Jean Casimir-Perier

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jean Casimir-Perier
Jean Casimir-Perier

Mandat
27. lipnja 1894. – 16. siječnja 1895.
Prethodnik Charles Dupuy (v.d.)
Nasljednik Charles Dupuy (v.d.)

Mandat
3. prosinca 1893. – 30. svibnja 1894.
Predsjednik Sadi Carnot
Prethodnik  Charles Dupuy
Nasljednik Charles Dupuy

Rođenje 8. studenog 1847.
Francuska Pariz, Francuska
Smrt 11. ožujka 1907.
Francuska Pariz, Francuska
Politička stranka Républicain modéré
Supružnik Hélène Casimir-Perier
Vjera katolicizam

Jean Paul Pierre Casimir-Perier (Pariz, 8. studenog 1847.Pariz, 11. ožujka 1907.) je bio francuski političar iz perioda Treće Republike koji je služio kao premijer (1893.1894.) i predsjednik Francuske (1894.1895.).

Rođen je 1847. godine u Parizu u obitelji s dugogodišnjom političkom tradicijom. Njegov otac, Auguste Casimir-Perier, bio je ministar unutarnjih poslova u vladi Armanda Dufaurea, a njegov djed, Casimir Pierre Périer, bio je premijer Louisa-Philippea I tokom Julske Monarhije. Svoju političku karijeru započeo je kao očev tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Aktivnu političku karijeru započinje 1874. godine, a dvije godine kasnije postaje zastupnik u Zastupničkom domu. Na to će mjesto biti biran sve do izbora za predsjednika 1894. godine. Unatoč obiteljskoj tradiciji, Casimir-Perier se pridružio republikancima te je bio jedan od 363 zastupnika koji su se usprotivili Mac Mahonu tokom krize Seize-Mai 1877. godine. Ipak, 1883. nije glasovao za "izbacivanje prinčeva" te je dao ostavku nakon izglasavanja zakona zbog osobnnih veza s obitelji Orléans.

Iste godine, postao je tajnik u Ministarstvu rata. Od 1890. do 1892. je bio potpredsjednik Zatupnničkog doma, a 1893. je imenovan predsjednikom. Dana 3. prosinca 1893. imenovan je predsjednikom Vijeća te ministrom vanjskih poslova. U svibnju 1894. daje ostavku zbog ponovnog izbora na mjesto predsjednika Zastupničkog doma.

Dana 24. lipnja 1894., nakon što je Sante Geronimo Caserio ubio predsjednika Carnota, Casimir-Perier je s 451 glasom izabran za predsjednika ispred Henrija Brissona (195) i Charlesa Dupuyja (97). Njegov predsjednički mandat trajao je samo šest mjeseci i dvadeset dana, što je najkraći predsjednički mandat u povijesti Francuske; ostavku podnosi u siječnju 1895. godine. Casimir-Perier je svoju odluku opravdao ignoriranjem od strane svojih ministara, koji ga nisu konzultirali pri donošenju odluka niti ga informirali o političkim zbivanjima, posebice na polju vanjskih poslova.

Nakon ostavke, Casimir-Perier se potpuno povlači iz politike i posvećuje se biznisu, posebice rudarstvu. Tokom suđenja Alfredu Dreyfusu u Rennesu, njegovo je svjedočenje imalo velik značaj u oslobađanju Dreyfusa od optužbi. Također, tokom krize 1899., predsjednik Loubet mu je ponudio mjesto premijera, ali je odbio.

Umro je 11. ožujka 1907. godine u Parizu od posljedica angine pektoris.