Opća teorija relativnosti

Izvor: Wikipedia

Opća relativnost ili opća teorija relativnosti (OTR) fizikalna je teorija koju je Albert Einstein objavio u članku Osnove opće teorije relativnosti (njem. Die Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie), 20. ožujka 1916. godine u Annalen der Physik[1]. Ova teorija predstavlja relativističko poopćenje Newtonove teorije gravitacije.

Povijest[uredi - уреди]

Postulati i struktura teorije[uredi - уреди]

Dvodimenzionalna analogija zakrivljenosti prostorvremena

Za razliku od klasičnog, njutnovog opisa gravitacije kao sile koja se javlja među masivnim tijelima na pozadini apsolutnog prostor-vremena, u OTR ulogu gravitacije uzima samo prostor-vrijeme. Njega sada opisujemo pomoću metričkog tenzora (g_{\mu \nu}) koji je rješenje Einsteinove jednadžbe

R_{\mu \nu} - \frac{1}{2} \, R \, g_{\mu \nu} = \frac{8\pi G}{c^{2}} \, T_{\mu \nu}

gdje je R_{\mu \nu} Riccijev tenzor, R Riccijev skalar, a T_{\mu \nu} tenzor energije-impulsa. Konstante u jednadžbi su c, brzina svijetlosti i G, gravitacijska konstanta. Utjecaj gravitacije na čestice definiran je zakrivljenošću prostor-vremena (tj. njegovom geometrijom) koju definiraju mase i sva fizikalna polja (osim gravitacijskog).

Rezultati[uredi - уреди]

Provjere opće teorije relativnosti[uredi - уреди]

Zaključak[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Albert Einstein: Die Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie. U: Annalen der Physik. 49, 1916., S. 769–822 (Faksimil, PDF)


Physics template.svg Nedovršeni članak Opća teorija relativnosti koji govori o fizici je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.