Heer

Izvor: Wikipedia
Heer

[[Datoteka:Balkenkreuz.svg|250px|{{{opis_slike}}}]]

Deo Wehrmachta
Mesto osnivanja  Treći rajh
Jačina 400 000 (1939)
Komandanti
Komandant Hermann Göring





Angažovanje
Bitke Drugi svjetski rat

Heer (njemački: vojska) bilo je ime za kopnenu vojsku, jedan od vidova - Wehrmachta (oružanih snaga Nacističke Njemačke) uz Kriegsmarine (mornaricu) i Luftwaffe (avijaciju) koja je postojala od maja 1935. do 9. maja 1945.

Historija[uredi - уреди]

Osnivanje Heer-a[uredi - уреди]

Heer je službeno osnovan u maju 1935., nakon donošenja Zakona o obnovi nacionalnih snaga obrane. Ovaj zakon omogućio je postojanje njemačke kopnene vojske, mornarice i Ratno zrakoplovstvo, ono što je u suštini bio zabranjeno nakon Prvog svjetskog rata. [1]

Nakon poraza u Prvog svjetskog rata, Versajski sporazum iz 1919. nametnuo je stroga ograničenja Weimarskoj Republici nasljednici Njemačkog Carstva. On je dozvoljavao samo malu obrambenu armiju poznatu kao Reichswehr. Veličinu i sastav Reichswehra strogo su kontrolirali saveznici u nadi da će tako spriječiti mogući njemački revanš. Reichswehr je smio imati samo 100 000 vojnika, podijeljena na dva vida vojske, kopnene vojske - Reichsheer, i male mornarice - Reichsmarine. Versajski sporazum nije predviđao nikakvo Ratno zrakoplovstvo. [1]

Kad je 1933., nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NSDAP) pobijedila na izborima, rođen je Treći reich. Dvije godine kasnije - 1935. Versajski sporazum je odbačen, pa je Reichswehr postao Wehrmacht, koji je imao tri vida vojske; Heer (umjesto - Reichsheer), Kriegsmarine (umjesto Reichsmarine) i novoosnovanu - Luftwaffe (Ratno zrakoplovstvo). [1]

Vojnici Heera na paradi u Varšavi

Rast Heer-a[uredi - уреди]

Heer se u početku sastojao od 21 jedinica divizijske veličine (kasnije 600 i više), podijeljene u 3 armijske grupe, uz brojne manje jedinice. [1] Samo 17 mjeseci nakon Hitlerova Zakona o obnovi nacionalnih snaga -Heer je već imao 36 divizija. Tokom jeseni 1937. osnovane su još dvije divizije. Tokom 1938. njih 4, uz pripojenje 5 divizijske nakon Anschlussa Austrije u martu. U razdoblju svog rasta, Wehrmacht je nastavio razvijati koncepte razrađene tokom Prvog svjetskog rata, nastojeći da združenim operacijama kopnenih snaga (Heer) i avijacije (Luftwaffe) postigne brzu taktičku i strategijsku prednost. Operativne i taktičke metode tog načina ratovanja bile su okruženje i uništenje - glavnih snaga neprijatelja, u što kraćem vremenu, ta doktrina postala je čuveni Blitzkrieg kojim je Wehrmacht ostvario munjevite pobjede na početku rata.

Njemačka vojska ušla u rat s većinom čisto pješadijskih jedinica, koje su se služile [[konjima za transport, čak se i dobar dio artiljerijskih jedinica oslanjao na konjsku vuču. Motorizirane jedinice Wehrmachta bile su u fokusu tadašnjih svjetskih medija u prvim godinama rata, oni ih isticali kao ključni faktor uspjeha njemačke invazije na Poljsku (septembar 1939.), Norvešku i Dansku (april 1940.), Belgiju, Francusku i Holandiju (maj 1940), Jugoslaviju (april 1941.) i početne uspjehe u napadu na Sovjetski Savez (jun 1941.) Međutim ukupna snaga motoriziranih i tenkovskih formacija iznosila je samo 20% od snaga Heera na njegovom vrhuncu.

Između 1939. - 1945. oko 13 milijuna ljudi služilo je u Heeru. Od njih je 1,6 milijuna poginulo, uz preko 4,1 milijun ranjenih. [1]Od 7 361 osoba koje su nagrađene najvišim njemačkim ordenom za ratne zasluge u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], Viteškim željeznim križem, 4777 je bilo iz Heer-a, a to je bilo 65% od ukupnog broja. [1]

Između 1935. i 1945. u šest krvavih godina Drugog svjetskog rata jedinice Heera borile su se žestoko na frontovima dugim desetke hiljada kilometara, od ogromnog Istočnog fronta do Sjeverne Aftike. Heer nije bio imun na uticaj politike i povremeno je sudjelovao u vrlo upitnim aktivnostima, ali se velika većina njegovih jedinica, držala regula ratnog prava. [1]

Kraj Heer-a[uredi - уреди]

Treći Reich je kapitulirao 8. maja 1945., ali su se neke jedinice Heera nastavile i dalje boriti nekoliko tjedana duže, i to uglavnom na istočnom frontu protiv sovjetskih jedinica i njihovih saveznika kao što je to bio slučaj kod Bleiburga. Zbog tog je Saveznička kontrolna komisija donijela zakon 20. augusta 1946. koji je značio i službenu smrt - Heera [1]

Struktura Heer-a[uredi - уреди]

Oberkommando des Heeres (akronim: OKH) bio je Vrhovna komanda Heera (kopnene vojske) od 1936. do 1945., podređen jedino Vrhovnoj komandi Wehrmachta - Oberkommando der Wehrmacht (OKW) i Hitleru, koji su kordinirali operacije kopnene vojske (Heera), mornarice (Kriegsmarine) i ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe).

Abwehr je bila obavještajna organizacija Wehrmachta od 1921. do 1944. Termin Abwehr (njemački: protuobavještajan) korišten je da se prilagodi savezničkim zahtjevima, koji su inzistirali da njemačke obavještajne aktivnosti nakon Prvog svjetskog rata mogu biti samo u "obrambene" svrhe.

Nacistička Njemačka koristila se sistemom Vojnih okruga (njemački: Wehrkreis) da što više olakša posao komandantima na terenu od svih administrativnih poslova, i osigura redovit priliv regruta i zaliha svojim trupama. To je bila instrukcija Vrhovne komande Wehrmachta - OKW, koji je na taj način želio povjeriti odgovornost za obuku, regrutaciju, opskrbu i naoružanje nižim lokalnim štabovima na terenu i tako više štabove odteretiti od tog posla.

Komandant pješadijskih snaga na terenu bio je ujedno i komandant Vojnog okruga, koji se poklapao sa terenom njegove formacije, ali je u slučaju rata taj zadatak prelazio na njegovog prvog podčinjenog po rangu.

Prije početka rata, postojala su i četiri motorizirana armijska korpusa, to je u praksi bilo osoblje zaduženo za obuku tenkista, oni nisu imali odgovarajuće Vojne okruge, već su im regrute i zalihe osiguravali lokalni garnizoni.

I Vojni okruzi su imali hijerarhijsku strukturu; Sjedište okruga (Wehrersatzbezirk Hauptquartier) i Područne centre (Wehrbezirk Hauptquartier).

Organizacija Heer-a[uredi - уреди]

Heer je uglavnom bio podjeljen na nekoliko grupa armija (Heeresgruppen) od armija koje su se tokom rata razmještale, restrukturirale i mijenjale imena. Snage savezničkih država, kao i jedinice sastavljene od stranih građana također su dodijeljene njemačkim formacijama.

Za Operaciju Barbarossa iz 1941. snage Heera bile su podjeljene u tri strateške armijske grupe;

  • Grupa armija Sjever (Heeresgruppe Nord) sa Lenjingradom kao glavnim ciljem
  • Grupa armija Centar (Heeresgruppe Mitte) sa Smolenskom kao glavnim ciljem
  • Grupa armija Jug (Heeresgruppe Süd) sa Kijevom kao glavnim ciljem, kasnije je ta grupa armija podjeljena na;
    • Grupa armija A (Heeresgruppe A) sa Kavkazom kao glavnim ciljem
    • Grupa armija B (Heeresgruppe A) sa Staljingradom kao glavnim ciljem.

Snage poslane kao pomoć Talijanima u Sjevernu Afriku isprva su zvane Afrički korpus, kasnije su narasle do formacije zvane - Oklopna armija Afrika. Ispod grupe armija bile su armije, tenkovske grupe, koje su kasnije i same izrasle u armije, korpusi i divizije.

Heer i Luftwaffe[uredi - уреди]

Četiri tipa Luftwaffinih formacija i jedinica borilo se zajedno sa kopnenom vojskom tokom Drugog svjetskog rata;

Naoružanje[uredi - уреди]

Pješadijsko naoružanje[uredi - уреди]

Artiljerijsko oruđe[uredi - уреди]

Vozila[uredi - уреди]

Jurišni topovi[uredi - уреди]

Protuavionski topovi[uredi - уреди]

Tenkovi[uredi - уреди]

Protutenkovska oruđa[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 Jason Pipes. "Heer - The Army 1935-1945" (engleski). Feldgrau. http://www.feldgrau.com/main1.php?ID=2. pristupljeno 1. 09. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]