Fender Stratocaster

Izvor: Wikipedia
Fender Stratocaster
Fender Stratocaster
Fender Stratocaster
Proizvođač Fender
Godina proizvodnje 1954. - danas
Konstrukcija
Model vrata pričvršćen vijcima, a na nekim modelima i zaljepljen
Dužina skale 25,5" ili 24,75"
Drvo
Drvo za tijelo topola, joha, jasen, javor, mahagonij, Koa
Drvo za vrat javor
Hvataljka javor, eban, palisander, Pau Ferro
Oprema
Most s tremolom, a na nekim modelima Floyd Rose, fiksni
Magneti 2. ili 3. jednostruka magneta ili dvostruki magnet na poziciji bliže mostu, s iznimkom akustičnih Fender Acoustasonic Strat i Fender Stratacoustic modela. U taj odabir dolaze i modeli s aktivnom elektronikom i HSH, HHH, HH ili H konfiguracijom magneta.
Boje
široka paleta svih boja

Gitara Fender Stratocaster, popularno zvana samo Strat, je vrlo znani model električne gitare, konstruirana od strane; Georga Fullertona, Leo Fendera i Freddie Tavaresa 1954. za tvrtku Fender Electric Instrument Manufacturing Company. godine. Gitara se od onda proizvodi do danas. Na Fender Stratocasteru svirali su mnogi poznati rock and roll, country i pop music gitaristi, i postala je pojam u svijetu popularne glazbe XX st., uz modele električnih gitara; Gibson Les Paul, Gibson SG, i Fender Telecastera, jedan od najupotrebljavanijih glazbenih instrumenata. Danas ovaj glazbeni instrument, ima - kultni status, tako da pojedini rano proizvedeni primjerci, predmeti su žudnje mnogih kolekcionara i muzejskih zbirki širom svijeta. Zajedno s modelima električnih gitara Gibson Les Pol, Gibson SG i Fender Telecaster, predstavlja jedan od najprepoznatljivijih modela općenito za pojam električna gitara. Dizajn stratokastera danas se smatra pravim klasikom u industrijskom dizajnu gitara svih vremena.

Povijest[uredi - уреди]

Fender 1985. – 1998. godine[uredi - уреди]

Vlasništvo nad Fender kompanijom 1985.[1] godine preuzeo je Bill Schultz, nakon čega je počela nova era izrade Fender gitara, koje svojim kvalitetom vraćaju stari sjaj imenu Fender. Kupovinom Fendera nije bio obuhvaćen pogon za proizvodnju gitara u Fullertonu, pa je proizvodnja novih gitara započela u novoj tvornici u Coroni (32km od Fullertona.) U toku ovog perioda nije se prekidalo s proizvodnjom u ostalim tvornicama izvan SAD-a. U novoj tvornici je u početku radilo 10. zaposlenika, i proizvodili su 5. gitara na dan. Dok je u tvornici u Fullertonu radilo 135. ljudi i dnevno su proizvodili više od 200. gitara. U tom trenutku čelnici kompanije odlučili su da krenu s proizvodnjom reizdanja Stratocastera iz 1957.[2] s javorovim vratom, nešto prije, točnije 1952.[3] godine je bio model Telecastera s vratom od javora, te reizdanje modela Stratocaster gitare iz 1962.[4] godine s hvataljkom od palisandera. Dalje vidimo Fender Precision Bass već 1957. s javorovim vratom, a nedugo 1962. i s vratom od palisandera. Iste godine takve promjene nalazimo i na vratu Fender Jazz Bass-a. Ovakvi projekti bili su presudni za opstanak tvornice. Tih prvih godina (1982-1984) izašla je serija poznata kao American Vintage Reissues[5] i smatrala se najboljim Fenderovim proizvodom do 1984. godine. Danas prve gitare iz post CBS ere su vrlo tražene, i dostižu izuzetno visoku cijenu. U svojoj originaloj formi do 1957. godine, Stratocaster je ponuđen na tržištu u: dvobojnoj 'sanburst' obradi, zajedno s duboko izrezanim tijelom od jasena, vratom od javora s 21. pragom, naljepljenim crnim točkama na hvataljci i Clason mašinicama. Nedugo potom Fender je počeo da izrađuje tijela i od johe. U ponudi su bile potpuno drugačije boje (tzv. Dupontove auto boje) koje nisu bile standardizirane sve do 1960. godine. Gitare u takvim bojama bile su rađene po posebnom zahtjevu naručitelja, za što su isti plaćali 5% više na ukupnu cijenu gitare. Stratocaster gitare su često kopirane, tako da se termin 'Strat', iako zaštitno ime Fendera, koristi kao opći pojam za opisivanje tipa gitara sličnog oblika i karakteristika.

Konstrukcija[uredi - уреди]

Fender Stratocaster, je električna gitara punog tijela sa dvostrukim presjekom, i produženim rogom zbog postizanja boljeg balansa prilikom sviranja u stojećem položaju. Dizajn Stratokastera je uglađeniji, zakrivljeni oblik tijela je drugačiji od ravnog, ili pak 'pločastog dizajna' u primjeru Telecastera. Tijelo je karakteristično po zakrivljenim linijam s prednje i zadnje strane, radi lakšeg sviranja i slabijeg zamaranja ruke. Ploča je pričvršćena s 8. vijaka na tijelu gitare. To je bi jedinstven koncept, jer se ispod nje ugradila elektronika, što je omogućilo lakši pristup elektronici. Izuzev priključku za utikač kabela gitare, koji je bio odvojen. Daljnje konstantno usavršavanje dizajna Stratocaster gitare (kako Fenderovih originala tako i kopija) donijele su do: poboljšanja svirljivosti, i samog zvuka gitare. Vrat od jednog komada javora je posebno urađen, a glava vrata gitare je znatno šira u odnosu na model Telecaster. Žice se ugrađuju kroz samo tijelo gitare i pokretni most, koji je pričvršćen s oprugama. Originalni Stratocasteri su bili opremljeni s 5. opruga koje su zatezale most u odnosu na tijelo gitare. Mnogi glazbenici su skidali po dvije opruge i zatezali zavrtnje kako bi omogućili plutanje mosta. U takvom položaju na most se mogla ugraditi tremolo ručica. U tom slučaju bi se povisio ili snizio određeni odsvirani ton. Neki glazbenici kao na primjer Eric Clapton, izbjegavali su prakticirati ovu mogućnost plutajućeg mosta, i često bi blokirali most uz pomoć komada drveta. Neke Stratocaster gitare imaju fiksirani most, i one su poznate pod nazivom hard tail, (tvrdi rep).

Magneti na Fender Stratocaster gitari.

Gitare Stratocaster na tijelu imaju tri jednostruka magneta, i koji su originalno birani uz pomoć trostrukog kliznog preklopnika. Gitaristi su vrlo brzo otkrili da ukoliko bi ukočili preklopnik između prve i druge pozicije, bio bi aktivan magnet iznad mosta i srednji magnet, isto tako kad bi se ukočio preklopnik između druge treće pozicije, aktivirao bi se srednji i bliži vratu magneti. Ovaj trik je često korišten i Fender je odlučio da ponudi gitare s peterostrukim preklopnikom (od 1979. godine to postaje standard u proizvodnji). Mnogi poznati glazbenici kao: David Gilmour, Rory Gallagher, Mark Knopfler, Bob Dylan, Eric Clapton i Robert Cray često su zbog težnje nekakvom 'svom' specifičnom zvuku, svirali s ovakvom kombinacijom magneta.

Eric Clapton s koncerta žrtvama tsunamija, 22. јаnuara 2005.

Originalno magnet bliži vratu gitare i srednji magnet bili su povezani na tonske potenciometre, dok magnet iznad mosta (koji je nakošen), nije imao kontrolu tona. Ova konfiguracija je značila da kombinacija vratnog i srednjeg potenciometra šalje signal kroz dva potenciometra, što je rezultiralo gubitkom kvalitete tona. Da bi se taj problem nekako riješio, glazbenici su doskočili tako da su modificiranom shemom spajali drugi potenciometra s magnetom bliže mostu gitare. Kod modernih Stratokactera, s prvom tonskom kontrolom povezani su vratni i srednji magnet, dok druga spaja magnet bliži mostu gitare.

Kontrola jačine tona svih magneta regulira se uz pomoć jednog potenciometra. Položaj potenciometara je takav da omogućava lak pristup kontrolama čak i u toku sviranja. U početku su sva tri magneta bila identična. S popularizacijom korištenja raznih kombinacija magneta, Fender je 1977.[6] godine, zajedno s petostepenim preklopnikom predstavio i srednji magnet s obrnutim polaritetom. Ovo je omogućilo smanjivanje šuma na pozicijama 2. i 4.(kombinacija magneta). Slična tehnika za reduciranje šuma bila je i ranije poznata, i korištena. Npr., kod Gibsonovih dvostrukih magneta, i odvojenih magneta na Fenderovim bas gitarama. Danas sve Fenderove gitare kako bi smanjile šum magneta, pridržavaju se ove sheme . U jednom trenutku, da bi se dobio jači izlazni signal prešlo na korištenje 'overvound' magneta, na mjestu bliže mostu gitare. Razlog tomu je taj, što se ovaj magnet nalazio najdalje u odnosu na maksimalnu amplitudu vibracije žice. Općenito, ovaj tip magneta je postao popularan kod rok gitarista s juga SAD-a, i često se nazivaju 'vrući' magnet. Stratocaster gitare prepoznajemo zbog svog svijetlog, čistog i 'tvangi' ton. Magnet pri vratu ima mekši, puniji i jači ton u odonsu na magnet bliži mostu, koji je oštrijeg i sveijtlijeg zvuka. Srednji magnet daje zvuk koji je negdje između ova dva tona magneta. Od 1959. do 1967. gitare Stratocaster su isporučivane s hvataljkom od palisandera, kao i u više boja, uključujući i razne kombinacije boja u stilu surferske i 'hot-rod' kulture, promovirane od strane sastava kao što su Surfers, The Ventures i The Beach Boys. Jedan od čuvenih predstavnika te kulture je i Dick Dale koji je svirao na Stratocasteru i zajedno sa Leom Fenderom je surađivao i na razvoju pojačala Fender Showman amplifier. 1959. godine prekinuta je proizvodnja vrata gitare od jednog komada javorovog drveta, a iste godine izvršena je promjena u dizajnu ploče, koja je imala na sebi 11 rupa za zavrtanje vijaka. Po preuzimanju Fendera od strane CBS-a 1965. na tržištu se već 1967. bile gitare s vratom od javora, na koji je zaljepljena hvataljka, također od javora. I dalje je ostala opcija modela s hvataljkomom od palisandera. Dvije godine kasnije, nakon deset godina odsustva sa tržišta Fender ponovo u ponudu vraća vratove od jednog komada javorovog drveta. Po uvođenju Fender Stratocaster ultra serije 1989. u standardnoj ponudi za hvataljku imamo izbore i od ebana, iako je i prije toga u periodu od 1983-84. godine izrađena određena količina Fender Stratocaster Elite gitara s hvataljkom od ebana.. Od samog početka Stratocasteri su bili opremani s tri magneta, s jednostrukom zavojnicom. Ali u periodu od 1970. do 1980. godine, postale su popularne modifikacije Stratocaster gitara, gde je takav magnet zamjenjen s dvostrukim magnetom (naročito na strani mosta). Ovakvi modeli Stratocaster gitare poznati su kao debeli stratovi (Fat Strat). S ovom promjenom ton gitare je puniji, prilagođeniji heavy-metal i hard rock glazbi. Zbog popularnosti ovih promjena, Fender ubrzo počinje sa proizvodnjom ovakvih modela gitara (dvostrukim magnetom iznad mosta gitare). Ovakva postavka magneta je poznata kao HSS (dvostruki, jednostruki, jednostruki). Osim ovakve postavke magneta kasnije se javljaju i gitare s dva dvostruka (HH), koje su još poznate kao i dvostruki debeli stratovi (Double Fat Strats). Fender je zbog popularnosti dvostrukih magneta počeo da izrađuje i odgovarajuće ploče, i za druge kombinacije magneta kao što su HSH (dvostruki, jednostruki, dvostruki) i HHH (tri dvostruka.) Od 1998. godine Fender za HSH kombinaciju magneta, svoje vrhunske modele proizvedene u SAD izrađuje sa šupljinama u tijelu gitare umjesto do tada jedne veće šupljine za ugradnju magneta, koja još poznata pod nazivom 'bazen' ili 'kada'. Ovo je urađeno zbog povećanja ukupne količine drveta u tijelu gitare, čime se dobije bolji ton, a gitaristima je idalje ostavljena mogućnost lake ugradnje hambucker magneta.

Vrijeme CBS-a[uredi - уреди]

1965. godine kompaniju Fender kupuje CBS korporacija. Kupovinom Fendera od strane CBS korporacije izvršene su određene izmjene na gitari radi smanjivanja troškova proizvodnje, što je utjecalo na samu kvalitetu gitara. Samim opadanjem kvaliteta gitara, opala je i popularnost ovih Fenderovih gitara iz tog perioda i povećana je tražnja polovnih i starijih modela koji su se proizvodili prije 1965., godine. Čak i danas ti modeli od prije CBS ere, i u periodu od 1954. do 1958. godine dostižu astronomske cijene, a neki su prodavani i po cijeni od 175.000 USD, uglavnom kolekcionarima iz Japana. Krajem 1984. godine nakon velikih gubitaka CBS je donio odluku o prodaji tvrtke, a u ožujku 1985. godine i prodao ju je grupi investitora na čelu s Bill Schultzom.

Squier modeli[uredi - уреди]

Squier Stratocaster

U ranim 1980im godinama rodila se ideja da se izađe u susuret i ljudima manje platežne moći, i da se svima koji bi se htjeli baviti glazbom, to i omogući. Povodom te ideje stvoren je Squier Stratocaster, izvorno napravljen u Meksiku, ali neduogo 1982. godine Fender proizvodnju ovih modela seli u Japan. Općenito, Skvajer modeli su znatno jeftiniji i prvenstveno su namenjeni glazbenim početnicima i amaterima. Smatra se da je u periodu od 1984. do 1986. čak 80% Fenderovih gitara proizvedeno u Japanu.[7] I danas postoji proizvodnja Fenderovih gitara u Japanu, ali uglavnom za japansko tržište izuzimajući par modela koji su dostupni i na drugim tržištima. Squier modeli su se izrađivali u određenim periodima i u: SAD, Južnoj Koreji, dok se danas Squier modeli proizvode u Kini.

Trenutni modeli[uredi - уреди]

Od 2007. Fender nudi širok izbor Stratocaster gitara zajedno sa reizdanjima čuvenih serija, a preko Fender Custom Shopa moguće je naručiti gitare i po posebnom zahtijevu. Tko želi može naručiti i originalne replike starih modela gitara. Korištenjem posebne tehnologije razvijene od strane kompanije Fender, čak postoji mogućnost opremanja originalnom elektronikom i nanošenja vještačke hrđe, i patine, kako bi se dobio poseban stariji izgled gitara. Fender danas svoje modele proizvodi u tvornicama u SAD (Corona, California), (Ensenada Baja California) u Meksiku, u Japanu, i Južnoj Koreji. Modeli koji se proizvode u SAD, u svom nazivu imaju riječ 'američki', i većina glazbenika ih smatra kvalitetnijim u odnosu na ostale modele.

Ostale serije i modeli[uredi - уреди]

Deluxe Series[uredi - уреди]

American Deluxe Series

Fender American Deluxe Series stratokastera dolazi s raznolikim suvremenim opcijama kao što su: Fender DH-1 s dvostrukim magnetom na poziciji bliže mostu, američkim 2-point vibrato mostom (Fender / Flojd Rose) i s LSR role gornjom kobilicom, zaključavajućim mašinicama i na nekim modelima Samarijum Cobalt Noiseless bešumnim magnetima s S-1 preklopnikom. Gitare proizvedene prije 2004. godine opremane su s Vintage Noiseless bešumnim magnetima.

American Series[uredi - уреди]

Fender Stratocaster

Američka stratokaster serija proizvodi se s tijelima od jasena i johe. na tijelu gitare su tri jednostruka moderna magneta sa jednim namotajem i Delta Ton sistemom (koji uključuje magnet pri mostu s visokim izlazom, i srednjim magnetom s obrnutim polaritetom ). Proizvodnja 'hard tail' verzija je prekinuta 2007. Od 2003. godine proizvodi se HSS verzija sa Diamondback dvostrukim magnetom i dva 'Tex-Mex' magneta s jednim namotajem i S-1 preklopnikom.

Highway-1 Series[uredi - уреди]

Prvi put je predstavljena 2002. godine i redizajnirana 2007., godine. Konceputalno je bazirna u cjenovnom rangu između Standard i Američke serije instramenata. Ona predstavlja reizdanje gitara iz vremena CBS-a, iz 60-ih i 70-ih godina. Ovi instrumenti se prave u SAD-u, obojani su s nitroceluloznim lakom u satenskom finišu. Oprema je slična Američkoj seriji. U redizajnu iz 2007. izmenjena je glava gitare, koja sada veća u odnosu na ostale modele, i više podsjeća na modele iz vremena CBS-a.

Vintage Hot-Rod Series[uredi - уреди]

Fender gitare napravljene između 1957. i 1972. godine

Serija ima izgled starih gitara ali s modernim detaljima i opremom, kako bi se postigao što kvalitetniji zvuk. Izgledom modeli podsjećaju na gitare iz 50-ih i 60-ih godina, ali s nešto ravnijom hvataljkom, većim pragovima kako bi bolje zvučala s modernom elektronikom.

American Special Series[uredi - уреди]

Ova serija modela Stratocastera se proizvodi isključivo u SAD-u, i ova serija predstavlja kombinaciju modernih i klasičnih tehnologija u izradi ovih vrhunskih gitara. U ovim serijama koriste se atipični materijali za proizvodnju modela, kao na primjer: mahagonij pri izradi tijela, 'floyd rose' mehanizmi, dvostruki Atomik 2 magneti, P-90 magneti i sl.

VG Stratocaster[uredi - уреди]

Fender je ovaj model dizajnirao zajedno s japanskom kompanijom Roland. Predstavljena je 2007. godine i ima dva dodatna potenciometra, kojim se u nekim modelima omugućava automatska promjena štima, kao i mogućnost promjene tona gitare. Gitara ima mogućnost emulacije tonova od standardnog stratokastera do tona telekastera, ugradbu dvostrukog magneta i asimilaciju tona akustične gitare. 1. travnja 2009. godine prestala je proizvodnja ovog modela.

Road Worn Series[uredi - уреди]

To su reizdanja modela Stratocastera iz 60-ih godina (s hvataljkom od palisandera) i 50-ih godina (s hvataljkom od javora), 'Tex-Mex' magnetimaima, tijelom od javora i obojane s nitroceluloznim lakom. Ove gitare su obrađene posebnom tehnikom, tako da izgledaju i deluju pohabano čime se stvara utisak starih instrumenata.

Artist modeli[uredi - уреди]

Fender u svojoj ponodi ima veliki izbor artist modela, koji svojim specifikacijama odgovaraju gitarama koje sviraju potpisani umjetnici. Postoje posebne artist gitare koje se proizvode samo u 'Custom shopu', i one se razlikuju od istih produkcionih modela. Po praksi su ti modeli urađeni konstrukcijski pouno bolje i od boljih materijala, što ih čini znatno skupljim. Iznimnu čast da Stratokaster gitare nose njihove ime dobili su: Jeff Beck, Ritchie Blackmore, Eric Clapton, Billy Corgan, Dick Dale, Tom Delonge, Dejvid Gilmor, Buddy Guy, Eric Johnson, Dave Murray, John Mayer, Mark Knopfler, Yngwie Malmsteen, Stevie Ray Vaughan, Kenny Wayne Shepherd, Jimmie Vaughan.

Poznati glazbenici[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]