Liw, Poljska
Liw
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 52°23′N 21°57′E / 52.383°N 21.950°E | |
| Država |  Poljska
|
| Vojvodstvo | Mazovjecko |
| Povjat | Węgrów |
| gradska prava | 1373. - 1435.[1] |
| Površina | |
| - Ukupna | 39.70 km²[2] |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Grad | 848[2] |
| - Gustoća | 21.36 stan. / km²[2] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 07-100[2] |
| Karta | |
  Liw Pozicija Liwa u Poljskoj | |
Liw je selo od 848 stanovnika[2] i seoska općina od 7,627 stanovnika na istoku Poljske u Mazovjeckom vojvodstvu.
Geografske karakteristike[uredi | uredi kod]
Liw leži na lijevoj obali rijeke Liwiec, udaljen 5 km jugozapadno od Węgrówa.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Liw je jedno od najstarijih naselja u istočnoj Mazoviji poznato još od ranog srednjeg vijeka.[1] Nukleus današnjeg Liwa nastao je u selu Grodzisk (5 km uzvodno) kao gradina koja je egzistirala od 10a do 12 / 13. vijeka. arheološka iskapanja provedena 1983. pokazala su da se ta utvrda prostirala na nekih 5 hektara.[1]
Za srednjeg vijeka Liw je postao strateško mjesto na istočnoj granici Mazovije i prijestolnica istoimenog malog vojvodstva tako da je status grada dobio prije 1421.[1] Mazovjecki vojvode su tokom 15. vijeka sagradili zamak od cigle, pored kojeg je 1446. izraslo novo naselje Novi Liw koje se tek krajem 18. vijeka spojilo sa novim u jedinsteni grad.[1]
Liw je prosperirao tokom 17. vijeka zbog položaja na putu od Kraljevine Poljske do Velike Kneževine Litvanije, kao zanatsko-trgovački centar, naročito zbog žita. Uništen je za ratova vođenih od kraja 17 do polovice 18. vijeka.[1]
Nakon Treća Podjele Poljske - Liw je 1795. podpao pod Austrijsku Monarhiju. Nakon tog je od 1809. bio dio kratkotrajnog napoleonskog Varšavskog vojvodstva, a od 1815. je dio proruske Kongresne Poljske. U tom periodu je toliko nazadovao da je 1869. izgubio status grada.[1]
Današnji Liw živi od poljoprivrede i turizma.[1]
Znamenitosti[uredi | uredi kod]
Najveća znamenitost Liwa je zamak podignut prije 1429., dograđen u 16. vijeku (djelomično restauriran 1956.-61.). Danas je u njemu smješten muzej oružja.[1]
