Električna gitara

Izvor: Wikipedia
Električna gitara
Moodswinger, 2006, Yuri Landman

Električna gitara je glazbalo moderne glazbe kao što je rock, metal, punk, rock and roll itd., ali primjenjuje se i u ostalim žanrovima (blues, jazz...)

Koristi elektromagnetske pick-upove koji "prikupljaju" titranje žice i pretvaraju ih u signale koje šalju pojačalu. Mogu biti šupljih ili čvrstih (eng. solid) tijela. Najpoznatije marke su Fender, Gibson, Ibanez, Jackson... Neke od njih imaju tremolu ručku kojom se ručno natežu ili otpuštaju lagano sve žice i tako stvaraju vibriranje tona. Taj se efekt puno koristi u bluesu i jazzu.

Električne gitare razlikuju se ne samo po vanjskom izgledu, već i po performansama (odnosno po pick-up konfiguraciji), pa se tako neke više koriste za žestoku rock svirku.

Postoji nekoliko podjela električnih gitara, a najbitnije su: po broju "rogova" tj. postoje single cutaway i double cutaway gitare, te po broju vratova i žica. Najviše gitara ima jedan vrat sa šest žica, no postoje i gitare sa dva vrata (najpoznatija je Gibson eds-1275 SG koju je Page koristio za sviranje balade "Stairway to heaven" uživo), te gitare sa sedam žica (za vrlo tvrdu svirku) koje je malo teže svirati od onih sa šest žica, te gitare sa dvanaest žica. Poseban slučaj jest Gibson eds-1275 SG jer na donjem vratu ima šest žica a na gornjem dvanaest.

Neki su modeli električnih gitara dosegli legendarne statuse, poput Fenderovog Stratocastera i Telecastera te Gibsonovih Les Paul i SG. Čak su postale i dio imagea nekih gitarista poput Jimmya Pagea (Les Paul), Hendrixa (Stratocaster) i Angusa Younga (SG), dok je B.B. King svojoj gitari čak dao i ime - Lucille.

Vidi još[uredi - уреди]