Paul Doumer

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Paul Doumer
Paul Doumer


Mandat
13. lipnja 1931. – 7. svibnja 1932.
Prethodnik Gaston Doumergue
Nasljednik André Tardieu (v.d.)

Rođenje 22. ožujka 1857.
Francuska Aurillac, Francuska
Smrt 7. svibnja 1932.
Francuska Pariz, Francuska
Politička stranka PR
Supruga Blanche Doumer
Vjera katolicizam

Joseph Athanase Paul Doumer (Aurillac, 22. ožujka 1857.Pariz, 7. svibnja 1932.) je bio francuski političar i predsjednik koji je 1932. godine postao drugi francuski predsjednik ubijen u atentatu.

Doumer je rođen u Aurillacu 1857. godine. Školovao se na Conservatoire national des arts et métiers, a 1877. godine postao je profesor matematike u Mendeu. Sljedeće godine oženio se Blanche Richel, koju je upoznao na studiju i s kojom je imao osmero djece, petero od kojih je poginulo u ratu. Od 1879. do 1883. godine radi kao profesor u Remiremont, ali odlazi zbog zdravstvenih razloga. Nakon toga postaje urednik regionalnih novina Courrier de l'Aisne.

Godine 1888., na dopunskim izborima postaje zastupnik u Zastupničkom domu, no poziciju gubi već na općim izborima u rujnu 1889. godine. Doumer je bio član kluba lijevih radikala. Doumer je slovio kao financijski stručnjak tako da je 1895. godine, nakratko, bio ministar financija u vladi Léona Bourgeoisa. Kada je njegov plan da uvede porez na dohodak na nacionalnoj razini propao, Doumer je 1897. godine premješten na mjesto guvernera Indokine.

Doumer je bio jedan od najaktivnijih i, s francuskog gledišta, najefikasnijih guvernera Indokine. Za razliku od većine svojih prethodnika, ali i nasljednika, Doumer je prilično dugo držao tu poziciju (1897.1902.) te je imao jasne ideje i ciljeve. Njegovi najveći uspjesi su jačanje pozicije guvernera u odnosu na upravitelje u različitim dijelovima Indokine te stabilizacija kolonijalnih financija. Mada je potonja mjera u Francuskoj dočekana s hvalom, lokalno stanovništvo je razvilo snažan animozitet prema Doumeru zbog visokih poreza. Za njegova mandata, u Hanoiju je izgrađen most Long Biên.

Povratkom u Francusku 1902. godine postaje predsjednik Zastupničkog doma, a 1912. godine odlazi u Senat. U tom periodu piše knjige L’Indochine française (1903.) i Le Livre de mes fils (1906.). Godine 1925. ponovo postaje ministar financija, nakon ostavke Louisa Loucheura. Dvije godine kasnije postaje predsjednik Senata i predsjednik odbora za proračun.

S pozicije predsjednika Senata postao je kandidat na predsjedničkim izborima 1931. godine. U prvom je krugu tijesno pobijedio Aristidea Brianda, koji je potpuno podbacio u drugom krugu, ali bez nadpolovične većine. U drugom krugu, osvaja 57% elektorskih glasova ispred Pierrea Marrauda i ostalih kandidata. Njegov izbor dočekan je s odobravanjem, a Doumer je uspješno manevrirao među kabinetskim krizama koje su uslijedile nakon smrti Andréa Maginota i Aristidea Brianda.

Ipak, Doumerov mandat je trajao tek 10 mjeseci. Dana 6. svibnja 1932., Doumer je posjetio otvaranje sajma knjiga u Hôtelu Salomon de Rothschild, gdje se susreo s piscem Claudeom Farrèreom. Odjednom, psihički bolesni ruski emigrant, Paul Gorgulov, počeo je pucati iz pištolja. Dva metka pogodila su Doumera - jedan u lubanju, jedan u ruku - koji se odmah srušio na pod. Claude Farrère je nasrnuo na atentatora i zadržao ga do dolaska policije. Doumer je hitno prevezen u parišku Hôpital Beaujon, gdje je podlegao ozljedama u 04:37, 7. svibnja 1932. godine. Gorgulov je izveden pred sud i, nakon presude, giljotiniran 14. rujna 1932. godine.

Doumer je dobio državnički sprovod, a pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Vaugirard u Parizu.