Tommy Bolin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tommy Bolin
Tommy Bolin with a Yamaha SX.jpg
Generalne informacije
Ime Thomas Richard Bolin
Rođenje 1. kolovoza 1951.
Sioux City, Iowa, SAD
Smrt 4. prosinca 1976.
Miami, SAD
Zanimanje Glazbenik
Žanr(ovi) Jazz
Hard rock
Rock
Instrument(i) Gitara
Djelatni period 1969. - 1976.
Web stranica
Službene stranice

Thomas Richard 'Tommy' Bolin (Sioux City, Iowa, 1. kolovoza 1951. - Miami, Florida, 4. prosinca 1976.), američki je (rođen) gitarista koji je najpoznatiji po svom djelovanju u hard rock sastavu Deep Purple (1975. - 1976.), a njegov rad zabilježen je i u sastavima 'Zephyr' (1969. - 1971.), 'The James Gang' (1973. - 1974.), kao i solo projekti.

Glazbena karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Tommy Bolin, glazbenu karijeru je započeo u sastavi oko područja Sioux Cityja, dok nije preselio u Boulder, Colorado, kao tinejdžer. U to vrijeme svirao je sa sastavom 'American Standard', prije nego što se pridružio skupini 'Ethereal Zephyr', koja je ime dobila po pruzi koja je povezivala Denver i Chicago. Kada su se izdavačke kuće počele interesirati za njih, skratili su ime samo na 'Zephyr'. Ovaj sastav uključuje Bolina na gitari, Davida Givensa na bas-gitari i Givens, suprugu Candicea Givensa na vokalu. Sastav je počeo svirati po većim mjestima, a često su nastupali kao predgrupa većim sastavima, kao što je Led Zeppelin. Njihov drugi album nazvan Going Back to Colorado, bio je snimljen sa novim bubnjarom Bobbyem Bergerom, koji bi kasnije s vremena na vrijeme svirao razne dionice na Bolinovim raznim projektima.

Nakon te snimke, Bolin je odlučio preči na više progresivne projekte. U 1972. godini, Bolin u dobi od dvadeset godina, osniva jazz-rock-blues sastav 'Energy'. Iako sastav nije objavio niti jedan album, neke snimke iz tog vremena koje su pokazivale njegovu snagu i glazbenu viziju, posthumno su objavljene. On je također svirao sa Billyem Cobhamom na njegovom studijskom albumu Spectrum, Koji uključuje Bolina na gitari, Billya Cobhama (član orkestra 'Mahavishnu Orchestra') na bubnjevima, Lelanda Sklara na bas-gitari i Jana Hammera (također član 'Mahavishnu Orchestra') na klavijaturama i sintisajzeru.

1973. godine pozvao ga je kanadski rock gitarista Domenic Troiano, da dođe u njegov rock sastav 'James Gang' i zamjeni tadašnjeg člana Joea Walsha. Bolin je sa ovim sastavom objavio dva studijska albuma Bang!' iz 1973. i Miami iz 1974. godine.

Nakon što je završila Miami turneja, Bolin odlazi iz sastava James Gang. Nakon toga je radio na brojnim sessionima rock sastava i jazz glazbenika. Bolin je sudjelovao na albumu Alphonsea Mouzona, Mind Transplant. Svirao je na turneji zajedno sa bubnjarom Carmineom Appiceom i rock sastavom 'The Good Rats'.

Bolin potpisuje ugovor sa izdavačkom kućom 'Nemperor records', za koju će objaviti svoj solo album. Njegova glavna ideja je bila da na snimanje doved velik broj glazbenika, koje je upoznao tijekom raznih sessiona. Uz poticaj prijatelja i kolega, Bolin je odlučio otpjevati vokale na ovom albumu. Glazbenici koji izvode dionice na ovom materijalu su; David Sanborn, Jan Hammer, Stanley Sheldon (basista Petera Framptona), Phil Collins (Genesis) i Glenn Hughes (Deep Purple). Tijekom snimanja ovog albuma, Ritchie Blackmore je bio zamijenjen u Deep Purpleu.

Početku 1975. godine Bolin je sudjelovao u snimanju gitare, kanadskom sastavu 'Moxy' tijekom snimanja njihovog istoimenog debi albuma. Album je postao vrlo tražen nakon Bolinove smrt od njegovih obožavatelja. Krajem godine, Bolin objavljuje svoj prvijenac Teaser, za izdavača 'Nempero' i sa Deep Purpleom studijski album Come Taste the Band. Tijekom Deep Purpleove svjetske turneje koja je trajala između 1975. i 1976. godine, izvodili su jednu Bolinovu skladbu sa albuma Teaser. U to vrijeme postalo je jasno da je Bolin ovisan o heroinu. Takva situacija je dovela do priča da Bolin ne može svirati čisto gitaru jer ima bolove u lijevoj ruci od loših uboda injekcija.

Bolin se nakon turneje vraća svom sastavu i okreće se planiranju za svoj sljedeći solo album. Kroz sastav su prošli razni glazbenici od Normana Jeana Bella (bivši član sastava Franka Zappe) na saksofonu i na kraju Tommyev mlađi brat Johnny Bolin na bubnjevima.

1976. počinje snimati materijal za svoj drugi solo album. Album je treba biti objavljen kao dvostruko izdanje, ali zbog financijskih problema materijal je skraćen na samo jedan LP.

Smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Bolinova turneja povodom objavljivanja drugog albuma Private Eyes, pokazala se kao njegova posljednja. Veliki troškovi vođenja sastava i njegovi problemi sa ovisnošću, prisilile su ga na restriktivne poteze. Posljednji koncert su mu bili prije nastupa Petera Framptona i Jeffa Becka. Koncert za Jeffa Becka bio je 3. prosinca 1976. godine, gdje je izveo skladbu "Post Toastee". U jednom trenutku njegovih posljednjih sati, Bolin je nađen bez svijesti ubrzo nakon koncerta. Organizator, koji po nekim izvješćima nije želio da bude nikakvog dodatnog negativnog publiciteta o turneji, odveo ga je u svoju sobu sa njegovom novom djevojkom, da se brine o njemu. Do jutra Bolinu se zdravstveno stanje jako pogoršalo. Valerija, njegov djevojka iz Švicarske, uplašila se za njegov život i pozvala je hitnu pomoć. Međutim dok je hitna pomoć stigla, Bolin je već bio mrtav. Imao je 25 godina.

U 1999. godini, Glenn Hughes (član Trapezea i Deep Purplea) u 4-5 gradova u Teksasu, održao je koncerte posvećene Tommyu Bolinu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]