Dejan Tiago Stanković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dejan Tiago-Stanković
Dejan Tiago Stanković, 2015
Rođenje(1965-11-02)2. 11. 1965.
Beograd, SFRJ
Smrt21. 12. 2022. (dob: 57)
Lisabon, Portugal
DržavljanstvoSrbija i Portugal
Zanimanjepisac i prevodilac
Website
www.dejantiago.net

Dejan Tiago Stanković (Beograd, 1965 - Lisabon, 2022), pisac i književni prevodilac.

Odmah po završnim studijama arhitekture, 1991. godine, preseljava se u London, a potom u Lisabon gde živi, prevodi i piše na svom maternjem srpskohrvatskom i portugalskom jeziku.

Osim fikcije pisao je i kreativnu nefikciju za brojne srpske, hrvatske, portugalske, brazilske i britanske medije. Bio je kolumnista beogradskog nedeljnika NIN.

Književna dela[uredi | uredi kod]

Na srpskohrvatskom[uredi | uredi kod]

  • Zamalek: roman o kismetu. (Laguna, Beograd, 2020.)
  • Estoril, ratni roman (Geopoetika, Beograd, 2015.) [1]
  • Odakle sam bila više nisam i druge lisbonske priče (Geopoetika, Beograd, 2012.) [2]

Na engleskom[uredi | uredi kod]

  • Tales of Lisbon (Prime Books, Estoril, 2017.)
  • Estoril, a war novel (Head of Zeus, London, 2017.)

Na portugalskom[uredi | uredi kod]

  • Contos de Lisboa (Prime Books, Estoril, 2017.)
  • Lisboa ultrassecreta (Globo, São Paulo, 2017.)
  • Estoril, romance de guerra (Bookbuilders, Lisboa, 2016.)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]

Književni prevodi[uredi | uredi kod]

Na srpskohrvatski[uredi | uredi kod]

autori: José Saramago, José Cardoso Pires, Fernando Pessoa, Gregorio Duvivier [10]

Na portugalski[uredi | uredi kod]

autori: Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Dragoslav Mihailović, Dušan Kovačević

Reference[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]