Charles Dupuy

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Charles Dupuy
Charles Dupuy


Mandat
4. travnja 1893. – 3. prosinca 1893.
Predsjednik Marie François Sadi Carnot
Prethodnik Alexandre Ribot
Nasljednik Jean Casimir-Perier

Mandat
30. svibnja 1894. – 26. siječnja 1895.
Predsjednik Sadi Carnot (1894)
on sam (1894)
Jean Casimir-Perier (1894–1895)
on sam (1895)
Prethodnik  Jean Casimir-Perier
Nasljednik Alexandre Ribot

Mandat
1. studenog 1898. – 22. lipnja 1899.
Predsjednik Félix Faure (1898–1898)
on sam (1899)
Émile Loubet (1899)
Prethodnik  Henri Brisson
Nasljednik Pierre Waldeck-Rousseau

Predsjednik Francuske
(vršitelj dužnosti)
Mandat
25. lipnja 1894. – 27. lipnja 1894.
Prethodnik  Jean Casimir-Perier
Nasljednik Marie François Sadi Carnot
Mandat
16. siječnja 1895. – 17. siječnja 1895.
Prethodnik  Jean Casimir-Perier
Nasljednik Félix Faure
Mandat
16. veljače 1899. – 18. veljače 1899.
Prethodnik  Félix Faure
Nasljednik Émile Loubet

Rođenje 5. studenog 1851.
Francuska Puy-en-Velay, Francuska
Smrt 23. srpnja 1923.
Francuska Ille-sur-Têt, Francuska
Politička stranka Républicain modéré
Zanimanje profesor

Charles-Alexandre Dupuy (Puy-en-Velay, 5. studenog 1851.Ille-sur-Têt, 23. srpnja 1923.) je bio francuski političar iz razdoblja Treće Republike koji je u tri navrata bio premijer i vršitelj dužnosti predsjednika Francuske. Dupuy je bio premijer u jeku afere Dreyfus, tokom koje su njegove vlade demonstrirale nesposobnost nošenja s teškim političkim i društvenim problemima koji su se pojavili tokom kontroverzne afere.

Profesor filozofije prije ulaska u Zastupnički dom 1885. godine, Dupuy se u parlamentu pridružio Ferryjevim umjerenim republikancima. Od 1892. do 1893. je obnašao dužnost ministra obrazovanja. U travnju 1893. je prvi puta imenovan premijerom, ali već u prosincu podnosi ostavku te, nedugo zatim, potaje predsjednik Doma. Tokom prvoga tjedna na mjestu predsjednika, anarhist Auguste Vaillant je bacio bombu na njega, no promašio je. Dupuyjeva mirna replika ("Gospodo, rasprava se nastavlja") donijela mu je veliko poštovanje. U svibnju 1894. ponovo postaje premijer i ministar unutarnjih poslova. Dupuy je bio uz predsjednika Carnota kada je potonjeg u lipnju 1894. upucao Sante Geronimo Caserio. Tada je prvi puta postao vršitelj dužnosti predsjednika.

Jean Casimir-Perier ga je pobijedio u izboru za Carnotova nasljednika tako da je Dupuy ostao premijer. Za vrijeme njegove vlade, Alfred Dreyfus je uhapšen i u prosincu 1894. godine i osuđen, što je bio početak najveće afere u historiji Francuske. U siječnju 1895., Dupuy podnosi ostavku.

Nakon što je tokom 1898. godine premijer Henri Brisson potpomogao da slučaj Drefyus dođe na reviziju, Dupuy je u studenom iste godine ponovo postao premijer. Donesen je posebni zakon koji je odluku u slučaju Dreyfus delegirao s kaznenog odjela žalbenog suda na zajedničku sjednicu svih odjela istoga suda. Žalbeni sud je odlučio da predmet treba vratiti na ponovno suđenje pred vojni sud jer se ispostavilo kako je ključni dokaz protiv Dreyfusa zapravo djelo Ferdinanda Esterhazyja. Takav je potez razbijesnio Dreyfusove protivnike koji su organizirali demonstracije i napade na novog predsjednika, Émilea Loubeta, koji je podržavao Dreyfusa. Kao jedan od protivnika Alfreda Dreyfusa, Dupuy je u lipnju 1899., kada je odluka žalbenog suda bila službena, odmah podnio ostavku. Godine 1900. izabran je za senatora.

Preminuo je 23. srpnja 1923. godine.