Miguel Ricardo de Álava

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Najodličniji
Miguel Ricardo de Álava
Miguel Ricardo de Álava.jpg
portret koji je izradioo George Dawe, 1818
premijer Španije
Na položaju
14. septembar 1835 – 25. septembar 1835
Monarh Maria Christina
Prethodi Grof od Torena
Slijedi Juan Álvarez Mendizábal
Lični detalji
Rođenje 7. jul 1770. (1770-07-07)
Vitoria-Gasteiz, Álava, Španija
Smrt 14. jul 1843. (dob: 73)
Barèges, Francuska
Vojna služba
Čin brigadni general
Bitke/ratovi

Rat Treće koalicije

Poluotočki rat

Stotinu dana

Miguel Ricardo de Álava y Esquivel (7. jul 1770 – 14. jul 1843) bio je španski vojskovođa, političar i diplomat koji je nakratko 1835. godine služio kao premijer Španije.

Karijeru je započeo kao marinski oficir te se godine 1805. borio protiv Britanaca u Trafalgarskoj bitci. Kada je godine 1808. Napoleonova Francuska instalirala Josepha Bonapartea na špansko prijestolje, Alava je ispočetka podržao novi režim, ali se nakon francuskog poraza u bitci kod Bailena priključio patriotima. Oni su ga poslali kao oficira za vezu vojvodi od Wellingtona, zapovjedniku britanskog ekspedicionog korpusa na Iberijskom poluotoku. Alava je postao njegov blizak prijatelj i suradnik, te je pod njegovom komandom sudjelovao u nizu bitaka Poluotočkog rata. Nakon povratka kralja Ferdinanda VII na vlast 1814. godine je uhapšen, ali potom pušten na Wellingtonovu intervenciju. Kralj ga je imenovao španskim ambasadorom u Nizozemskoj gdje ga je 1815. zatekla vijest o Napoleonovom povratku as Elbe. Odatle je pratio nizozemskog kralja Willema I u pohodu kojim će na kraju zapovijedati njegov stari prijatelj Wellington; njemu se priključio i sudjelovao u odlučnoj bitci kod Waterlooa.

Alava je godine 1820. podržao liberalni režim Trienio liberal, nakon čijeg sloma ga je kralj Ferdinand dao u odsutstvu osuditi na smrt. Alava je spas pronašao u Gibraltaru, odatle je otišao u Englesku gdje će neko vrijeme živjeti uz Wellingtonovu podršku. U Španiju se vratio nakon Ferdinandove smrti, a Ferdinandova udovica Maria Christina ga je 1835. imenovala premijerom. Sa tog je mjesta ubrzo smijenjen, a ono je preuzeo ekonomist Juan Álvarez Mendizábal.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]