Opština Smederevska Palanka je grad u Srbiji na 44°21' severne geografske širine i 20°57' istočne geografske dužine, kao ivični, severoistočni predeo Šumadije, koji je poznatiji pod imenom Donja Jasenica, po reci Jasenici koja meandrira njenim atarom, odnosno njenom donjem toku. U Donjoj Jasenici naselja se većinom nalaze na ivičnim uzvišenjima rečnih dolina Jasenici i Kubršnice, među kojima je i grad Smederevska Palanka, dok je manji broj naselja raspoređen na brežuljkastom tlu i samim dolinama reka. Ceo ovaj kraj ima ravničarsko-brežuljkasti karakter. U središnjem i jugozapadnom delu sačinjavaju ga široke i plitke rečne doline Jasenice, Kubršnice i Velikog Luga, koje, ističnom ivicom u pravcu jug-sever, postepeno prerastaju u talasasta niska pobrđa.
Klima Smederevske Palanke je umereno kontinentalna sa prosečnim padavinama 636 mm vodenog taloga. Godišnje trajanje sijanja sunca iznosi 2.101 ha. Ceo ovaj kraj se odlikuje malom umerenom oblačnošću. Srednja godišnja oblačnost od 5-6 desetina pokrivenosti neba pokazuje da je ovo relativno sunčano područje. Relativna vlažnost vazduha iznosi 73,3% i odgovara nešto suvijem umereno kontinentalnom klimatu Apsolutna maksimalna temperatura zabeležena je i iznosila je 41.3°C a apsolutno najniža temperatura zabeležena je –29.9°C ovi podaci govore o izuzetno velikim temperaturnim amplitudama. Domonantni vetrovi su jugoistočni (košava) i severozapadni vetar. Prosečan broj dana pod maglom iznosi 44,7 dana u godini, a prosečan broj dana sa snežnim padavinama iznosi 31.9 dana.
Opština Smederevska Palanka ima 17 sela i ukupno oko 60.000 stanovnika. Sam grad Palanka ima oko 30.000 stanovnika. Opština Smederevska Palanka nalazi se u slivu reke Jasenice, te pripada regiji pod imenom Donja Jasenica. Sela palanačke opštine su: Azanja, Baničina, Bašin, Bačinac, Vodice, Vlaški Do, Glibovac, Golobok, Grčac, Kusadak, Mala Plana, Mramorac, Pridvorice, Ratari, Selevac, Stojačak i Cerovac. Najveće selo u opštini je Kusadak.
Arheološka istraživanja koja su vršena na teritoriji opštine Smederevske Palanke, pokazala su da se na ovom području nalazila brojna naselja stara približno 4500-5000 godina i pripadaju ranom neolitu (Medvednjak, Zmajevac, Šiljakovac, Novaci, Staro Selo kod Selevca).
Mnogo vekova ovo područje egzistira kao značajno ljudsko stanište. Priroda, plodna zemlja, šume i vode, kao i komunikacije pružale su inzvanredne uslove za život. Zato su tragove svoga vremena, na ovim pitomim predelima, ostavile mnoge civilizacije, ove današnje, kao i one koje su davno iščezle. Ovde su Nelićani i Halštaćani kao stvarali svoja ognjišta, značajni su ovde bili prostori moćnog Rimskog carstva, Turci su gradili svoje hanove, Srbi svoje manastire. Iako se nalazila na važnim komunikacijama, u novijoj istoriji uz sam carigradskidrum, Palanka kao naselje počinje sa svojim intenzivnijim razvojem u svim oblastima društvenog života tek kada je prošla železnička pruga, u poslednjoj četvrtini 19. veka.
Tako je grad u svojoj vekovima dugoj istoriji dobijao više imena: Aspri Eklesija, Bink Palanka, Jeni Palanka, Velika Palanka, da bi dolaskom Turaka 1463. godine, dobila ime Hasanpašina Palanka, zatim samo Palanka i najzad Smederevska Palanka.
13. decembar 1428 - Đurađ Branković prima poslanike Dubrovnika i izdao im povelju kojom se ubrovcanima dozvoljava slobodna trgovina sa despotovinom
Marta 1433. godine u Nekudimu despot Đurađ prima izaslanika francuskog kralja FILIPA, urgundijskog viteza BERTRANDONA, koji je kasnije opisao ovaj susret i objavio ga.
Mirom u Požarevcu od 21. jula 1718 godine severni deo Srbije pripada Austrijancima, pa tako i Palanka u periodu od 1717-1737 godine pripada Austriji.
4. marta 1804. godine Karađorđe u Hasanpašinoj Palanci posle opsade i osvajanja razgovara sa turcima – dahijskim izaslanicima. Pošto pregovori nisu uspeli Karađorđe popali drvenu tvrđavu u Palanci i odatle se uputi na Rudnik.
U jesen 1809. godine u Hasanpašinojpalanci Karađorđe drži takozvanu “malu skupštinu” na kojoj su donete važne odluke za nastavak ustanka.
Početkom 1825. Miloje Popović Đak podiže bunu protiv Miloša Obrenovića koji istu uguši, a Đaka 7. februara 1825 godine pogubi na Rudinama u Palanci.
Oslobođenje - 28. oktobra 1918. godine Smederevsku Palanku su oslobodili vojnici Moravske divizije koja je bila u sastavu Prve srpske armije čiji komandant je bio slavni vojvoda Petar Bojović (koga su 1945. ubili komunisti), a na dan kada je oslobođena Smederevska Palanka Nemci i Austro-Ugari su ubrzali povlačenje, pa vojnih sukoba između srpske vojske i okupacionih snaga nadalje više nije bilo.
2021. godine Palanka će slaviti 1000 godina od njenog pominjanja u jednom sačuvanom pisanom dokumentu, koji se danas čuva u egipatskom muzeju.
U naselju Smederevska Palanka živi 20351 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,3 godina (37,8 kod muškaraca i 40,7 kod žena). U naselju ima 8700 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,91.
Smederevska Palanka je najviše naseljena Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
Poreklo stanovništva ukazuje na puteve migracionih kretanja, pa je najveći broj doseljenika u ovaj kraj došao sa Kosova i Metohije, iz dinarskih, timočko-braničevskih, vlaških i vardarsko-moravskih krajeva. Novije, unutrašnje migracije, naročito iz sela ugrad, koje su sa vremenom bivale sve zapaženije, naručito su poslednjih godina postale sve izraženije, što je dovelo do naglog rasta grada, sa svim posledicama karakterističnim za takav proces.