Boyle-Mariotteov zakon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Boyle-Mariotteov zakon.

Boyleov zakon (još poznat i kao Boyle-Mariotteov zakon) jedan je od zakona plina.

Historija zakona[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovaj zakon je nazvan po irskom naučniku i filozofu Robertu Boyleu (1627. - 1691.). Prvi put je izdan 1662. Zakon je nastao nakon suradnje s dvojicom kolga znanstvenika amatera, Richardom Towneleyem i Henryjem Powerom, koji su ga i otkrili. Ovo pravilo se nazvalo po Boyleu jer je on pokusima dokazao i u javnost iznio pravilnu teoriju svojih kolega.

Prema Robertu Guntheru i ostalim autoritetima u fizici toga doba, Robert Hooke, izumitelj primitivnoga mikroskopa, mogao je također značajno pridonijeti razvoju ovoga zakona, jer je bio napredniji matematičar od Boylea. Hooke je također pripremio vakuumske cijevi u svrhu pokusa. Francuski fizičar Edme Mariotte (1620. - 1684.) otkrio je isti zakon u približno isto vrijeme, pa se i u njegovu čast ovaj zakon ponekad zove Boyle-Mariotteov zakon. No, kako je već objašnjeno, Boyle je prvi dokazao teorijsku stranu ovoga pokusa, te je njegovo ime značajnije u ovom slučaju.

Formula[uredi - уреди | uredi izvor]

Boyleov zakon određuje da je umnožak volumena i tlaka jednak konstantnom idealnom plinu, pod uvjetom da je temperatura konstantna. Matematički zapis ove formule je:

gdje:

Vrijednost k je izračunata iz mjerenja volumena i tlaka stalno iste količine plina. Nakon promjene u sustavu, najčešće prisilnom promjenom u volumenu cijevi koje sadrži istu količinu plina, novi volumen i novi tlak se mjere. Rezultat izračunoga umnoška novog tlaka i novog volumena bi trebali biti originalna vrijednost konstante k. volumen V i tlak P su obrnuto proporcionalni: veći volumen znaći manji tlak, te manji volumen znači veći tlak.

U dvije formule ispod, očito je da su formule povezane jednakošću, a govore da se, uz stalno istu količinu plina i istu temperaturu mijenjaju volumen i tlak proporcionalno.

U praksi se ova jednadžba rješava na način da se iz jednadžbe ispod odredi učinak buduće promjene u drugoj jednadžbi. Npr.:

Boyleov, Charlesov i Gay-Lussacov zakon tvore Zakon kombiniranih plinova. Ova tri zakona u kombinaciji s Avogadrovim zakonom čine zakon idealnog plina.

Zabilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

Sve dok je temperatura konstantna i količina plina ograničena, a da su oboje uključeni u jednadžbu Boyleovog zakona, k je konstantna (konstanta).

Veze[uredi - уреди | uredi izvor]