Redovnička država Teutonskog viteškog reda

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Redovnička država Teutonskog viteškog reda
Civitas Ordinis Theutonici
Deutschordensstaat
između (1230.-1466.) Suverena država
od (1466.-1561.) feud Poljsko-Litvanske Unije
[[Prusi|]] Blank.png
1230. – 1561. Flag of Ducal Prussia.svg [[Prusko vojvodstvo|]]
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija
Karta Teutonske države
Glavni grad Malbork do 1466
Kalinjingrad od 1466
Jezik/ci latinski (službeni),
Religija katoličanstvo
Vlada teokratska monarhija
Veliki majstor reda
 - 1226.-1239. Hermann von Salza(prvi)
 - 1510.-1525. Albrecht von Preussen (zadnji)
Historija
 - Zlatna bula iz Riminija 1226.
 - Pruski poklon 1561.
Danas dio  Litvanija
 Poljska
 Rusija

Redovnička država Teutonskog viteškog reda (njemački: Staat des Deutschen Ordens ili Deutschordensstaat, latinski: Civitas Ordinis Theutonici, poljski: Państwo zakonu krzyżackiego) bila je teokratska država koja je egzistirala od 1230. do 1561.[1]

Teritorij Teutonskog viteškog reda po baltičkim zemljama od 1230. do 1561. naziva se državom Teutonskog reda.[2]

Teutonska država u osnovi je obuhvaćala područje Zapadne i Istočne Pruske i dijelove Livonije, današnje Estonije i Latvije. Uz to i neke male grofovije po Svetom Rimskom Carstvu, koje su bile direktno podređene Velikom majstoru Reda.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za osnivanje Teutonske države zaslužan je četvrti Veliki majstor Teutonskog reda - Hermann von Salza (vladao 1210.-39[1] ), utjecajni savjetnik cara Svetog Rimskog Carstva Friedricha II.[2]

Teutonski viteški red počeo je premještati fokus svog interesa sa Bliskog Istoka u Istočnu Evropu. Zbog tog su na poziv ugarskog kralja Andrije (Andrása) II 1211. otišli su u Transilvaniju zaustaviti invaziju Kumana i obratiti ih na kršćanstvo.[1]

Red je dobio veliku autonomiju, ali zahtjevi vitezova postali toliko pretjerani da su protjerani iz Ugarske 1225. Tada se otvorila nova prilika kad ih je pozvao poljski vojvoda Konrad Mazovski da mu odbrane zemlje u donjem toku rijeke Visle od poganskih Prusa.[1]

Počeci i konsolidacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Hermann von Salza je ovaj put postupao pažljivo, da izbjegne transilvanijsku sudbinu. Kako je već uživao povjerenje Friedricha II, nije mu bilo teško da ga nagovori za uslugu. Tako je 1226. Svetorimski car Friedrich II u svojoj Zlatnoj buli iz Riminija dao je Teutonskom redu sva prava na zemlje koje oni zauzmu u Pruskoj.[2]

Ta bula bila je pravni temelj za kasniji nastanak Teutonske države.[2]

Hermann je 1230. u Kruszwici sklopio ugovor i sa Konrad Mazovskim kojim mu je potvrđeno vlasništvo nad područjem koji treba osvojiti.[2]

Nešto kasnije 1234. Hermann je dobio i drugu bulu od pape Grgura IX.[1] u kojoj se kaže da sve zemlje osvojene sjeverno od Mazovije pripadaju crkvi, dakle Redu.[2]

Teutonski vitezovi započeli su osvajanje Pruske 1233., pod vodstvom Hermanna Balka, koristeći se vojskom regrutiranih njemačkih dobrovoljaca laika. Sljedećih 50 godina poznatih kao Pruski križarski rat, napredovali su od donjeg toka rijeke Visle do donjeg toka rijeke Njemen i istrijebili su većinu domorodačkog pruskog stanovništva. Naročito krvave godine bile su između 1261.-83. za velike pobune Prusa, na taj način Red stekao kontrolu nad Pruskom.[1]

Teutonska država je pored te svoje negativne uloge, pozitivno djelovala na razvoj te regije. Za njezine vladavine osnovani su brojni gradovi, sa prilično liberalnim gradskim pravima, pa su postali okosnica za razvoj zanatsva i trgovine. Čitav niz podignutih zamaka osiguravao je mir njemačkim kolonistima koji su došli u opustjele predjele. Red je značajne količine zemljišta darovao kao feude njemačkom i poljskom plemstvu, i na taj način ih napravio svojim vazalima, uza sve to red je i monopolizirao lukrativnu trgovinu pruskim žitom, koja se rasplamsala kad je papa 1263. dopustio Redu, da se direktno bavi trgovinom, dotad im je to bilo zabranjeno zbog redovničkog zavjeta na siromaštvo.[1]

Nešto manje od dvije godine prije smrti Hermanna von Salze, - 1237. Bratstvo mača (Schwertbrüderorden), od 1202. znano kao Livonski red, postao je grana Teutonskog reda, usprkos tome Red nikada nije uspio uspostaviti efikasnu kontrolu nad livonskim krajevima, kao što mu je to uspjelo u Pruskoj.[1]

Još prije 1309. kad je Veliki majstor reda osnovao rezidenciju u Malborku, Red je stvorio jaku feudalnu državu]] koja je vladala ne samo Pruskom već i istočnim baltičkim zemljama; Kurlandijom i Livonijom, a nakon 1346. i Estonijom i istočnom Pomerenijom, uključujući grad Danzig (Danzig).

Tokom narednog vijeka Teutonska država kontinuirano je demonstrirala svoju snagu, aktivno štiteći gradove Hanze, proširivši svoj teritorij kupnjom i osvajanjem, iako ni u tom periodu nije uspjela osvojiti i preobratiti Litvaniju.[1]

Propast države[uredi - уреди | uredi izvor]

Teritorijalna ekspanzija Teutonske države i sve veća moć, izazvala je neprijateljstvo kako kod Kraljevine Poljske, kojoj je odsječen pristup Baltiku, tako i kod Velike Kneževine Litvanije, na čiji su teritorij Teutonski vitezi nastavili navaljivati, pod krinkom Križarskog rata i pored tog što je 1387. Litvanija zvaničko prihvatila kršćanstvo.[1]

Kad je izbila pobuna protiv Reda u Semigaliji 1408., udružene poljsko-litavske snage, teško su porazile Teutonske vitezove u Bitci kod Grunwalda 1410.[1]

Poraz je slomio vojničku moć Teutonskog reda, pa se Teutonska država morala odreći Semigalije i kraja oko Dobrzyńa (Ugovor iz Toruńa 1411.).[1]

Nakon tog je opao njen autoritet i financijski položaj, pa nije bila u stanju izdržati ratove sa Poljskom koji su se nastavili i pretopili u Trinaestogodišnji rat u kom su se i njihovi vazali pridružili Poljacima. Red je konačno poražen- 1466. pa je morao Kraljevini Poljskoj prepustiti Pomeraniju, obje obale Visle i Warmiju (Ugovor iz Toruńa 1466.).

Teutonska država spala je ostatak Pruske, a njegov je Veliki majstor postao vazal Poljskog kralja, pored tog dotad isključivo [[Nijemci|njemački Red bio je primoran u svoje redove primati i Poljake.[1]

Vladavina Teutonskog reda u Pruskoj završila je 1525., kad je Veliki majstor Albert, nakon protestantske reformacije, sekularizirao red i prihvatio sizerenstvo Poljskog kralja kao njegov vojvoda.[1]

Novi Veliki majstor Reda Walter von Cronberg preselio je 1526. svoju [[rezidencija|rezidenciju u Mergentheim (Baden-Württemberg). Nakon gubitka Pruske -1558. izgubio je i teritorije u Livoniji.[1]

Iako je službeni jezik u toj redovničkoj državi bio latinski, velik broj njemačkih kolonista učinio je njihovu državu nositeljem njemačke kulture i germanizacije Pruske, koja je kasnije postala Prusko vojvodstvo i na kraju Prusko Kraljevstvo.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 Teutonic Order, religious order (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/topic/Teutonic-Order. Pristupljeno 3.05.2021.. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Deutschen Ordensstaat (njemački). Deutscherritterorden. http://www.deutscherritterorden.de/12.html. Pristupljeno 3.05.2021.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]