Camille Paglia

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Camille Paglia
Camille Paglia u São Paulu 2015.
RođenjeCamille Anna Paglia
2. 4. 1947. (1947-04-02) (dob: 76)
Endicott, New York, SAD
Alma materUniverzitet Binghamton (B.A.)
Univerzitet Yale (M.Phil.; Ph.D.)
Zanimanjekulturna i društvena kritičarka, historičarka, spisateljica, akademičarka
Vjeroispovijestateizam
PartnerAlison Maddex (?–2007)
RoditeljiPasquale (otac)
Lydia Anne (majka)

Camille Anna Paglia (Endicott, 2. 4. 1947. – ), američka kulturna i društvena kritičarka, historičarka, spisateljica i akademičarka.

Biografija[uredi | uredi kod]

Paglia je rođena 1947. u Endicottu kao kćer Pasqualea i Lydie Anne (oboje italijanskog porijekla). Dok je pohađala osnovnu školu, porodica joj se preselila u Syracuse gdje joj je otac dobio posao profesora romanskih jezika. Njenu mladost ozilježio je interes za kulturom i umjetnosti, a uzori su joj bili glumice Katharine Hepburn i Elizabeth Taylor, avijatičarka Amelia Earhart, umjetnica Mary Woronov i feministička spisateljica Simone de Beauvoir. Pohađala je srednju školu Nottingham i nakon njenog završetka 1964. upisala se na Univerzitet Binghamton. Nakon što postaje prvostupnica 1968. nastavlja studij na Univerzitetu Yale u New Havenu gdje joj je profesor bio istaknuti književni kritičar Harold Bloom. Za vrijeme studija deklarirala se lezbijkom zbog uvreda od strane Yaleovog psihijatra Roberta J. Liptona, vodila je polemike sa spisateljicom i kritičarkom Ritom M. Brown, te je postala fascinirana knjigom The Nude Kennetha Clarka. Fokus njenih interesa bile su rodne uloge u zapadnjačkoj kulturi i feminizam. Na Yaleu je obranila magisterij, a potom 1974. i doktorat (disertacija: "Seksualne persone: androginija u književnosti i umjetnosti"; engl. Sexual Personae: The Androgyne in Literature and Art). Akademsku karijeru Paglia je započela predavajući književnost na Koledžu Bennington (19721980), potom je radila na Univerzitetu Wesleyan u Middletownu (1980), te kasnije kao gostujući predavač na matičnom Yaleu (19811984). Od 1984. nadalje predaje na Univerzitetu umjetnosti u Philadelphiji gdje je 1991. imenovana profesoricom humanističkih i medijskih studija.

Ranih 1990-ih Paglia je objavila tri knjige u kojima izražava svoje nekonvencionalne stavove i na temelju kojih je postala poznata široj javnosti. Njenu prvu knjigu "Seksualne persone: Umjetnost i dekadencija od Nefertiti do Emily Dickinson" odbilo je ukupno sedam različitih izdavača, no naposljetku je objavljena od strane Yale University Pressa i postala je bestseler. U njoj se obrađuju brojni umjetnici i pisci kao što su Donatello, Sandro Botticelli, Leonardo da Vinci, Edmund Spenser, William Shakespeare, Johann Wolfgang von Goethe, Samuel Taylor Coleridge, Lord Byron, Emily Brontë i Oscar Wilde, te se argumentira da primarni sukob u zapadnjačkoj kulturi leži u binarnim silama Apolona i Dioniza, pri čemu Apolon predstavlja red i simetriju, odnosno Dioniz kaos, nered i prirodu. Djelo je zaradilo brojne kritičke osvrte od strane feministkinja, kao i pohvale od Harolda Blooma i Roberta Altera. Njena druga knjiga, zbirka eseja "Seks, umjetnost i američka kultura", obrađuje ličnosti poput Madonne, Elizabeth Taylor, Roberta Mapplethorpea, Marlona Branda i Miltona Kesslera, odnosno teme rock muzike, silovanja, draga, itd. Kao obožavateljica radova Sigmunda Freuda, Jamesa Frazera i Charlesa Darwina, Paglia tvrdi da perverzije u seksualnom ponašanju nisu rezultat socijalne nepravde nego prirodnih sila. Uz pisanje knjiga i eseja, Paglia je radila i kao urednica humanističkog časopisa Arion, a pisala je i za Salon (19952001, 20072009, 2016–). U svojim kolumnama i javnim nastupima pozivala je na dekriminalizaciju prostitucije, abortusa, narkotika i pornografije. Zbog svojih nekonformističkih stavova često je bila izložena kritikama feminističkih aktivistica, iako se sama deklarira kao 100%-tna feministkinja.

Opus[uredi | uredi kod]

Knjige
Zbirke eseja

Vanjske veze[uredi | uredi kod]