Orden Lenjina

Izvor: Wikipedia
Orden Lenjina
Orden Lenjina (tip 4)
Orden Lenjina (tip 4)
Osnovne informacije
Država SSSR
Vrsta civilno i vojno odlikovanje
Dodjeljuje se za
(zasluge)
  • za izuzetne državne zasluge
  • za izuzetne zasluge u vojsci
  • za promicanje prijateljstva, mira i suradnje među narodima
  • za izuzetne zasluge za narod
Dodjeljuje se
(nositelji)
sovjetski i strani državljani, ustanove poduzeća i državna tijela
Status Ne dodjeljuje se više
Statistike
Prvo odlikovanje 23. maj 1930
Zadnje odlikovanje 21. decembar 1991
Ukupno odlikovanih 431,418
Red prvenstva
Sljedeće (niže) Orden Oktobarske revolucije
Order of Lenin ribbon bar.png
Mala oznaka Ordena Lenjina

Orden Lenjina (ruski: Орден Ленина), je bio najviše odlikovanje Sovjetskog Saveza. Ustanovljeno je 6. aprila 1930 godine odlukom Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a, a ime je dobio po vođi Oktobarske revolucije i prvom sovjetskom predsjedniku Vladimiru Lenjinu.

Orden je dodjeljivan:

  • civilnima za izuzetne zasluge za Sovjetski savez
  • vojnicima za uzornu službu,
  • svima koji su dobili orden Heroja Sovjetskog Saveza i Heroja socijalističkog rada
  • gradovima, naseljima, regijama i republikama Sovjetskog Saveza
  • visokim stranim državnicima i osobama zaslužnim za širenje prijateljstva i suradnje među narodima

Historija odlikovanja[uredi - уреди]

Inicijator tog ordena bio je načelnik Glavne uprave Crvene armije Vasilij Levičev, koji je 8. jula 1926 godine zatražio da se utemelji novo odličje - Orden Lenjina koji bi se dodjeljivao osobama koje su već dobile četiri Ordena Crvene zastave, to novo odličje trebalo je postati najviše odlikovanje SSSR-a. U isto vrijeme i u Sovjetu narodnih komesara, razmišljalo se o utemeljenju najvišeg odlikovanja Sovjetskog Saveza za vojne i društvene zasluge. Kreatori iz tvornice Goznak u Moskvi dobili su zadatak da osmisle orden u čijem je središnjem dijelu trebao biti portret Vladimira Iliča Lenjina. Od ponuđenih skica izabran je rad kreatora Ivana Dubasova, koji je kao podlogu za svoju kreaciju iskoristio fotografiju Lenjina, sa Drugog kongresa Kominterne u Moskvi, iz augusta 1920 godine, fotografa Viktora Bula. Po toj skici su kipari Ivan Šadro i Petar Čeušin napravili bareljefe u proljeće 1930 godine. Iste godine otkovani su i prvi ordeni u Goznaku.

Orden Lenjina je službeno osnovan odlukom Predsjedništva Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a 6. aprila, a Statut donesen 5. maja 1930 godine. Statut je vremenom više puta dopunjavan; Uredbom Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a 27. septembar 1934, dekretom predsjedništva Vrhovnog sovjeta SSSR-a od 19. juna 1943. i 16. decembra 1947 godine. Odlukom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR-a od 28. marta 1980. godine Statut odlikovanja dobio je svoj konačni oblik.

Izgled Ordena Lenjina - tip 1 (1930.-1934.)

Izgled ordena[uredi - уреди]

Izvorno je Orden Lenjina bio otkovan od srebra sa vrlo malo detalja u zlatu (samo natpis СССР na dnu, i krug oko portreta Lenjina u sredini). Tih ordena (tip 1) je otkovano samo 800. [1]Izgled ordena se mijenjao čak četiri puta. Posljednji oblik (4 tip) trajao je od 1943-1991 na njemu je sredina sa portretom Lenjina u platini, ali je vanjski dio ordena bio zlatni (klasje), sa velikom površinom od crvenog emajla u lijevom gornjem kutu i natpisom ЛЕНИН u zlatu. Na dnu je bio srp i čekić u crvenom emajlu, kao i crvena zvijezda u lijevom uglu.

Statut ordena[uredi - уреди]

1. Orden Lenjina je najviše odlikovanje u SSSR-u za zasluge u službi revolucionarnog pokreta, rada, zaštite socijalističke domovine, razvoj prijateljstva i saradnje među narodima, mira i uspješno zalaganje u razvoju sovjetske države i društva.

2. Orden Lenjina se dodjeljuje:

  • građanima SSSR-a;
  • poduzećima, udruženjima, institucijama, organizacijama, vojnim jedinicama, vojnim brodovima, jedinicama veze, autonomnim republikama, autonomnim pokrajinama, autonomnim oblastima, okruzima, gradovima i općinama SSSR-a.

Orden Lenjina mogu dobiti i strani državljani, kao i poduzeća, ustanove, organizacije i naselja stranih država.

3. Orden Lenjina dodjeljuje se za:

  • za izuzetne rezultate i uspjehe u privredi, naučno-tehničkom i društveno-kulturnom razvoju sovjetskog društva, za poboljšanje efikasnosti i kvalitete rada, za izuzetne zasluge u jačanju sovjetske države i bratskog prijateljstva među narodima SSSR-a;
  • za posebno važan doprinos u zaštiti socijalističke domovine i jačanje odbrane SSSR-a;
  • za izuzetnu revolucionarnu, državničku i društveno-političku djelatnost;
  • za posebno značajan doprinos u razvoju prijateljstva i saradnje između naroda Sovjetskog Saveza i drugih zemalja;
  • za zasluge u jačanju službe socijalističke zajednice, razvoj međunarodnog komunističkog, radničkog i nacionalno-oslobodilačkog pokreta u borbi za mir, demokraciju i društveni napredak;
  • za ostale zasluge za sovjetsku državu i društvo.

4. Ordenom Lenjina za radne zasluge, mogu biti nagrađene i one osobe koje su već dobile neke druge ordene

5. Orden Lenjina se dodjeljuje osobama koje su dobile orden Heroja Sovjetskog Saveza i Heroja socijalističkog rada, kao i gradovima i naseljima koji su dobili orden grada-heroja.

6. Orden Lenjina se nosi na lijevoj strani, iznad drugih ordena.

Dobitnici Ordena Lenjina[uredi - уреди]

Prvi dobitnik tog visokog odlikovanja bila je redakcija novina Komsomolskaja Pravda 23. maja 1930. Među dobitnicima prvih deset ordena bila su; tri pilota, pet industrijskih poduzeća i sekretar Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a Avel Enukidze. Prva osoba koja je dobila dvaput to odlikovanje bio je pilot Valerij Čkalov 1936., njegov kolega Vladimir Kokkinaki, bio je prvi koji je to odlikovanje dobio 3 puta 1939

Prvi strani državljani koji su dobili to najviše odlikovanje, bili su jedan Nijemac i četiri Amerikanca (jedan od njih bio je Frank Bruno Honey)[2], oni su dobili to odlikovanje 17. maja 1932 zbog organizacije pomoći u obnovi sovjetske industrije i poljoprivrede 1931-1934[3] Rekorder po broju dobijenih Ordena Lenjina (dobio ih je čak 12) bio je Nikolaj Patoličev, dugogodišnji Ministar vanjske trgovine SSSR-a.

Ostali višestruki dobitnici tog odlikovanja bili su:

Organizacije i političke zajednice koje su po ti puta dobile Orden bile su:

Ostali dobitnici tog odlikovanja bili su:

Izvori[uredi - уреди]

  1. McDaniel & Schmitt, The Comprehensive Guide to Soviet Orders and Medals.
  2. "One American, Frank Bruno Honey, received the Order of Lenin for his work." Dana G. Dalrymple, The American Tractor Comes to Soviet Agriculture: The Transfer of a Technology, Technology and Culture, Vol. 5, No. 2 (Spring, 1964), str. 191–214 [1]
  3. Valerij Durov: Orden Lenjina - historijaordena((ru))
  4. The Junior Aircraft Year Book, 1935, str.8.
  5. Informacije iz Indijskog parlamenta
  6. Badurina, Berislav; Saračević, Sead (gl. ur.); Grobenski, Valent; Eterović, Ivo; Tudor, Mladen. Bilo je časno živjeti s Titom : kako su jugoslavenski novinari i foto-reporteri zabilježili dramu posljednje Titove bitke i sedam najtužnijih dana Jugoslavije, Vjesnik : Mladost : Prosvjeta, Zagreb, 1980., str. 102.