Marie François Sadi Carnot

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Marie François Sadi Carnot
Marie François Sadi Carnot


Mandat
3. prosinca 1887. – 25. lipnja 1894.
Prethodnik Maurice Rouvier (v.d.)
Nasljednik Charles Dupuy (v.d.)

Rođenje 11. kolovoza 1837.
Francuska Limoges, Francuska
Smrt 25. lipnja 1894.
Francuska Lyon, Francuska
Politička stranka Républicain modéré
Supruga Cécile Dupont-White
Vjera katolicizam
Ilustracija Caseriova atentata na predsjednika Carnota u magazinu Le Petit Journal Illustré.

Marie François Sadi Carnot (Limoges, 11. kolovoza 1837.Lyon, 25. lipnja 1894.) je bio francuski inženjer i političar koji je od 1887. godine pa do atentata 1894. godine obnašao dužnost petog predsjednika Francuske. Carnot je ustao zabilježen u povijesti kao prvi francuski predsjednik ubijen u atentatu.

Rođen u Limogesu 1837. godine, Carnot je bio potomak poznate političke obitelji u Francuskoj. Njegov otac, Hyppolite Carnot, bio je ljevičarski zastupnik u parlamentu i oštar protivnik Julske Monarhije, dok je njegov djed Lazare Carnot bio jedna od ključnih osoba Francuske revolucije. Školovao se za inženjera na École polytechnique, a onda i na École nationale des ponts et chaussées. Nakon što je u Annecyju bio vladin inženjer, Carnot je izabran za komesara u Normandiji sa zadatkom da organizira otpor tokom Francusko-pruskog rata. Nakon kratkog mandata na mjestu prefekta departmana Seine-Inférieure, izabran je u Zastupnički dom u departmenu Côte-d'Or. Kao član kluba lijevo orijentiranih republikanaca, Carnot se koncentrirao na probleme vezane uz javne radove i razvoj željezničke mreže.

U listopadu 1878. postaje niži tajnik zadužen za javne radove, a od 1880. vodi istoimeno ministarstvo. U travnju 1885. izabran je za potpredsjednika Zastupničkog doma dok je istovremeno služio kao ministar financija. Godine 1887., Sadi Carnot je izabran za predsjednika Republike bez da je aktivno aspirirao prema toj poziciji.

Carnotovo predsjedništvo blo je mahom obilježeno problemima. Svakako najzvučniji problem bila je afera Boulanger, a tu su bili i problemi s radnicima, Panamski skandali i rastući utjecaj i prisutnost anarhista. Ipak, Carnot je tokom sedam godina mandata uspio zadržati popularnost na tolikoj razini da mu čak ni deset vlada koje su se izmijenile za njegova mandata nisu naštetile. Upravo ga je ta popularnost koštala života. Naime, dok je 24. lipnja 1894. držao govor na javnom banketu u Lyonu, u kojem je implicirao kako nema namjeru natjecati se za reizbor, na njega je nožen nasrnuo talijanski anarhist Sante Geronimo Caserio. Carnot je podlegao ozljedama i preminuo netom poslije ponoći, 25. lipnja 1894. godine. Bio je tako prvi francuski predsjednik ubijen u atentatu.

Atentat na voljenog predsjednika izazvao je šok i val tuge diljem zemlje. Carnot je pokopan 1. srpnja 1894. godine u Panthéonu s najvišim državnim počastima. Caserio je ubojstvo predsjednika nazvao političkim činom te je konačno pogubljen 16. kolovoza 1894. godine u Lyonu.