Pierre Laval
| Pierre Laval | |
|---|---|
 | |
101. Premijer Francuske
| |
| Mandat 27. siječnja 1931. – 20. veljače 1932. | |
| Predsjednik | Gaston Doumergue Paul Doumer |
| Prethodnik | Théodore Steeg |
| Nasljednik | André Tardieu |
112. Premijer Francuske
| |
| Mandat 7. lipnja 1935. – 24. siječnja 1936. | |
| Predsjednik | Albert Lebrun |
| Prethodnik | Fernand Bouisson |
| Nasljednik | Albert Sarraut |
120. Premijer Francuske1
| |
| Mandat 11. srpnja 1940. – 13. prosinca 1940. | |
| Predsjednik | Philippe Pétain |
| Prethodnik | Philippe Pétain |
| Nasljednik | Pierre Étienne Flandin |
123. Premijer Francuske
| |
| Mandat 18. travnja 1942. – 17. kolovoza 1944. | |
| Predsjednik | Philippe Pétain |
| Prethodnik | François Darlan |
| Nasljednik | Charles de Gaulle |
| Rođenje | 28. lipnja 1883. Châteldon, Francuska
|
| Smrt | 15. listopada 1945. Pariz, Francuska
|
| Politička stranka | nijedna |
| Vjera | rimokatolik |
| 1 Laval je u srpnju 1940. postao potpredsjednik Vijeća ministara pod Pétainom, mada je de facto bio premijer. Pétain je ostao nominalni premijer do travnja 1942., kada ga je i formalno naslijedio Laval. Flandin i Darlan su također bili potpredsjednici Vijeća ministara. | |
Pierre Laval (Châteldon, 28. lipnja 1883. – Pariz, 15. listopada 1945.) je bio francuski političar, član Višijske vlade okupirane od strane Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Prije izbijanja Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije 1917. bio je socijalist, a nakon rata se izjašnjavao kao nezavisan kako bi izbjegao nepopularnost komunista. Ukupno je kao premijer služio 4 puta, zadnja 2 tijekom perioda Višijske Francuske. Nakon oslobođenja Francuske i pada nacizma, Laval je uhićen i osuđen zbog veleizdaje, te je, unatoč velikim protestima, pogubljen strijeljanjem.
