Gaston Doumergue

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gaston Doumergue
Gaston Doumergue

Mandat
13. lipnja 1924. – 13. lipnja 1931.
Prethodnik Frédéric François-Marsal (v.d.)
Nasljednik Paul Doumer

Mandat
9. prosinca 1913. – 9. lipnja 1914.
Predsjednik Raymond Poincaré
Prethodnik  Louis Barthou
Nasljednik Alexandre Ribot

Mandat
9. veljače 1934. – 8. studenog 1934.
Predsjednik Albert Lebrun
Prethodnik  Édouard Daladier
Nasljednik Pierre-Étienne Flandin

Rođenje 1. kolovoza 1863.
Francuska Aigues-Vives, Francuska
Smrt 18. lipnja 1937.
Francuska Aigues-Vives, Francuska
Supruga Jeanne Doumergue
Zanimanje advokat, sudac
Vjera protestantizam

Pierre-Paul-Henri-Gaston Doumergue (Aigues-Vives, 1. kolovoza 1863.Aigues-Vives, 18. lipnja 1937.) je bio francuski političar iz perioda Treće Republike koji je u dva navrata bio premijer te, od 1924. do 1931. godine, predsjednik Francuske. Doumergue je bio izrazito popularan u svoje doba, što je kontrast prema njegovu prethodniku - kontroverznom Alexandreu Millerandu - te se danas smatra jednim od najpopularnijih u historiji Francuske. Uz sve to, bio je i jedini francuski predsjednik protestantske vjeroispovjesti te prvi koji se vjenčao za vrijeme mandata, kada se 1. srpnja 1931. vjenčao sa Jeanne Marie Louise Gaussal.

Rođen je 1863. godine u protestantskoj obitelji te je studirao pravo u Parizu. Nakon što je od 1885. do 1893. držao službenička mjesta u Indokini i Africi, izabran je u Nîmesu za zastupnika bloka radikala i socijalista. U lipnju 1902. imenovan je ministrom za kolonije, što je bila prva od ukupno 11 ministarskih pozicija koje je držao tokom karijere. Godine 1910., izabran je u Senat. Dana 9. prosinca 1913. imenovan je, po prvi puta, premijerom. Iako se njegov kabinet raspao nakon samo sedam mjeseci, Doumergue je ponovo imenovan ministrom za kolonije u vladama Renéa Vivianija i Aristidea Brianda. Dolaskom Ribota na čelo vlade u ožujku 1917., poslan je u Rusiju kako bi Kerenskog nagovorio da ne sklapa separatni mir s Njemačkom i Austro-Ugarskom. Po povratku u Francusku je izabran za predsjednika Senata.

Nakon što je Alexandre Millerand podnio ostavku, Doumergue je 13. lipnja 1924. godine izabran za predsjednika Republike. Na izborima je pobijedio Paula Painlevéa i Zéphyrina Camélinata. Izbor Doumerguea, čija je ideologija s godinama postala konzervativnija, došao je kao iznenađujuć udarac ljevičarskom bloku Cartel des Gauches, koji je imao parlamentarnu većinu te je prisilio Milleranda na ostavku. To je, ipak, dovelo do serije nemira tokom njegova sedmogodišnjeg mandata. Izmijenjeno je čak petnaest vlada, a državom su harali socijalni nemiri uzrokovani početkom Velike depresije. Mandat mu je istekao 13. lipnja 1931., nakon čega se povukao u političku mirovinu. Naslijedio ga je Paul Doumer.

Ipak, zbog velike popularnosti, Doumergue se 1934. vraća u politiku. Nakon uličnih demonstracija 6. veljače 1934., Doumergue je zamijenio Édouarda Daladiera i ponovo postao premijer. Doumergue je planirao formirati vladu nacionalnog jedinstva (Union Nationale) zajedno s Andréom Tardieuom i Édouardom Herriotom, no to je propalo. Njegova druga vlada postepeno je slabila, a konačni udarac dogodio se 9. listopada 1934. kada je u atentatu u Marseilleu ubijen njegov ministar vanjskih poslova, Louis Barthou. Zajedno s njim, ubijen je i jugoslavenski kralj Aleksandar I Karađorđević, koji je bio primarna meta. Nakon svih udaraca, Doumergue je 8. studenog 1934. podnio ostavku.

Preminuo je 18. lipnja 1837. u svom domu u Aigues-Vivesu od posljedica embolije.