Joseph Bonaparte

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Joseph Bonaparte
Joseph Bonaparte (by Wicar).jpg
Joseph Bonaparte (1808.)
Bandera de España 1808-1813.svg Kralj Španjolske i Indija
Vladavina 6. lipnja 1808.11. prosinca 1813.
Prethodnik Fernando VII
Nasljednik Fernando VII
Regent Joachim Murat
Flag of Kingdom of Naples (1806-1808).svg Kralj Napulja
Vladavina 30. ožujka 1806.6. lipnja 1808.
Prethodnik Ferdinando IV
Nasljednik Joachim I
Supruga Julie Clary
Djeca Zénaïde Laetitia Julie Bonaparte (1801–1854)
Charlotte Napoléone Bonaparte (1802–1839)
Dinastija Bonaparte
Otac Carlo Buonaparte
Majka Letizia Ramolino
Rođenje 7. siječnja 1768.
Francuska Corte, Francuska
(tada Flag of Corsica.svg Republika Korzika)
Smrt 28. srpnja 1844.
Italija Firenza, Italija
(tada Flag of the Grand Duchy of Tuscany (1840).svg Veliko Vojvodstvo Toskana)
Pokop Les Invalides
Francuska Pariz, Francuska
Vjera katolicizam

Joseph-Napoleon Bonaparte (Corte, 7. januar 1768. - Firenza, 28. juli 1844.) bio je stariji brat francuskog cara Napoleona Bonapartea, koji ga je postavio na prijestolja Napulja (1806. godine) i Španjolske (1808. godine).

Porodica[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je 7. januara 1768. godine u Corteu na Korzici, kao Giuseppe Buonaparte. Sin je Carla Buonapartea i Letizie Ramolino. Kao pravnik, političar i diplomat, služio je u Savjetu pet stotina, te kao francuski ambasador u Rimu. Oženio je Julie Clary 1. augusta 1794. godine u Cuges-les-Pinsu. Par je imao dvoje djece, Zénaïde i Charlotte, a Joseph je imao još dvoje vanbračne djece sa Mariom Giluiom, groficom od Atrija. Zakonite kćerke pokušao je, bez uspjeha, postaviti na španjolski tron.

Vladavina[uredi - уреди | uredi izvor]

Napoleon mu je prvo dao vojnu kontrolu nad Napuljom, a zatim ga proglasio napuljskim kraljem. Dvije godine kasnije Napoleon je napuljskim kraljem proglasio Joachima Murata, muža svoje sestre, nakon što je Josephu osigurao španjolski tron pod imenom José I.

Joseph je stigao u Španjolsku baš kada su njome bjesnili protesti protiv francuske vlasti. Povukao se na sjever zemlje odakle je želio abdicirati i zamijeniti španjolski tron za napuljski, ali Napoleon je vjerovao da će moći uspjeti uspostaviti red u Španjolskoj. Ipak, to se nikada nije ostvarilo.

Za vrijeme njegove vladavine, Venezuela je stekla nezavisnot i tako postala prva u nizu latinoameričkih država koje su se odcijepile od Španjolskog Carstva. Nakon ovoga čina, Joseph je abdicirao i vratio se u Francusku.

Posljednje godine i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon smrti Napoleonovog sina, Napoleona II, bonapartisti su ga vidjeli kao legitimnog nasljednika francuskog carskog trona. Joseph se nije nikada potrudio da sjedne na francuski tron; umjesto toga, preselio je u Sjedinjene Američke Države. U tom mu je periodu ponuđena i meksička kruna, ali ju je odbio. Neko vrijeme je živio u New Yorku i New Jerseyu, da bi zatim odselio i umro u Firenci, 28. jula 1844.

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Kralj Španije Nasljednik:
Karlo IV Ferdinand VII