Kurlandija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kurlandija
Kurzeme
Pozicija Kurlanije na karti Latvije
Pozicija Kurlanije na karti Latvije

Kurlandija (letonski: Kurzeme, njemački: Kurland, latinski: Curonia/Couronia, poljski: Kurlandia, ruski: Курляндия) je ime za jednu od historijskih i kulturnih regija Latvije, koja se nalazi na zapadu zemlje uz Baltičko more.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Kurlandija je ime dobila po svojim prastanovnicima, latvijskom plemenu - Kurši, koji su krajem 9. vijeka osnovali svoje plemensko kraljevstvo.[1]

Nakon što je Livonsko bratstvo mača (od 1237. Livonski red ili Red Livonskih teutonskih vitezova) zauzelo litvanske zemlje sjeverno od Zapadne Dvine, negdje oko 1220. pokrenulo je križarski rat protiv Kurša i njihovog plemenskog kraljevstva. Kurški kralj Lammekinus u želji da izbjegne porobljavanje svog plemena i vlast Livonskog reda, sklopio je 1230. mir i to direktno sa papinim legatom. Pritom se obavezao da prihvaća papino sizerenstvo i pokrštavanje.[1]

Tipični pejzaž

Livonski red je međutim odbio ispoštovati taj dogovor, oni su čak spriječili kralja da primi svoju krunu od pape, već su se kupnjom i smicalima nekako domogli oko dvije trećine kurlandijske zemlje od kurlandskog biskupa 1234. Nakon tog su 1269. definitivno podjarmili Kurše i vladali njima kao svojim kmetovima narednih 300 godina.[1]

Livonski red (tada samo grana Teutonskog reda) rasformirali su svoj Red 1561. i na svojim domenama Kurlandiji i Semigalliji (koju su zauzeli oko 1290.) osnovali Kneževinu Kurlaniju i Semigaliju, pod sizerenstvom poljskog kralja.[1]

Ta kneževina osnovana za posljednjeg Velikog majstora Reda - Gottharda Kettlera, procvjetala je za njegovih nasljednika u 17. vijeku, naročito za vladavine kneza Jacoba (vladao 1640.-82.). On je potaknuo razvoj manufaktura i brodogradnje i tako došao do snažne mornarice i unosne prekomorske trgovine. Njegova kneževina iako teritorijalno mala, bila je dovoljno bogata i moćna da osnuje vlastite kolonije u Karibima (Tobago 1645.-65.) i Zapadnoj Africi (Gambija 1651.-65.).[1]

Prosperitet]] Kurlandije završio je 1658., kad je Švedska, koja je tad zaratila sa Poljsko-Litvanskom Unijom, zauzela kurlandsku prijestolnicu Jelgavu i zarobila kneza.[1]

Jacob se 1660. uspio vratiti na tron- 1660., ali je njegova kneževina bila samo sjena nekadašnje moći. Njegovi nasljednici uspjeli su prividno zadržati ugled dinastije, pa se knez Friedrich Wilhelm Kettler 1710. uspio oženiti sa nećakinjom Petra Velikog Anom (budućom ruskom caricom).

Ipak su toliko oslabili da se nisu mogli odhrvati utjecaju sve snažnijeg Ruskog Carstva, pa kad je posljednji knez iz Dinastije Kettler umro 1737. rusi su na njegovo mjesto instalirali svog protežea Ernsta Johanna Biron. Na sličan način su radili do 1795. tad su za Treće podjele Poljske anektirali Kurlaniju.[1]

Kurlandijski kmetovi su za ruske vladavine oslobođeni 1817, ali nisu dobili zemlju, pa je njemačko plemstvo ostalo favorizirana klasa do kraja 19. vijeka. Nakon Oktobarske revolucije i raspada Ruskog Carstva 1918.- Kurlandija je postala dio novoosnovane države Latvije.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 „Courland” (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/place/Courland. Pristupljeno 20.05. 2021. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]