Nicolas Sarkozy

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nicolas Sarkozy
Nicolas Sarkozy


Mandat
16. svibnja 2007. – 15. svibnja 2012.
Premijer(i) François Fillon
Prethodnik Jacques Chirac
Nasljednik François Hollande

Rođenje 28. siječnja 1955.
Francuska Pariz, Francuska
Politička stranka RPR (do 2002)
UMP (od 2002)
Supruga Marie-Dominique Culioli (1982-1996)
Cécilia Attias (1996-2007)
Carla Bruni (2007-)
Vjera katolicizam

Potpis
Nicolas Sarkozy signature.svg

Nikola Sarkozi (puno ime: Nikola Pol Stefan Sarkozi (Šarkezi) de Nađ-Boča; fr. Nicolas Paul Stéphane Sárközy de Nagy-Bocsa; rođen 28. 1. 1955. u Parizu) je francuski političar, drugi sin oca mađarskog plemića Pala Šarkezija de Nađ-Boče (Pál Sárközy de Nagy-Bocsa) i majke Francuskinje Andree Mala. Nadimak mu je Sarko. Predsednik je konzervativne partije Unija narodnog pokreta i ministar unutrašnjih poslova Francuske (do 26. marta 2007). Sarkozi je kandidat za predsednika Republike Francuske na izborima 2007.

Dana 22. 4. 2007. se u prvom krugu izbora zajedno sa socijalističkom kandidatkinjom Segolene Royal kvalificirao za drugi krug, a 6. 5. 2007. je izabran za predsjednika Francuske.

Na dužnost će stupiti 16. 5. 2007.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen u Parizu kao sin mađarskog imigranta Pála Sárközyja (prezime se izgovara "Šarkezi" na mađarskom) i Andrée Mallah Židovka iz Francuske. Otac mu je bio pripadnik nižeg mađarskog protestantskog plemstva. Pál Sárközy je do emigracije u Francusku pored mjesta Szolnok u Mađarskoj posjedovao veći zemljišni posjed i manji dvorac. Sa nadiranjem Crvene armije 1944. godine Pál Sárközy izbjegao je preko Njemačke u Francusku gdje je regrutiran u Legiju stranaca u kojoj je proveo razdoblje do 1948. kada se seli u Pariz gdje upoznaje Nicolasovu majku, francusku Židovku Andrée Mallah sa kojom je dobio troje djece, Nicolasa, Guillaumea i Francois.

Tokom djetinjstva otac Pál Sárközy napušta obitelj i ostavlja ju bez financijske pomoći pa je Nicolas bio prisiljen brinuti se sam o sebi. Nakon školovanja i studija prava osniva reklamnu agenciju koja mu je donijela bogatstvo.

Politička karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Sarkozy sa Condoleezza Rice (2006)

Politička karijera Nicolasa Sarkozyja počela je u njegovoj 22. godini kada se uključio u neodegolističku stranku i kada je postao vijećnik u bogatom pariškom predgrađu Neuilly-sur-Seine u kojem je kasnije postao i načelnik. U nacionalnim okvirima postao je poznat nakon talačke krize u navedenom predgrađu 1993. godine pri čemu je on odigrao značajnu pregovaračku ulogu prije nego je policija likvidirala otmičara.

Nakon toga događaja politička karijera Nicolasa Sarkozyja kreće u uzlaznom smijeru. Postaje ministar za proračun u vladi Édouarda Balladura u razdoblju 1993. do 1995. 1999. godine na kratko postaje i predsjednik neodegolističke partije, a 2002. godine nakon što je Jacques Chirac postao predsjednik Francuske ulazi u vladu kao ministar unutarnjih poslova, nakratko kao ministar financija da bi se ponovno vratio na položaj ministra unutarnjih poslova na kojem položaju je do danas.

Nicolas Sarkozy je karizmatičan političar poznat po svojim oštrim i jasnim istupima protiv kriminala. Kritičari ga optužuju za demagogiju, populizam i desničarenje.

Tokom 2006. godine izborio je ispred svoje stranke kandidaturu za francuskog predsjednika pa je u prvom krugu predsjedničkih izbora održanih 22. 4. 2007. osvojio najveći broj glasova i ušao u drugi krug koji se održao 6. 5. 2007. Nicolas Sarkozy pobijedio je u drugom krugu predsjedničkih izbora protukandidatkinju Segolene Royal te je time postao francuski predsjednik i nasljednik Jacguesa Chiraca.

Godine 2012. je poražen na predsjedničkim izborima od strane socijalističkog kandidata Françoisa Hollandea, postavši drugi predsjednik u historiji Pete republike kome se to dogodilo.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]