Phil Spector

Izvor: Wikipedia
Phil Spector
Phil Spector mugshot.jpg
Opće informacije
Ime Harvey Philip Spector
Rođenje 26. decembar 1940
Zanimanje producent, kompozitor, muzičar
Žanr(ovi) pop
rock
punk
Djelatni period 1958. - 2002
Diskografska kuća Philles Records
Povezani izvođači The Teddy Bears
Nagrade
Grammy
Web stranica
philspector.com

Harvey Philip Spector (Bronx, New York, 26. decembar 1940. -), bio je američki muzički producent, kompozitor i muzičar, koji je svojim producentskim radom neobično uticao na razvoj pop i rock muzike u 20. stoljeću.

Spector je bio izumitelj takozvanog - Zvučnog zida (Wall of Sound), tehnike snimanja sa brojnim efektima; jeke, naglašavanja ritma, sa dupliciranim muzičarima u ritam sekciji (bubnjevi, timpani, 2 bas gitare, 2 ritam gitare), na taj način on je dobijao - bogatu zvučnu podlogu, nešto poput velikog sinfonijskog orkestara, on sam svoju metodu zvao je wagnerijanskom. Osobito je bio uspješan u produkciji pjesama za ženske vokalne grupe (The Ronettes, The Crystals), u razdoblju od 1960 - 1965, izbacio je # 25 na američkim top listama. Nakon tog razdoblja, producirao je albume za mnoge poznate izvođače poput; Ike & Tina Turner, Beatlesa, John Lennona, George Harrisona, i Ramonesa.

U svojim poznijim godina, postao je poznat po svojoj ekscentričnosti, neobuzdanom temperamentu i neobičnom ponašanju, sve je to kulminiralo ubistvom američke starlete i glumice Lane Clarkson u njegovu domu u Los Angelesu za što je osuđen 2009.

Biografija[uredi - уреди]

Spector je rođen u familiji ruskih židova srednje klase, još je njegov djed emigrirao iz Rusije. Nakon što mu se otac ubio 1949, njegova majka se preselila iz New Yorka u Los Angeles 1953. Tu se na školovanju u srednjoj školi Fairfax High School, Spector zbližio sa muzikom i počeo učiti svirati gitaru.

Spector kao član grupe The Teddy Bears[uredi - уреди]

Sa tri prijatelja iz škole, Marshall Liebom, Harvey Goldsteinom, i pjevačicom Annette Kleinbard, osnovao je sastav The Teddy Bears. U proljeće 1958, uspjeli su skupiti dovoljno novaca, za najam tonskog studija - Gold Star Studios u Hollywoodu, za dva sata snimanja. Uspjeli su snimili dvije Spectorove kompozicije; Don't You Worry My Little Pet i To Know Him Is to Love Him. Singl ploča sa te dvije pjesme, - bila je prvi Spectorov #1, do kraja godine prodana je u milijun primjeraka. Nakon tog debitanskog meteorskog uspjeha, potpisali su ugovor sa Imperial Recordsom, i izdali nekoliko ploča, ali više nikad nisu uspjeli izbaciti sličan hit, te se sastav raspao 1959

Spector kao muzički producent[uredi - уреди]

Nakon raspada grupe, Spector se 1960 zahvaljujući poznastvu sa Lester Sillom (kojeg je upoznao na snimanju za Teddy Bearse), seli u New York. Tu je radio u tonskom studiju kod tada poznatih producenata - Leibera i Stollera, kao asistent snimanja i studijski muzičar. Vrlo je brzo savladao tehnike snimanja, i uskoro izbacio hitove koje je sam producirao; "Spanish Harlem" (on je bio koautor pjesme uz Jerry Leibera) u izvedbi Ben E. Kinga, zatim "Corrina, Corrina" u izvedbi Ray Petersona, pa zatim "Pretty Little Angel Eyes", za Curtis Leea. Zatim se vratio u Hollywood raditi sa Lester Sillom, za žensku vokalnu grupu, - The Paris Sisters, sa njima je napravio hit "I Love How You Love Me".

Osnivanje diskografske kuće Philles Records[uredi - уреди]

Pri kraju 1961., Spector je osnovao zajedničku kompaniju sa Lester Sillom,- Philles Records (ime je bila kombinacija prvih slogova imena osnivača ). Rad sa ženskom vokalnom grupom; The Crystals, donio je plodove, i zaredali su se hitovi; "There's No Other (Like My Baby)", #20 na top listama, "Uptown" #13. Zatim je uslijedio period suradnje sa raznorodnim pjevačima, poput Connie Francis ("Second Hand Love", 1962.), Darlene Love ("He's a Rebel"), zatim je došao period produkcije za žensku vokalnu grupu The Ronettes (hit "Be My Baby", 1963.). Nakon tih uspjeha Lester Sill izašao je iz kompanije Philles Records, kako sam kaže glavom bez obzira jer nije mogao podnijeti Philov svađalački karakter. Spector je nakon toga osnovao sastav; Bob B. Soxx and the Blue Jeans (u kojoj su nastupali njegovi pjevači, Darlene Love i Bobby Sheen) i sa njim izbacio hitove; "Zip-a-Dee-Doo-Dah", "Why Do Lovers Break Each Other’s Hearts?" i "Not Too Young To Get Married".

Zvučni zid ( The Wall of Sound )[uredi - уреди]

Spectorov zaštitni znak u to doba bio je Zvučni zid (Wall of Sound), produkcijska tehnika koja je proizvodila, višeslojne muzičke efekte koji su se dobro čuli na tadašnjim srednjevalnim radio aparatima i juboxima. Da dobije taj zvuk, Spector je unamljivao velike grupe muzičara (koji su svirali instrumente koji su tada bili rijetkost u velikim orkestrima, kao što su električne gitare i akustične gitare); često je duplicirao i triplicirao pojedine instrumente (naročito u ritam sekciji) koji su unisono svirali iste muzičke dionice ; a sve da dobije jači i puniji zvuk. Sam Spector je svoju tehniku nazvao " wagnerijanskim rock & rollom, ili malim simfonijama za omladinu". Album, -A Christmas Gift for You from Phil Spector, bio je oličenje svega što je "Zvučni zid", kao tehnika muzičke produkcije trebao značiti. Kad je izašao 1963, nije baš dobro prošao na tržištu, ali nakon toga je postao obavezni dio svakih božićnih praznika. Za potrebe snimanje tog albuma Spector je okupio čvrstu jezgru studijskih muzičara - The Wrecking Crew , koji su mu i kasnije uskakali za druge produkcije (među njima bio je i Sonny Bono, budući partner pjevačice Cher.) Već u to doba Spector je stekao reputaciju, temperamentne neobične osobe sa snažnim često nekonvencionalnim idejama u pogledu muzike i načina produkcije. On se recimo žestoko opirao stereofonijskoj tehnici snimanja, i reprodukcije, tvrdivši da se time oduzima kontrola nad zvukom muzičkom producentu, a podilazi slušaocu. Interesantno je i da je davao prednost singl pločama, nasuprot LP pločama, opisujući albume kao stvar, "sa dva hita i deset komada smeća".

Šesdesete[uredi - уреди]

Uz rad sa ženskom vokalnom grupom - The Ronettes, Spector je počeo raditi sa muškom vokalnim duetom The Righteous Brothers, uskoro je plod te suradnje okrunjenjen velikom hitom iz 1965, "You've Lost That Lovin' Feelin'", koja je uskoro postala # 1 (ta pjesma je i dan danas jedna od najizvođenijih na američkim radiostanicama). Uslijedili su daljnji uspjesi, ali je to uskoro udaljilo Spectora od želje za daljnjom suradnjom, i on je prodao ugovor sa Righteous Brothersima, producentskoj kući Verve Records. Tih godina je Spector, - izbacio i "Unchained Melody", koja je doživjela popularnost ponovo nakon punih 25 godina, nakon što se pojavila u hit filmu Ghost (1990.). Spector je otkrio bračni pjevački par; Ikea i Tinu Turner, i 1966 snimio, njihov prvi hit "River Deep - Mountain High", pjesma i nije baš dobro prošla u Americi (svega # 88), ali je zato u Britaniji došla na # 3. Pri kraju tog razdoblja, izgubio je želju za poslom, oženio se sa Veronicom "Ronnie" Bennett, glavnom pjevačicom grupe Ronettes - 1968 . i povukao iz javnosti.

Povratak[uredi - уреди]

Novi manager Beatlesa, Allen Klein, pozvao je Spectora u Englesku, da producira njihov novi album - Let It Be, album je doživio neviđeni uspjeh, i značio je potpuni kreativni povratak Spectora. Ta suradnja osobito se dopala Lennonu i Georgu Harisonu, koji su mu povjerili produkcije svojih samostalnih albuma; All Things Must Pass(Harrison), i Plastic Ono Band (Lennon). 1971 je imenovan direktorom u beatlsovskoj diskografskoj kompaniji Apple Records. Sa Lennonom je napravio Power to the People, pa nakon toga vrlo uspješni album Imagine. Za Georga Harrisona, Spector je ko-producirao album - Bangla-Desh. Nakon toga snimio je trostruki album The Concert For Bangla Desh. Ovaj naslov proglašen je Albumom godine 1972 i dobio je nagradu Grammy. Kako je album sniman u živo, za vrijeme koncerta, Spector je kod snimanja upotrijebio čak 44 mikrofona, da dobije svoj poznati efekt - Zvučnog zida.

Sa Lennonom je 1971 izbacio Happy Xmas (War Is Over), ta pjesma nije baš dobro prošla te godine kad je izašla, ali je već za par godina postala obavezna zvučna kulisa za Božić. Na kraju ovog dobrog razdoblja, došlo je i do pucanja odnosa, i prekida suradnje na snimanju za Lennonov album Rock 'n' Roll(1973.)

Zadnje godine[uredi - уреди]

U kasnim sedamdesetim, Spector je kreativno i radno potpuno opao, uzrok tome je vjerojatno i teška saobraćajna nesreća koju je jedva preživio.

Nakon oporavka, radio je sa pjevačicom Cher i kantautorom Leonardom Cohenom, (album Death of a Ladies' Man). Spector je producirao i vrlo slavni album Ramonesa, End of the Century (1980.) Ali i ovaj album, je kao i predhodni Cohenov, End of the Century primljen negativno od strane obožavaoca grupe. Radio je i sa Céline Dion na njenom albumu Falling Into You, ali je album doživio neuspjeh.

Optužba i suđenje za ubistvo[uredi - уреди]

Spector je uhapšen 3. februar 2003 pod optužbom da je ubio 40 godišnju hostesu noćnog bara, i bivšu glumicu holywoodskih B filmova, Lanu Clarkson iz Los Angelesa, koja je pronađena mrtva u njegovom domu. On se branio time da je njena smrt slučajno samoubistvo, suđenje se oteglo, i pretvarilo u veliku sudsku trakavicu, nešto poput slučaja O.J. Simpson. Uz suđenje, su isplivale i mnoge bizarnosti iz Spectorova privatnog života, od same činjenice da je bio u najmanju ruku jako ekscentričan, do toga da je bio i pomalo lud.

Na drugom suđenju za ubojstvo 13. aprila 2009 Phil Spector proglašen je krivim za ubistvo Lane Clarkson i osuđen je na 19 godine zatvora,[1] 29. maja 2009. upućen je na izdržavanje kazne u Državni zatvor Kalifornije.

Diskografija[uredi - уреди]

Albumi[uredi - уреди]

  • 1959: The Teddy Bears Sing - The Teddy Bears
  • 1963: A Christmas Gift for You from Phil Spector - Razni izvođači
  • 1963: Twist Uptown – The Crystals
  • 1963: He's A Rebel – The Crystals
  • 1964: Presenting the Fabulous Ronettes Featuring Veronica - The Ronettes
  • 1965: Ronettes – The Ronettes
  • 1966: River Deep Mountain HighIke & Tina Turner
  • 1970: "Let It Be - The Beatles
  • 1970: All Things Must Pass (ko-producent) - George Harrison
  • 1970: John Lennon/Plastic Ono Band|Plastic Ono Band (ko-producent) - John Lennon i The Plastic Ono Band
  • 1970: Yoko Ono/Plastic Ono Band (ko-producent) - Yoko Ono i The Plastic Ono Band
  • 1971: Imagine(ko-producent) - John Lennon i The Plastic Ono Band sa the Flux Fiddlers
  • 1971: The Concert for Bangla Desh (ko-producent) - George Harrison i prijatelji
  • 1972: Some Time in New York City (ko-producent) - John Lennon i Yoko Ono sa Elephant's Memory sa Invisible Strings
  • 1975: Rock 'n' Roll (ko-producent) - John Lennon
  • 1975: Born to Be with You - Dion
  • 1977: Death of a Ladies' Man - Leonard Cohen
  • 1980: End of the Century - Ramones
  • 1981: Season of Glass (ko-producent) - Yoko Ono
  • 1986: Menlove Ave. (ko-producent) - John Lennon
  • 1991: Back to Mono (1958-1969) (Box set compilation) – Various Artists
  • 2003: Silence Is Easy (ko-producent) - Starsailor

Singl ploče[uredi - уреди]

  • "To Know Him Is to Love Him" - The Teddy Bears (1958.)
  • "Corrina, Corrina" - Ray Peterson (1961.)
  • "Pretty Little Angel Eyes" - Curtis Lee]] (1961.)
  • "I Love How You Love Me" - The Paris Sisters (1961.)
  • "There's No Other (Like My Baby)" – The Crystals (1962.)
  • "Uptown" – The Crystals (1962.)
  • "He Knows I Love Him Too Much" -The Paris Sisters (1962.)
  • "Second Hand Love" - Connie Francis (1962.)
  • "He's A Rebel" - The Crystals (1962.)
  • "Zip-a-Dee-Doo-Dah" - Bob B. Soxx and the Blue Jeans (1963.)
  • "He's Sure the Boy I Love" - The Crystals (1/19/63, #11)
  • "Why Do Lovers Break Each Other’s Heart?" – Bob B. Soxx and the Blue Jeans (1963.)
  • "(Today I Met) The Boy I’m Gonna Marry" - Darlene Love (1963.)
  • "Da Doo Ron Ron (When He Walked Me Home)" - The Crystals (1963.)
  • "Not Too Young to Get Married" - Bob B. Soxx and the Blue Jeans (1963.)
  • "Then He Kissed Me" - The Crystals (1963.)
  • "Wait Til' My Bobby Gets Home" - Darlene Love (1963.)
  • "Be My Baby" - The Ronettes (1963.)
  • "A Fine Fine Boy" - Darlene Love (1963.)
  • "Christmas (Baby, Please Come Home)" - Darlene Love
  • "Baby, I Love You" - The Ronettes (1964.)
  • "(The Best Part of) Breakin' Up" - The Ronettes (1964.)
  • "Do I Love You?" - The Ronettes (1964.)
  • "Walking In the Rain" - The Ronettes (1964.)
  • "You've Lost That Lovin' Feelin'" - The Righteous Brothers (1965.)
  • "Just Once in My Life" - The Righteous Brothers (1965.)
  • "Unchained Melody" – The Righteous Brothers (1965.)
  • "Ebb Tide" - The Righteous Brothers (1966.)
  • "River Deep - Mountain High" – Ike & Tina Turner (1966.)
  • "Black Pearl" - Sonny Charles and the Checkmates, Ltd. (1969.)
  • "Instant Karma (We All Shine On)" - John Lennon (1970.)
  • "The Long and Winding Road" - The Beatles (1970.)
  • "My Sweet Lord" - George Harrison (1970.)
  • "What Is Life" - George Harrison (1971.)
  • "Power to the People" - John Lennon/Plastic Ono Band (1971.)
  • "Try Some, Buy Some" – Ronnie Spector (1971.)
  • "Bangla-Desh" - George Harrison (1971.)
  • "Imagine" - John Lennon (1971.)
  • "Rock 'n' Roll High School " – Ramones (1979.)
  • "Baby, I Love You" - Ramones (1980.)
  • "Do You Remember Rock 'n' Roll Radio?" - Ramones (1980.)
  • "Unchained Melody - The Righteous Brothers (1990.)
  • "Silence Is Easy" - Starsailor (2003.)

Literatura[uredi - уреди]

  • Mick Browna: "Uspon i pad Phila Spectora, ISBN 10: 0747572437 ((en))
  • Marka Ribowski: "Rock and Roll's Legendary Madman (biografija), ISBN 0-306-81471-4. ((en))
  • Richarda Williams: Out of His Head (biografija) ISBN 0-7119-9864-7 ((en))
  • Dave Thompson: Wall of Pain: The Biography of Phil Spector, ISBN 1-86074-543-1 ((en))

Izvori[uredi - уреди]

  1. Duke, Alan. "Phil Spector gets 19 years to life for murder of actress", CNN.com, 29. 05. 2009., pristupljeno 30. 05. 2009..

Vanjske poveznice[uredi - уреди]