Kiselina
Kiselina je jedna od osnovnih kategorija hemijskih jedinjenja.
Sadržaj/Садржај |
Klasične kiseline [uredi - уреди]
Po Arenijusovoj definiciji: kiselina je svako jedinjenje, koje unošenjem u vodeni rastvor povećava koncentraciju
jona.
Po protolitičkoj teoriji kiselina je svako jedinjenje koje je u uslovima date reakcije donor jona vodonika
.
Reakcija neutralizacije, odnosno kiseline i baze, izgleda ovako:

Jedinjenje HA je kiselina a B baza. Jon
je novonastala baza (takozvana konjugovana baza kiseline HA), a
nova kiselina (tzv. konjugovana kiselina baze B). Usled reakcije kiselina sa bazom uglavnom nastaju soli.
Hemijska jedinjenja (sa izuzetkom nekoliko veoma jakih kiselina i baza) mogu u zavisnosti od uslova da vrše funkciju kiselina i baza - takva jedinjenja nose naziv amfoterna jedinjenja.
Drugu opštiju definiciju kiselina dao je Luis: Kiselina je jedinjenje, koje je akceptor (primalac) elektronskog para, (tako da je baza donor elektronskog para).
Ova definicija obuhvata i klasične kiseline jer se odvajanje vodonikovog jona od molekula zasniva na prekidanju veze sa vodonikom.
Ova definicija obuhvata i hemijska jedinjenja, koja se ponašaju kao kiseline, jer imaju veliki deficit elektrona, iako u svojoj strukturi nemaju atome vodonika (npr. aluminijum (III) hlorid
).
Važnije kiseline [uredi - уреди]
Najvažnije kiseonične neorganske kiseline su:
- azotna kiselina
- azotasta kiselina
- sumporna kiselina
- sumporasta kiselina
- fosforna kiselina
- ugljena kiselina
- hlorna kiselina
- borna kiselina
Najvažnije nekiseonične neorganske kiseline su:
- hlorovodonična kiselina
- cijanovodonična kiselina
- fluorovodonična kiselina
- bromovodonična kiselina
- jodovodonična kiselina
Kiseline su spojevi koji sadrže vodik (H) i kiselinski ostatak. Kiselinski ostatak obavezno sadrži element nemetal, a veoma često i kisik.
- H2SO4 - sumporna/sulfatna
- H2SO3 - sumporasta/sulfitna
- HNO3 - azotna/nitratna
- HNO2 - azotasta/nitritna
- H2CO3 - ugljična/karbonatna
- H3PO4 - fosforna/fosfatna
- HCl - hlorovodična/hloridna
Kiseline dobijaju naziv po nemetalu iz kiselinskog ostatka, npr. H2S - sumporovodična.
Dobijanje kiselina [uredi - уреди]
Oksid nemetala + voda ---> kiselina
SO2 + H2O ----> H2SO3 (sulfitna/sumporasta kiselina)
2C + 3O2 ---> 2CO3
CO3 + H2O ---> H2CO3
H2CO3 ---> 2H + CO3
H2CO3 ---> H + H2CO3
HCO3 ---> H + CO3 2.Nemetal + H--->beskiseonicna kiselina
Osobine [uredi - уреди]
Kiseline su najčešće tekučine kiselog okusa. Laknus papir boje u crveno.
U vodenom rastvoru sve kiseline se disociraju na pozitivne ione vodika (H+) i negativni kiselinski ostatak.