Santiago Casares Quiroga
| Najodličniji Santiago Casares Quiroga OIC | |
|---|---|
 | |
| premijer Španije | |
| Na položaju 13. maj 1936 – 19. jul 1936 | |
| Predsjednik | Manuel Azaña |
| Prethodi | Augusto Barcia Trelles |
| Slijedi | Diego Martínez Barrio |
| Lični detalji | |
| Rođenje | 23. 10. 1884. A Coruña, Španija |
| Smrt | 23. 12. 1950. (dob: 66) Pariz, Francuska |
| Nacionalnost | špansko |
| Politička stranka | ORGA Republikanska ljevica |
| Supružnik/ci | Gloria Pérez |
| Djeca | María Casares |
| Zanimanje | advokat |
Santiago Casares y Quiroga (A Coruña, Galicija, 8. maj 1884 – Pariz, 17. februar 1950) bio je španski političar koji je pod Drugom republikom 1936. godine služio kao premijer Španije.
Pod monarhijom je bio osnivač Autonomne galicijske republikanske organizacije (ORGA), stranke koja se zalagala za autonomiju Galicije u okviru nove, federalizirane Španije. Nedugo pred kraj monarhističkog režima, 1930. godine sudjelovao je u Paktu iz San Sebastiana koji je poslužio kao osnov za buduuću republikansku vladu, a pred osnivanje Republike 1931. je bio nakratko zatvoren.
Bio je blizak ljevičarskom političaru Manuelu Azañi kome je od 1931. do 1933. služio u vladi, a 1936. pomogao stvoriti Narodni front sa kojim će pobijediti na izborima. Casares je od Azañe preuzeo mjesto premijera nakon što je Azaña izabran za predsjednika Republike. Casaresov mandat su obilježili referendumi na kojima je izglasana autonomija Baskije, Katalonije i njegove rodne Galicije. Najvažniji događaj je, međutim, bilo izbijanje desničarske pobune 17. jula 1936. koja će prerasti u građanski rat. Casares je dva dana kasnije smijenjen u neuspjelom pokušaju da se imenovanjem centrista Diega Martineza Barrija pokuša postići kompromis sa pobuinjenicima. Iako više nije držao javne dužnosti sa republikancim se nakon poraza 1939. godine povukao u egzil u Francusku.
Njegova kći je bila poznata glumica María Casares.
