Laurent Fignon

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Loran Finjon)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Loran Patrik Finjon Icône cycliste
Loran Finjon 1993. godine
Lične informacije
Ime Loran Finjon
Nadimak Profesor
Datum rođenja (1960-08-12)12. 8. 1960.
Državljanstvo  Francuska
Visina 1,74 m
Težina 67 kg
Informacije o timu
Trenutno član tima završio karijeru
Disciplina drumski
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1982—1985
1986—1989
1990—1991
1992—1993
Renault-Elf
Système U
Castorama
Gatorade
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 2 (1983, 1984)
  Mladi takmičar: 1 (1983)
Điro di Italija
  Brdske etape: 1 (1984)
Klasične biciklističke trke
Milano—Sanremo: 2 (1988, 1989)
Šampionati i druge trke
Nacionalni šampion
(drumska trka)
1 (1984)
Kriterijum antarnasjonal 1982. i 1990. godine
Tur Holandije 1989. godine
Gran pri deset nacija 1989. godine
Vuelta Meksiko 1993. godine.

Podaci od: 26. april 2016..

Loran Finjon (fr. Laurent Fignon; 12. avgust 196031. avgust 2010) bivši je francuski profesionalni biciklista u periodu od 1982. do 1993. Rođen je u severnom delu Pariza, bavio se fudbalom, a prijatelji su ga uvukli u biciklizam. Profesionalnu karijeru počeo je 1982. a već naredne godine osvojio je Tur de Frans, pobedio je i 1984. Osvojio je Điro d’Italiju 1989. a kasnije te godine vodio je veliku borbu na Tur de Fransu i izgubio je od Grega Lemonda za 8 sekundi, što je najmanja razlika u istoriji Tura. Dva puta je osvojio Milano—Sanremo i po jednom Fleš Valon i nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji. Finjon je u dva navrata bio pozitivan na doping testu. Umro je od raka 2010. godine.

Detinjstvo i amaterska karijera[uredi | uredi kod]

Finjon je rođen u Monmartru, severnom delu Pariza. Njegova porodica se preselila u Turnan-an Bri 1963. gde je živio dok nije napunio 23 godine i vratio se u Pariz.

Prvi sport kojim se bavio bio je fudbal, dok ga prijatelji nisu uvukli u biciklizam 1976. kada je. vozio svoju prvu trku i pobedio je. Njegovi roditelji nisu želeli da se trka i on se trkao bez njihovog znanja. Prve godine pobedio je na još četiri trke, a naredne na samo jednoj. Treće godine pobedio je 18 od 36 trka. Roditelji su mu dozvolili da se takmiči, ali su i dalje mislili da treba da studira. Počeo je da studira materijalnu nauku na univerzitetu u Parizu, ali nije bio zainteresovan za studiranje, već je htio da se fokusira na biciklizam. Rekao je roditeljima da napušta studije i da će odslužiti vojni rok. Nakon toga, bio je siguran da želi da počne profesionalnu karijeru.

1981. vozio je tur Korzike, trku koja je omogućavala amaterima da voze sa profesionalcima. Finjon je pokušavao da prati Bernara Inoa, vrhunskog profesionalca i uspevao je u tome u većem delu trke. Siril Gimard ga je pozvao da vozi nacionalno prvenstvo u timskom hronometru, a u maju 1981. Gimar mu je ponudio mesto u Reno Gitan timu za narednu sezonu. Finjon se pridružio timu 1982. sa 21 godinom.

Profesionalna karijera[uredi | uredi kod]

1982[uredi | uredi kod]

Godine 1982. osvojio je trku u Kanu i Azurenu, uz nekoliko drugih i trećih mesta, pre osvajanja Kriterijuma Internacional. Finjon je zatim vozio Điro d’Italiju. Nakon bega na drugoj etapi, uzeo je lidersku majicu, koju je izgubio na narednoj etapi, ali je bio Inoov najbitniji čovek u planinama i završio je drugi u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača. Na kraju sezone završio je drugi na Tur d’Avenir trci.

1983[uredi | uredi kod]

Godine 1983. osvojio je nekoliko trka, uključujući i po etapu na Tireno—Adrijatiko trci i Turu Limuzen. Finjon je bio deo tima koji je pomogao Bernaru Inou da osvoji Vuelta a Espanju, gde je Finjon pobedio na jednoj etapi i završio treći u klasifikaciji po poenima. Gimar nije hteo da ga šalje na Tur de Frans, smatrajući da su dva grand tura mnogo za njega. Kada je Ino, tada četvorostruki pobednik Tura, objavio da neće učestvovati zbog povrede, tim Reno je bio bez lidera, Finjon je priključen timu za Tur i plan je bio da se ide na etapne pobede. Nakon devete etape, Finjon je bio drugi, iza Paskala Simona i dozvoljeno mu je da bude timski lider. Na desetoj etapi, Simon je pao i slomio rame, ali je izgubio samo malo vremena na narednim etapama. Ipak, Simon je napustio Tur tokom etape 17 i Finjon je postao novi lider. Odgovorio je na sve napade rivala, a zatim je pobedio na hronometru na etapi 21 i osvojio je Tur. Sa 22 godine, postao je najmlađi pobednik Tura još od 1933.

Finjon je kasnije izjavio da je imao sreće da osvoji Tur 1983. jer da se Ino nije povredio, on bi bio timski lider i radio bi za njega.

Nakon Tura, Finjon je ostvario još tri pobede do kraja sezone.

1984[uredi | uredi kod]

Godine 1984. Bernar Ino je promenio tim, što je omogućilo Finjonu da bude lider tima Reno. Prvu pobedu u sezoni ostvario je u Limuzenu. Na Lijež—Bastonj—Liježu završio je osmi, a zatim je pobedio na dve etape na Klasiko RCN trci u Kolumbiji. Dve etape osvojio je i na Turu Romandije, pre učešća na Điro d’Italiji.

Reno je pobedio ekipni hronometar na otvaranju Đira, a Finjon je bio lider do pred kraj trke, ispred Frančeska Mozera. Najveća brdska etapa, na kojoj je Finjon trebao da poveća svoju prednost jer je bolji brdaš, otkazana je zbog lošeg vremena. Mozer je na hronometru uzeo dovoljno vremena i osvojio je Điro, dok je Finjon završio drugi i osvojio je brdsku klasifikaciju, uz jednu etapnu pobedu i četiri druga mesta na etapama. Reno je bio najbolji tim na Điru.

Pre Tura, Finjon je osvojio nacionalno prvenstvo. Na Turu, borba se vodila između Finjona i njegovog bivšeg lidera, Bernara Inoa. Ino je pobedio na prologu, ali je Finjon smanjio zaostatak nakon pobede njegovog tima na ekipnom hronometru na trećoj etapi. Nakon dugog bega na petoj etapi, Finjonov suvozač, Vinsent Bertou je preuzeo lidersku poziciju i 12 dana je nosio žutu majicu. Finjon je pobedio Inoa na hronometru na sedmoj etapi za 49 sekundi, a zatim ga je pobedio i na hronometru na etapi 16 za 33 sekunde. Na etapi 17, Ino je napadao nekoliko puta na završnom usponu, ali ga je Finjon pratio i onda je on napao Inoa. Finjon je završio etapu 3 minuta ispred Inoa, Vinsent Bertou je izgubio mnogo vremena i Finjon je postao novi lider. Do kraja je pobedio na još tri etape i osvojio je Tur sa 10 minuta ispred Inoa. Posle Tura, Finjon je zabeležio još dve pobede.

1985—1986[uredi | uredi kod]

Ulazeći u 1985. godinu, Finjon se osećao jače nego ikad. Pobedio je na prologu i osvojio je drugo mesto na Turu Pirineja, a zatim je osvojio trku u Siciliji. Finjon je doživio tešku povredu zbog koje je morao da propusti Tur de Frans, a do kraja sezone nije ostvario nijednu pobedu.

1986. osvojio je Bol d ers trku, Fleš Valon i etapu na Kriterijumu Dofine. Na Turu je pobedio na jednoj etapi, ali je bio loš u generalnom plasmanu i povukao se tokom 12 etape. Nakon Tura osvojio je drugo mesto na gran pri deset nacija i na trci Monžuika.

1987—1988[uredi | uredi kod]

Godine 1987. osvojio je po etapu na trci oko Holandije i Luksemburga, gde je završio drugi u generalnom plasmanu. Na Pariz—Nici je pobedio na dve etape i osvojio je treće mesto u generalnom plasmanu. Nagoveštaj povratka u dobru formu došao je osvajanjem trećeg mesta na Vuelta a Espanji, koju je osvojio Luis Erera. Tur de Frans, Finjon je završio na sedmom mestu, uz osvojenu jednu etapu. Na Vuelta Katalonija trci završio je šesti.

1988. osvojio je klasik Milan—San Remo, etapu na Kriterijumu Internacional i dve etape na Turu Pirineja. Tur de Frans je opet napustio tokom 12 etape.

1989[uredi | uredi kod]

Godine 1989. Finjon je bio onaj stari, osvojio je Tur Holandije, Milan—San Remo, a zatim i Điro, gde je pobedio na jednoj etapi.

Na Turu, pobednik 1988. Pedro Delgado bio je veliki favorit, a Finjon i Stiven Rouč su konkurenti. Nakon što je Delgado kasnio na start prologa skoro tri minuta, trka je bila otvorena i počela je borba Finjona i Grega Lemonda. Lemond je pobedio hronometar na petoj etapi sa minut ispred Finjona i stekao je prednost u generalnom plasmanu od 5 sekundi. Na desetoj etapi, Finjon je uzeo Lemondu 12 sekundi i lidersku poziciju. Na hronometru na 15 etapi, Lemond je opet uzeo vreme Finjonu i vratio se na prvo mesto. Finjon ga je porazio na Alp du Ezu i opet je on bio lider, a nakon pobede na etapi 19, imao je 50 sekundi prednosti, a do kraja je ostao još hronometar od 24 kilometra. Da bi pobedio, Lemond je morao da uzima dve sekunde po kilometru. Francuske novine su objavile specijalno izdanje sa Finjonovom slikom na naslovnoj strani, sve je bilo spremno da se slavi pobeda. Iako su smatrali da se 50 sekundi ne može nadoknaditi za 24 kilometra, Lemond je odvezao impresivno, bio je to najbrži hronometar sve do 2015. Finjon je vozio prilično dobro, završio je treći na etapi, ali je izgubio 58 sekundi od Lemonda i izgubio je Tur sa 8 sekundi, što je najmanja razlika u istoriji Tura.

Tokom Tura, Finjon je bio u lošim odnosima sa novinarima, često je odbijao da se smije fotografima i da daje intervijue, novinari su mu dodelili nagradu za najmanje simpatičnog vozača.

Kada bi ga pitali "Zar vi niste momak koji je izgubio Tur za 8 sekundi?" odgovorio bi "Ne, gospodine, ja sam čovek koji ga je osvojio dvaput".

1990—1993[uredi | uredi kod]

Godine 1990. osvojio je Kriterijum Internacional po drugi put i trku šest dana Grenonbla. Vozio je i Điro i Tur, ali nije uspio da ih završi.

Godine 1991. je ostvario četiri pobede. Ovoga puta završio je Tur na šestom mestu.

Nakon dramatičnog Đira 1992. gde je imao kriza u planinama, vozio je svoj predzadnji Tur. Ostvario je jednu etapnu pobedu i završio je na 23 mestu u generalnom plasmanu. U nastavku godine osvojio je trku u Calasu.

1993. osvojio je Vueltu Meksika, gde je zabeležio jednu etapnu pobedu, što mu je bila zadnja pobeda u karijeri. Zadnji Tur nije završio, napustio ga je tokom 11 etape. Na kraju godine, završio je karijeru.

Doping[uredi | uredi kod]

Finjon je bio pozitivan na amfetamin tokom gran prija Valonije 1987. gde je završio treći, a rezultat mu je poništen. Drugi put je bio pozitivan 1989.

U autobiografiji, Finjon je priznao da je koristio stimulanse 1980. ali je naznačio da oni ne utiču bitno na perfomanse vozača. Primetio je velike promene u sportu na početku 90-ih, kada su počeli da koriste EPO. Finjon je završio karijeru 1993. kada je shvatio da se biciklizam promenio i da tu više nema mesta za njega.

Kraj karijere i smrt[uredi | uredi kod]

Godine 1995. osnovao je organizaciju Loran Finjon, sa kojom je uzeo organizaciju trke Pariz - Nica, koju je od 2000. godine preuzela Amauri sportska organizacija. Za loše rezultate francuskih vozača na Turu, okrivio je sportske direktore, za koje je rekao da nemaju kontrolu nad vozačima.

U junu 2009. dijagnostikovan mu je rak. U početku karijere koristio je amfetamin i kortizon, ali je rekao da ne veruje da je to imalo veliku ulogu u dobijanju bolesti. Finjon je umro u bolnici 31. avgusta 2010. u 12.30 po lokalnom vremenu. Finjona su nadživela oba roditelja, a iza sebe je ostavio ženu i sina i kćerku iz prvog braka.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]