Philippe Pétain
| Philippe Pétain | |
|---|---|
.jpg) | |
| Mandat 10. srpnja 1940. – 6. lipnja 1944. | |
| Prethodnik | Albert Lebrun (kao predsjednik Republike) |
| Nasljednik | Charles de Gaulle (kao predsjednik Privremene vlade) |
119. Premijer Francuske1
| |
| Mandat 16. lipnja 1940. – 11. srpnja 1940. | |
| Prethodnik | Paul Reynaud |
| Nasljednik | Pierre Laval |
| Rođenje | 24. travnja 1856. Cauchy-à-la-Tour, Francuska
|
| Smrt | 23. srpnja 1951. Port-Joinville, Francuska
|
| Politička stranka | nijedna |
| Supružnik | Eugénie Hardon |
| 1 Laval je u srpnju 1940. bio potpredsjednik Vijeća ministara, de facto premijer, no Pétain je ostao nominalni premijer do 18. travnja 1942. godine, kada ga je, također, naslijedio Laval. | |
Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain (Cauchy-à-la-Tour, 24. travnja 1856. - Port-Joinville, 23. srpnja 1951.), poznatiji kao Philippe Pétain ili maršal Pétain, je bio francuski general, kasnije predsjednik Višijske Francuske od 1940. do 1944.
Zbog svojih vojnih dostignuća u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj je smatran herojem, no zbog svojih akcija u Drugom svjetskom ratu to herojstvo se pretvorilo u suđenje zbog izdaje i smrtnu kaznu, koja je preoblikovana u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea. U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ petenizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling.
Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain rođen je 24. travnja 1856. u mjestu Cauchy-à-la-Tour. Pétain je polazio vojnu akademiju i školovao se u Parizu. U Prvom svjetskom ratu, Pétain je uspješno obranio Verdun od Nijemaca 1916, a već 1918. postao je maršal. Tijekom 1920-ih Pétain je služio u Francuskom Maroku.
Nakon Njemačke invazije Francuske 1940., Pétain - tada 84 godine star - je pozvan u Ministarstvo rata. Dana 16. lipnja 1940. Pétain je postao premijer Francuske, naslijedivši Paula Reynauda, i odmah je Njemačkoj ponudio mir, koji je sklopljen 22. lipnja. Dana 2. srpnja 1940. Pétain organizira vlastitu vladu u Vichyju, a 10. srpnja iste godine preuzima vodstvo nove države nazvane Višijska Francuska. On je svoju diktaturu prenio na dio Francuske koji nije bio (izravno) pod njemačkom kontrolom. Pétain i njegov zamjenik Pierre Laval uspostavili su fašističku vladu koja je surađivala s Adolfom Hitlerom i bila je pod njemačkom vlasti koja je zapovijedala svim događanjima u državi. Vlada je također prihvatila i antisemitske zakone i deportirala je sve Židove u njemačke konc-logore.
Nakon Operacije Overlord i raspada Vichyevske Francuske 1944. Pétain je pobjegao u Njemačku i Švicarsku. U travnju 1945. Pétain se vratio u Francusku kako bi mu se sudilo zbog veleizdaje. Na sudu su ga proglasili krivim i osudili na smrt strijeljanjem u srpnju-kolovozu 1945. Ta kazna je izmijenjena u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea 17. kolovoza 1945. i to zbog njegove dobi - bilo mu je 89 godina. Kaznu je služio na otoku Ile d'Yeu, gdje je umro i gdje je pokopan.
U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ petenizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling. Pétain danas smatraju jednim od najvećih izdajica svih vremena i smatraju ga ekvivalentoma Vidkuna Quislinga u Norveškoj, Benedicta Arnolda u SAD-u, Mir Jafara u Indiji i Pu Jia u Mandžuriji.
- Simon Kitson's Vichy Web Arhivirano 2014-09-11 na Wayback Machine-u
