Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima
Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima je evropski ugovor usvojen 1992. godine pod pokroviteljstvom Savjeta Evrope kako bi se na osnovu nje zaštitili i promovisali tradicionalni regionalni i manjinski jezici u Evropi. Usvajanju povelje predhodio je kongres predstavnika lokalnih vlasti iz raznih evropskih zemalja budući da je uključivanje regionalnih i lokalnih vlasti bilo neophodno za uspješno provođenje povelje. Tekst povelje sastavljen je od strane članova skupštine Vijeća Evrope na osnovu preporuka sa predhodnog kongresa. Povelja se odnosi isključivo na jezike koji se tradicionalno koriste u zemljama potpisnicama (što isključuje jezike novih imigrantskih zajednica) koji se u dovoljnoj mjeri razlikuju od službenog jezika (čime se isključuju dijalekti) te koji se govore na definiranom teritoriju te države ili je koristi jezična manjina unutar države u cjelini (čime se uključuju jidiš i romski jezik koji se koriste na širokom geografskom području).
Jezici koji su zaštićeni po osnovi povelje [uredi - уреди]
Armenija
Austrija
Bosna i Hercegovina
Hrvatska
Cipar
Češka Republika
Danska
Finska
Njemačka
Mađarska
Lihtenštajn
- nema regionalnih i manjinskih jezika
Luksemburg
- nema regionalnih i manjinskih jezika
Crna Gora
Nizozemska
Norveška
Poljska
Rumunjska
Srbija
Slovačka
Slovenija
Španija
Švedska
Švicarska
Ukrajina
Ujedinjeno Kraljevstvo
Vidi još [uredi - уреди]
- tekst povelje na engleskom i hrvatskom jeziku http://www.poslovniforum.hr/eu/wmu029.asp