]

1990. pjevač Bruce Dickinson započinje solo karijeru s bivšim gitaristom Ian Gillanovog benda Janickom Gersom. Objavljuje svoj prvi solo album Tatooed Millionare.

Nedugo nakon toga bend je doživio prvu promjenu sastava tijekom sedam godina. Gitarist Adrian Smith je napustio bend i zamijenio ga je Janick Gers.

1990. Iron Maiden je izdao album No Prayer for the Dying, a dvije godine nakon toga Fear of the Dark s kojeg pjesme "Fear of the Dark" i "Afraid to Shoot Strangers" postaju omiljene fanovima.

1993. Bruce Dickinson je napustio bend kako bi nastavio svoju solo karijeru, ali je pristao ostati za jednu oproštajnu turneju i dva live albuma (koja su kasnije ponovno izdana u jednom paketu). Odradio je oproštajni koncert 28. kolovoza 1993. Šou je snimljen i izdan pod imenom Raising Hell.

Vjetrovi promjene[uredi - уреди]

Održana je audicija sa stotinama pjevača,kako sa nepoznatim, tako i sa slavnim. 1994. su se odlučili za bivšeg pjevača Wolfsbanea - Blazea Bayleya. Bayley je imao drugačiji stil od svog prethodnika i različiti doček među obožavateljima.

1995. izdan je X-Factor. Glavni tekstopisac Steve Harris imao je mnoštvo osobnih problema, uključujući razvod i smrt oca, pa mnogi kažu da je zvuk albuma odraz toga.

Virtual XI 1998. im je bio najneuspješniji album. Prodaja nije dosegla milijun primjeraka prvi put u njihovoj karijeri.

Ponovno ujedinjenje[uredi - уреди]

U veljači 1999,Blaze Bayley je napustio bend po zajedničkom dogovoru. U isto vrijeme, fanovi su se šokirali kad je najavljen povratak pjevača Brucea Dickinsona i gitarista Adriana Smitha, a Janick Gers će ostati u bendu kao treći gitarist. Nakon toga je slijedila uspješna povratnička turneja. Bend je također objavio PC-igru Ed Hunter.

Prvo studijsko djelo nakon povratka Brucea Dickinsona i Adriana Smitha bilo je album Brave New World, izdan 2000 koji je imao izvrsne kritike.

19. siječnja 2001. Maideni su svirali na Rock In Rio festivalu, i to gomili od 250 000 ljudi. Nastup je snimljen i nedugo zatim objavljen na CD-u i DVD-u pod imenom Rock in Rio.

2003. snimili su kontroverzni album Dance Of Death i izdali live album Death on the Road.

A Matter of Life and Death[uredi - уреди]

Četrnaesti studijski album Iron Maidena, diljem svijeta izdan 28. kolovoza 2006. godine ( 5. rujna u SADu i Kanadi ). Producent je ponovno Kevin Shirley, te ponosno nosi titulu najdužeg albuma Iron Maiden. Krasi ga antiratne tematika i postmetalski ugođaj. Svjetska turneja A Matter Of Life and Death dva puta je došla blizu hrvatskih granica.

Album drži poziciju #4 u Velikoj Britaniji, te #9 u SAD-u, te je debitirao na Indijskoj top ljestvici sa pozicijom #4 te u Kanadi sa pozicijom #2.

AMOLAD je ostvario prvu poziciju na ljestvicama sljedećih zemalja:

Popis pjesama[uredi - уреди]

1. "Different World" – 4:17
2. "These Colours Don't Run" – 6:52
3. "Brighter than a Thousand Suns" – 8:44
4. "The Pilgrim" – 5:07
5. "The Longest Day" – 7:48
6. "Out of the Shadows" – 5:36
7. "The Reincarnation of Benjamin Breeg" – 7:21
8. "For the Greater Good of God" – 9:24
9. "Lord of Light" – 7:23
10. "The Legacy" – 9:20

Sastav[uredi - уреди]

Trenutni sastav[uredi - уреди]

Originalni sastav[uredi - уреди]

Popis prijašnjih članova benda[uredi - уреди]

Diskografija[uredi - уреди]

Albumi[uredi - уреди]

Live albumi[uredi - уреди]

Kompilacije/box setovi[uredi - уреди]

VHS/DVD[uredi - уреди]

EP-ovi[uredi - уреди]

Turneje[uredi - уреди]

  • 1980. Metal For Muthas Tour
  • 1980. Iron Maiden Tour
  • 1981. Killer World Tour
  • 1982. The Beast On The Road
  • 1983. World Piece Tour
  • 1984..-1985. World Slavery Tour
  • 1986.-1987. Somewhere On Tour
  • 1988. Seventh Tour Of A Seventh Tour
  • 1990.-1991. No Prayer On The Road
  • 1992. Fear of the Dark Tour
  • 1993. A Real Live Tour
  • 1995.-1996. The X Factour
  • 1998. Virtual XI World Tour
  • 1999. The Edhuntour
  • 2000.-2001. Brave New World Tour
  • 2003.-2004. Dance of Death World Tour
  • 2005. The Early Days Tour

Vidi još[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]