Decembarska ofanziva (Sremski front)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Tokom novembarskih borbi na Sremskom frontu, jedinice NOVJ potisle su nemačke snage na Crvenu liniju odbrane. Na zahtev komandanta 3. ukrajinskog fronta 3. decembra 1944. pokrenut je opšti napad za proboj Sremskog fronta. U napadu je učestvovalo 4 divizije Prvog proleterskog korpusa NOVJ na levom krilu i dve divizije 68. korpusa Crvene armije na desnom krilu. Za dvanaest dana veoma oštrih borbi sovjetske i jugoslovenske snage uspele su da zauzmu dve utvrđene linije nemačke odbrane - Crvenu i Nibelunšku liniju, napredujući od 20 do 40 km na zapad. Time su izbile pred poslednju utvrđenu liniju odbrane, Zelenu liniju. Snažni ponovljeni napadi na ovu nemačku utvrđenu liniju nisu doveli do uspeha, pa je, usled zamora jedinica i visokih gubitaka, 15. decembra ofanziva zaustavljena.

Oslobođena su brojna mesta, između ostalih Erdevik, Martinci, Kuzmin, Šid, Tovarnik, Opatovac, Ilok, Lovas, Ilinci, Nijemci, Komletinci, Šidski Banovci, Višnjićevo, Morović, Lipovac i Drenovci. Prvi proleterski korpus je u borbama imao 1.555 poginulih (2 komandanta brigada), 113 nestalih i 3.968 ranjenih boraca[1].

U drugoj polovini decembra 68. korpus Crvene armije smenila je bugarska Prva armija. U toku svog kratkotrajnog boravka na Sremskom frontu ona nije imala uspeha u napadu, pa je poslednjih dana decembra i ona prebačena na front severno od Drave, a držanje Sremskog fronta je celom širinom preuzela Prva armija JA.

Operativne okolnosti i namere[uredi | uredi kod]

Počev od 7. novembra 1944. Treći ukrajinski front Crvene armije je sa mostobrana kod Apatina i Batine razvijalo i širilo svoj napad kroz Baranju. Ovo nastupanje bilo je deo Budimpeštanske strateške napadne operacije. Crvena armija eksploatisala je slabost nemačkih snaga u toj oblasti, a Treći ukrajinski front imao je zadatak da posedne oblast južno od jezera Balaton i da zapadnom obalom prodre na sever, odsecajući Budimpeštu od Beča.

S druge strane, znatne snage nemačke Armijske grupe E tokom izvlačenja iz Grčke našle su se u teškom položaju u Makedoniji, južnoj Srbiji i Crnoj Gori. Nemačka Komanda Jugoistoka nastojala je da izvuče ove snage, uspostavi front na Drini, i delom snaga interveniše protiv sovjetskog prodora u Panoniji. Kako se kriza zbog sovjetskog prodora severno od Drave zaoštravala, a delovi Armijske grupe E kasnili, Komanda Jugoistoka bila je prisiljena na bezobzirno skidanje jedinica sa dela fronta na ušću Drine (ostaci 1. brdske i 13. SS i delovi 117. lovačke divizije) i njihovom prebacivanju na sever.

Da bi ovo sprečila, komanda Crvene armije tražila je energično nastupanje snaga NOVJ koje bi vezalo nemačke snage i izolovalo sovjetsku operaciju u Baranji od pritiska Armijske grupe E. Vlada jugoslavije i Vrhovni štab bili su takođe veoma zainteresovani za korišćenje trenutne nemačke slabosti i oslobađanje Srema i Slavonije. U vezi s tim, vrhovni komandant NOV i POJ maršal Tito i komandant 3. ukrajinskog fronta maršal Tolbuhin, na sastanku u Beogradu od 17. do 20. novembra 1944, dogovorili su učešće u decembarskoj ofanzivi jedinica NOVJ i Crvene armije. Prema planu, snage Prvog proleterskog korpusa su za ovu operaciju ojačane 68. streljačkim korpusom Crvene armije, Dunavskom ratnom flotilom i znatnim vazduhoplovnim i artiljerijskim sastavima[2].

Ova operacija imala je još jedan značajan cilj. Naime, Nemci su držali u svojim rukama obalu Dunava u okolini Vukovara do ušća Drave. To je onemogućivalo Crvenoj armiji plovidbu Dunavom i snabdevanje snaga u južnoj Mađarskoj na najefikasniji način, vodenim putem. Stoga je ova operacija imala za cilj zauzimanje Dunava i odbacivanje nemačkih snaga sa obale Dunava[2].

Literatura[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Pajović, Uzelac, Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945, strana 131
  2. 2,0 2,1 Pajović, Uzelac, Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945, strana 88

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spomenik NOB-a na Iriškom vencu
Ovaj članak je deo članaka vezanih za Vojvodinu u NOB, od 1941. do 1945.