Druga Francuska Republika

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Francuska Republika
République française
Flag of France.svg
1848. – 1852. Flag of France.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
GesloLiberté, Égalité, Fraternité
HimnaLe Chant des Girondins
Lokacija Francuske Republike
Francuska 1848. godine
Glavni grad Pariz
Jezik/ci francuski jezik
Vlada Republika
Državni poglavar
 - 1848. Jacques-Charles Dupont
 - 1848. Izvršna komisija
 - 1848. Louis-Eugène Cavaignac
 - 1848. – 1852. Louis-Napoléon Bonaparte
Premijer
 - 1848. Jacques-Charles Dupont
 - 1848. François Arago
 - 1848. Louis-Eugène Cavaignac
 - 1848. – 1849. Odilon Barrot
 - 1849. – 1851. Alphonse Henri
 - 1851. Léon Faucher
Legislatura Narodna skupština
Historija
 - Revolucija 1848. 23. veljače 1848.
 - Ukinuto ropstvo 27. travnja 1848.
 - Dani lipnja 23.26. lipnja 1848.
 - Usvojen ustav 4. studenog 1848.
 - Puč 1851. 2. prosinca 1851.
 - Obnova carstva 2. prosinca 1852.
Valuta franak
Danas dio  Francuska

Druga Francuska Republika je bio period francuske historije od rušenja Julske Monarhije u Revoluciji 1848. pa dve do puča Louisa Bonapartea u prosincu 1851., godinu dana nakon kojega je Druga Republika službeno ukinuta.

Druga Republika bila je posljedica višegodišnjeg nezadovoljstva koje se nakupljalo za vladavine Louisa-Philippea I. Kada je konačno došlo do revolucije, narod je svrgnuo monarhiju i utemeljio novu republiku baziranu na demokratskim načelima. Ipak, ni nove republikanske vlasti nisu promijenile tijek državne politike tako da je Druga Republika ubrzo postala bojište između "socijalne i demokratske Republike" i "liberalne Republike". Konflikt će kulminirati ustankom znanim kao Dani lipnja, a u kojem se Louis-Eugène Cavaignac krvavo obračunao s pobunjenim radnicima. Uslijedio je kratki period stabilnosti, došlo je do donošenja novog, izrazito demokratskog ustava, a u prosincu su organizirani predsjednički izbori. Favoriziranog Cavaignaca pobijedio je Louis-Napoléon Bonaparte koji je tako postao prvi predsjednik u povijesti Francuske.

Louis Bonaparte je bio monarhist, a imao je i podršku u Narodnoj skupštini, kojom su također dominirali monarhisti. Nova vlast se pokazala izrazito konzervativnom te je donijela cijeli niz mjera kojima ograničila glasačko pravo i slobodu medija, a Crkva je ponovo ostvarila dominantan utjecaj na javno obrazovanje. Predsjednik je ubrzo shvatio kako su njegovi planovi ograničeni radom Narodne skupštine tako da je 2. prosinca 1851. godine organizirao puč i tako de facto srušio republiku. U siječnju 1852. donesen je restriktivni ustav, a raniji plebiscit je dodatno konsolidirao Bonaparteovu vlast. Tokom sljedećih godinu dana, Louis Bonaparte je radio na formiranju carstva, što se konačno dogodilo 2. prosinca 1852. godine, točno godinu dana nakon državnog udara. Drugu Republiku zamijenilo je Drugo Carstvo.