Louis Jules Trochu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Louis Jules Trochu
Louis Jules Trochu


32. premijer Francuske
Državni poglavar i predsjednik Vlade
Mandat
4. rujna 1870. – 22. siječnja 1871.
Prethodnik Napoleon III (car)
Charles Cousin-Montauban (premijer)
Nasljednik Adolphe Thiers (predsjednik)
Jules Dufaure (premijer)

Rođenje 12. ožujka 1815.
Francuska Palais, Francuska
Smrt 7. listopada 1896.
Francuska Tours, Francuska

Louis Jules Trochu (Palais, 12. ožujka 1815.Tours, 7. listopada 1896.) je bio francuski vojskovođa i političar koji je od 4. rujna 1870. do 22. siječnja 1871. bio predsjednik Vlade narodnog spasa Treće Republike te je u tom svojstvu de facto bio i državni poglavar.

Rođen u Palaisu, Trochu se školovao na vojnoj školi Saint-Cyr, a već do 1843. postaje satnik u francuskoj vojsci. Kao satnik služi u Alžiru gdje se ističe u službi i brzo napreduje. Tokom 1850-ih godina služi u Krimskom ratu, što mu donosi orden Légion d'honneur i čin divizijskog generala. Ponovo se istaknuo služeći u Talijanskoj kampanji, zbog čega je nagrađen Velikim križem Legije časti. Godine 1866. dobiva posao u ministarstvu rata, gdje anonimno objavljuje orleanistički nastrojeno djelo L'Armée française en 1867, koje je do 1870. godine doživjelo dvadeset izdanja. Brošuta mi nije donijela simpatije dvora tako da je ubrzo napustio ministarstvo rata, a u predstojećem Francusko-pruskom ratu nije odraban za zapovjednika. Ipak, nakon početnih katastrofa, car je ipak imanovao Trochua zapovjednikom u ratu.

Trochu se energično trudio uspostaviti obranu Pariza te se tokom višemjesečne opsade iskazao kao majstor pasivne obrane. Nakon što je Léon Gambetta proglasio Treću Republiku 4. rujna 1870., Trochu je imenovan predsjednikom Vlade narodnog spasa. Već ranije imenovan guvernerom Pariza, Trochu je ambiciozno najavljivao obranu glavnoga grada i naglašavao kako nikada neće kapitulirati. No, kada je obrana neslavno propala, a kapitulacija bila neizvježna, Trochu je 22. siječnja 1871. podnio ostavku na mjesto guvernera Pariza, dok je mjesto predsjednika vlade zadržao do primirja u veljači 1871., iako je ona bila čisto simbolična (stvarnu vlast više nije imao).

Nakon završetka rata i u procesu konsolidacije Treće Republike izabran je u Predstavnički dom. Iz političkog života se povukao 1872., dok je vojnu karijeru okončao sljedeće godine. Iste godine izdaje djelo Pour la vérité et pour la justice u kojem opravdava Vladu narodnog spasa, a 1879. izdaje L'Armée française en 1879, par un officier en retraite, što se smatra svojevrsnom dopunom njegove prve brošure.

Preminuo je 7. listopada 1896. u Toursu.